Dim sotonin u Crkvi!
Snimio: REUTERS/Stefano Rellandini
Papa Pavao VI. (blaženi) davne 1972. godine, u propovijedi koju je održao na blagdan sv. Petra i Pavla šokirao je tadašnji svijet. Nakon Drugog Vatikanskog koncila Crkvu je zahvatila teška reformska kriza, a posebno na polju liturgije. Mnogi su tzv. “teolozi” u ime koncila, a mimo koncila sprovodili Crkvenu reformu po svom modernističkom “nadahnuću”. Drugim riječima, ono što im odgovaralo njihovom “slobodarskom duhu” to su prihvaćali, a ono što nije to su odbacivali u ime napretka (progresa). Bl. Pavao VI. opisujući to dramatično stanje u Crkvi nakon Drugog Vatikanskog koncila (1962.-1965.) imao je hrabrosti izgovoriti: “Dim Sotonin je kroz neku pukotinu ušao u hram Božji.”
Svećenik Požeške biskupije vlč. Pavle Primorac već niz godina djeluje kao katolički publicist. Svojim oštroumnim i kritičkim pisanjem o kaotičnim problemima koji su zahvatili postkoncilsku Crkvu, skrenuo je na sebe pažnju šire javnosti. Inspiriran riječima bl. Pavla VI. koji je otvoreno i hrabro progovorio o prodoru Sotoniniog dima u samo svetište (liturgiju) Crkve, napisao je knjigu “Dim Sotonin”.
U spomenutoj knjizi vlč. Pavle Primorac osvrnuo se na nekoliko bitnih tema koji govore o ključnim problemima, s kojima se u svakodnevnom kršćanskom vjerničkom življenju susreću katolici vjernici, predvođeni svojim savjesnim i odgovornim svećenicima odnosno pastirima. Duh antikatolicizma koji se očituje ne samo u Crkvi u Hrvata nego i na globalnoj razini odnosno u čitavom svijetu, u Crkvu unosi raskol ili podjelu među vjernicima i njihovim pastirima, i razne teološke zablude ili neispravnosti, a posebno na području liturgije. Sotona, koji bjesni na Crkvu glavni je začetnik antikatolocizma, potpuno je svjestan da je gubitnik u odnosu na Krista i njegovu Crkvu.
Knez svijeta (sotona) nastoji kroz medijsku borbu u što kraćem vremenu zadati što veći udarac Crkvi, jer zna da mu je vrijeme koje mu je dao Bog na raspolaganju ograničeno. Crkvu treba uništiti jer je ona Kristova, i kako bi na taj način zlo u potpunosti zavladalo svijetom. Unatoč ljudskoj grješnoj dimenziji koja je prisutna u Crkvi, ona je uspjela kroz povijest sačuvati svetost zahvaljujući Kristovoj prisutnosti i prisutnosti njegova Duha (Svetog). Drugim riječima, posredstvom ljudske grješne dimenzije koja je prisutna u Crkvi, sotona je putem udruženog pothvata sa mračim paklenim silama pokušao Crkvi zadati smrti udarac. (Usp.Izvor: http://www,katolik.hr/aktualnom/prenosimomnu/razgovor-vl-palve-promiorac/
U svom daljnjem izlaganju vlč Pavle Primorc dotiče se pojma anarholiberalizma odnosno sloboda bez ikakve odgovornosti. Bez istinske slobode nismo odgovornosti. Međutim, čovjek je slobodno biće, jer ima izbor biranja, i zato mora snositi odgovornost za sve svoje postupke odnosno djela. Nadalje, u svom izlaganju osvrće se na pojam feminizma i homoseksualnosti kao kćeri anarholiberalizma. Kršćanske obitelji krase kristocentrične vrijednosti, i u tom ozračju čovjek se rađa i umire.
Stoga je bitelj na posebnom udaru od strane spomenutih pojmova putem neobjektivnih medija. Nadalje, pobornici antikatolicizma udaraju naš hrvatski katoličkih narod i njegovo domoljublje, smatrajući ga posve negativnim i neproduktivnim u širem društvenom kontekstu. Manje više svi narodi mogu biti domoljubi osim Hrvatskog katoličkog naroda. Vlč. Pavle Primorac kao pravi i istinski apologeta ustaje u obranu Hrvatskog katoličkog vjerničkog puka ističući: “Kristološko domoljublje je jedan poseban antropološki pojam koji proizlazi iz društvene dimenzije čovjeka”. Drugim riječima, domoljublje nije samo voljeti svoje, nego i poštivati i prihvaćati tuđe.
