Foto Nina Đurđević, arhiva HANZA MEDIA

Za Vesnu Balenović, predsjednicu Udruge “Zviždač” i bivšu djelatnicu Ine, sve loše posljedice zbog gubitka ženevske arbitraže oko najjače domaće naftne kompanije mogla bi barem donekle sanirati odluka Vlade Andreja Plenkovića o otkupu njezinih dionica koje danas drži MOL. U tome vidi priliku da hrvatska nakon desetljeća i pol konačno vrati svoju suverenost i samostalno vodi energetsku politiku.

– Otkupom ovih dionica završilo bi – kaže – jedno sramotno razdoblje i zato su nakon dugog niza godina nepostojanja energetske opstojnosti opravdano oči naše domaće javnosti uprte u Vladu RH. Prava na nove pogreške više nemamo. Andrej Plenković je prvi hrvatski premijer koji se usudio na ovaj potez i zato od njega očekujemo prave državničke odluke i kada su u pitanju novi ustroj Upravnog i Nadzornog odbora Ine.

U svojoj prvoj reakciji udijelili ste lekciju Peđi Grbinu oko grijeha SDP-ovaca kada je u pitanju Ina.

– On je u to vrijeme još bio tinejdžer, pa očito zaboravlja da je upravo vodstvo SDP-a na čelu s Račanom, Linićem i Jurčićem postupilo krajnje neodgovorno prodajom prvih 25 posto Ine. Prodali su jedno nacionalno bogatstvo, obiteljsko srebro, a da to uopće nije bilo potrebno.

Kada su u to doba pitali Linića zašto prodaja Ine, on je rekao da za to nema potrebe, ali da su htjeli eto malo naučiti od boljih ljudi iz Europe, odnosno zapadni način poslovanja.

To nas je naukovanje stajalo jako puno novca. Svi znamo da je Ina vrijedila preko 25 milijardi dolara. Tu su bila uključena i polja u Siriji, kao i sva rudna bogatstva kojima smo raspolagali. Oni su poklonili Inu za 505 milijuna dolara, vrlo sitan novac. To je za mene bio čin veleizdaje, što dobar dio hrvatske javnosti zaboravlja.

Dakako da su za prodaju Ine podjednako odgovorni i koalicijski partneri među kojima prednjači HNS s tadašnjim predsjednikom Uprave Ine Tomislavom Dragičevićem, kao i sveprisutni i dobroupućeni predsjednik države Stjepan Mesić.

Nije za očekivati ispriku glavnih aktera te prodaje, jer su svi oni polučili korist koju su planirali i zbog koje bi morali snositi kaznenu odgovornost. Taj kazneni postupak moralo bi pokrenuti novo vodstvo DORH-a, kao i postupak protiv bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegovih najbližih suradnika. Njihova je odgovornost u tome što su dali zeleno svjetlo prodaji Ine i u njoj nisu prepoznali protuhrvatski čin.

Imate li konkretne dokaze za te tvrdnje? Podsjećam da se prvobitno spekuliralo s 250 milijuna dolara, da bi MOL na koncu ponudio pola milijarde.

– Konkretne dokaze nema nitko u Hrvatskoj, pa tako ni ja u svome džepu. Sama vrijednost koja je bila zatajena je najkonkretniji dokaz. To je bila povlaštena informacija za koju su znali Jurčič, Linić, Bajić i Dragičević. Zbog toga oni moraju odgovarati na isti način na koji su Mustač i Perković izvedeni na sud zbog Đurekovića. Svi su oni krivi jer Mađarska od 2003. godine vodi energetsku politiku Hrvatske.

Vi ste među onima koji tvrde da je Ina svih ovih godina prilično devastirana. Ima li je onda smisla opet kupovati i vraćati u državne ruke za prilične novce?

– Svaka država mora imati energetski suverenitet. Pa pogledajte kako se ponaša Orban prema svom MOL-u, kako štiti njegove čelnike i kada su u kriminalnim radnjama. Radila sam 20 godina u Ini, i to za Tomislava Dragičevića i Željka Vrbanovića, prvog i drugog čovjeka kompanije, te sam bila voditeljica projekata ekspertnog tima ekonomista i mnoge sam stvari znala i povezivala, pa držim da Ina mora doći u hrvatske ruke jer mi imamo enormno rudno blago u panonskim bazenima s velikim resursima plina i svega drugoga.

Ima smisla i da opstane rafinerija Sisak, o Rijeci i da ne govorimo. Zato ima smisla kupiti Inu, ali sve će opet ovisiti tko će je voditi. Ako Plenković i Petrov stave lopine i kriminalce, onda će sebi zabiti takav autogol da seve ovo neće imati nikakvog smisla.

Hoće li državi ipak trebati strateški partner za Inu?

– Nikad ne reci nikad. Ja bih najviše voljela da ona ostane u hrvatskim rukama, međutim ne znam hoćemo li sami mati dovoljno novca da izguramo tu financijsku konstrukciju. Ako se i ukaže potreba za strateškog partnera, jako će se dobro morati odvagnuti tko i kakav. To stvarno treba biti partner, a ne nikakav gospodar, kao što je sada.

Čiji je grijeh veći – SDP-a ili HDZ-a na čelu s Ivom Sanaderom, kojeg ne spominjete?

– Mislim da sam jedina osoba u Hrvatskoj koja sve zna što se tiče Ine. Grijeh SDP-a i HNS-a je neviđen i u odnosu na HDZ-ov, kada je Ina u pitanju, je nemjerljiv. Vi morate znati da je Ina bila socijalni amortizer, da je bila u vlasništvu svih građana Hrvatske, da je bila kralježnica čitave države. Njihova je odluka bila da se nešto što je vrijedilo 8 milijardi dolara proda za 500 milijuna USD. Razlika je završila u nečijim džepovima.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save