DON MARINKO MLAKIĆ: Obratite se
Ove nedjelje čitamo odlomak iz Matejeva evanđelja koji oslikava početak Isusovog javnog djelovanja. Kroz niz informacija Matej predstavlja Isusa kao onoga koji ispunja Pisma. On je obećani Mesija kojeg su naviještali proroci i koji ispunja vjekovnu težnju Izraela za Božjim spasenjem. Ukoliko u ovoj težnji Izraela gledamo duboku egzistencijalnu težnju čovjeka kao takvog za božanskim životom, za životom koji će biti više od ovoga što ovdje na zemlji imamo, Matej nam hoće pokazati kako je Isus taj koji tu čežnju može u potpunosti ispuniti te nas poučava na koji način i mi možemo doživjeti to ispunjenje.
Isus započinje javno djelovanje nakon što je čuo da je Ivan bio predan. Ivan, Glas iz pustinje, je utamničen. Moćnici, oni koji nisu bili spremni slušati njegov poziv na obraćenje, pokušavaju ga ušutkati. Tako je to uvijek: Bogu se ili klanjaš, ili ga uklanjaš. Međutim, Bog ne odustaje. Nakon Ivana dolazi nam drugi, još jači Božji glas. Bog šalje svoga Sina. Sada je sama Božja utjelovljena Riječ došla među nas. Bog nam je svima blizu. Svi ga možemo čuti i razumjeti po Isusu Kristu.
Navještaj Radosne vijesti Isus započinje u Galileji. To su krajevi nekadašnjeg Izraelskog kraljevstva koji su prvi pali u Asirsko ropstvo (8. st. pr. Kr.). Galileja je među Židovima Isusova vremena bila na zlu glasu kao poganska i prezrena. Tamo, dakle, gdje je započelo Izraelovo ropstvo, tamo gdje se ponajviše urušilo dostojanstvo Božjeg naroda, započinje njegovo oslobađanje i obnova po Isusu Kristu. Isus ispunja Izaijino proroštvo o obnovi Izraela (prvo čitanje).
Svoje propovijedanje Isus započinje pozivom na obraćenje. Pri tome koristi identične riječi s kojima je Ivan pripravljao njegov dolazak: „Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko!“ Razlog i svrha obraćenja je blizina kraljevstva nebeskog. Kraljevstvo nebesko predstavlja savršen život, puninu života, božanski život za koji smo od početka od Boga stvoreni. Za Isusa ono nije nikakva daleka i apstraktna budućnost odvojena od naše sadašnjosti. To je stvarnost koja nam je već sada i ovdje sasvim blizu. Pozvani smo da joj pođemo u susret.
U susret kraljevstvu nebeskom ide se putem vlastitog obraćenja. Obratiti se znači vratiti se k Bogu. To podrazumijeva promjenu cijele osobe, iznutra i izvana; promjenu razmišljanja i ponašanja, novo usmjerenje i novi sadržaj života po mjeri Isusovog evanđelja. Valja se okrenuti od onoga što me krivo zaokuplja, odbaciti ono što me pogrešno usmjerava i posvetiti se onome što me približava Bogu i njegovu kraljevstvu. Obraćenje je izazov s kojim se trajno, svakodnevno trebamo suočavati. Bez istinskog i trajnog obraćanja naša vjera slabi, kržlja i deformira se.
A naše zajedništvo, poput onog kod Korinćana koje Pavao kori (drugo čitanje), počinje se gušiti zbog međusobnih razdora, svađa, častohleplja i sličnih zala. Dokle god su prisutni razdori, svađe i podjele među nama kršćanima, Kristovim učenicima, znak je da nismo dovoljno ozbiljno pristupili pozivu na obraćenje.
Matej nas, nadalje, izvještava kako Isus već na početku svog poslanja odabire sebi učenike i suradnike. Bili su to ribari Šimun Petar i brat mu Andrija te Zebedejevi sinovi Ivan i Jakov. Neobično je da Isus ne odabire poznate, učene, sposobne, bogate, ugledne ili posvećene, nego nepoznate i neugledne ribare. Oni ostavljaju svoje dosadašnje živote i kreću za Isusom. Zajedno s ostalom Dvanaestoricom proći će pravu školu vjere u kojoj će biti osposobljeni nastaviti djelo poziva na obraćenje i naviještanje kraljevstva nebeskog. Valjalo im je samima proživjeti svu žestinu Isusove riječi, beskompromisnost njegovih načela i upornost koju je sam pokazao do kraja. Koliko je ta škola zahtjevna i zahtjeva duboko obraćenje svjedoči činjenica da jedan od njih nije smogao snage ustrajati do kraja, nego je podlegao sebičnosti i pohlepi te tragično skončao. A i svi ostali bili su doslovno ”izluđeni” Isusovim zahtjevima kojima je klesao njihovu vjeru sve dok ih nije učinio oruđem svoje ljubavi u svijetu.
Isus treba suradnike u svom poslanju. To je ujedno i najveće priznanje koje on može pokazati prema jednom čovjeku. Međutim, nasljedovanje Isusa zahtjevan je izazov. Čovjek nije i ne smije biti samo pasivni primalac Božjih darova. Blizina kraljevstva nebeskog u mom životu ne može se doživjeti bez moga angažmana. Naprotiv, samo uz moje zalaganje ono se može i meni dogoditi. A zatim po meni i onima s kojima sam živim, u sredini u kojoj živim.
Konačno, Isus je naviještajući Evanđelje liječi svaku bolest i nemoć u narodu. Za kraljevstvo nebesko nema nikakve prepreke. Ono je jače od svake ljudske nemoći i bolesti. Ono je ispunjenje čovjekove najdublje težnje za cjelovitim životom kojeg nam naša slabost i grješnost čine nedohvatljivim. Jedino nas nespremnost na obraćenje ostavlja bez Božjeg pohoda.
Don Marinko Mlakić