Stoga, sotonske ideologije kao što su fašizam i nacizam nemaju ništa zajedničkog sa domoljubljem. Jedan od gorućih pitanja s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu je problem umjetne oplodnje i pobačaja. U Hrvatskoj se približno oko 90 posto naroda izjašnjava da su katolici. Nažalost, mnogi se od deklariranih katolika vjernika izjašnjavaju za umjetnu oplodnju i pobačaj. Kako to uopće razumjeti ili opravdati njihov način razmišljanja kad je riječ o umjetnoj oplodnji i pobačaju.
Mnogi od tih deklariranih “katolika vjernika” u tome vide samo jedan od problema s kojim se svakodnevno susreću u svom životu, i koje treba jednostavno riješiti. Kroz odgoj (edukaciju), ljubav i strpljivost zreli odnosno svjesni katolici vjernici moraju raditi posebno sa mlađom katoličkom vjerničkom populacijom. Svjedoci smo kako sotona pokušava rastrojiti Crkvu izvana kroz razne progone, ali iznutra kroz vrlo “profinjene progone”, zaključuje vlč. Pavle Primorac. Nadalje, spominje tzv. “koncilske gnostitke” koju vrlo profinjeno djeluju unutar Crkve, neisprano tumačeći dokumente Drugog vatikanskog sabora.
Poistovjećuje se katolicizam s drugim kršćanskim konfesijama, kršćanstvo se poistovjećuje s drugim nekršćanskim religijama. Vlč. Pavle Primorac nas poziva da s udruženim zdravim katoličkim duhom odnosno Kristovim Duhom, hrabro i odvažno raskrinkamo toga lažnog “duha Koncila” kojeg nesvjesno i nerazborito promiču tzv. “teolozi” koji imaju u dubini svoga bića heterodoksnu crtu.
Što se pak tiče samih pokreta unutar Crkve, radi kojih se mnogi vjernici na neki način osjećaju manje vrijednima odnosno diskriminiranim u odnosu na vjernike sljedbenike crkvenih pokreta, vlč. Pavle Primorac iznosi vrlo korektan stav. U tim pokretima vidi djelovanje Duha Svetoga i očiti znak da je Crkva živa. Zbog toga trebamo biti radosni a ne žalosni. Drugim riječima, u tim crkvenim pokretima vidi duhovno bogatstvo Crkve.
Međutim, upozorava nas i na negativnosti unutar crkvenih pokreta. Konkretno kad je riječ o karizmatskom pokretu (Obnova u Duhu), skreće nam pažnju da unutar samog pokreta postoje dvije grupe (struje); jedna odiše katoličkim duhom, a druga koketirajući s protestantizmom poprima radikalni pentekostalni duh. Nadalje govori nam o divnim “tradicionalnim” vjernicima, za razliku od konzervativnih fundamentalista. Crkva će uvijek biti i ostati “malo stado” koje će biti prožeto Duhom Svetim.
Stoga, ako smo ispunjeni Kristovim Duhom Svetim nećemo sebe smatrati boljim vjernicima od drugih. Međusobno se moramo ljubiti i jedne druge poticati na Božju ljubav koja nas međusobno duhovno izgrađuje. (Usp. Izvor:http://katolik.hr/aktualnomnu/prenosimomnu/razgovor-vl-pavle-primorac/
Riječi bl. Pavla VI. koje je izgovorio davne 1972. godine povodom blagdana svetih Petra i Pavla, o prodoru dima sotonina u Crkvu, bile su upozorenje svim dobronamjernim katolicima i njihovim pastirima, a posebno onima koji krivo tumače dokumente Drugog vatikanskog koncila (sabora). Mnogima se nažalost nije svidjela kritika i zbog toga su papu ismijavanjem i omalovažavanjem kritizirali i napadali.
Pape s. Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. tijekom svojih ponifikata upozoravali su na prisutnost sotone u Crkvi. Sadašnji Papa Franjo ne boji se upozoriti svjetsku javnost otvoreno govoreći o đavolskoj lukavštini i posljedici za Crkvu. (Usp. Izvor:http://www.quovadiscoroatia.com/dim-sotoni-se-vraća/ Kršćani vjernici moraju ozbiljno shvatiti alarmantno upozorenje svojih crkvenih poglavara: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre” (1 Pt 5,8).
Ne treba se bojati sotone i njegovih pristaša odnosno mračnih paklenih sila u svijetu, nego živjeti u poslušnosti Crkvi i njenim poglavarima, i onda nema više straha. Krist Gospodin utješio je Petra riječima: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagraditi ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18). Sotona nastoji putem političke i duhovne borbe u potpunosti uništiti Božji plan spasenja ljudskog roda. Međutim, Spasitelj i Otkupitelj svijeta Isus uništio je njegov zlobni plan porazivši ga na drvu (života) križa.
DON TOMISLAV TOPČIĆ/MISIJA
