Izvor slike: wiki

Akademik dr. Vladimir Paar, predsjednik Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU te svjetski priznati znanstvenik sa čak 245 znanstvenih publikacija uključenih u svjetsku znanstvenu bazu Web of Science, najpozvanija je osoba za razgovor o vrućoj temi znanstvenog plagijata, ali i o prijeporima oko reforme obrazovanja, odnosno o prednostima i manama Cjelovite kurikulne reforme, oko koje se u Hrvatskoj već mjesecima ‘lome koplja’.

Intervju s uglednim znanstvenikom prenosimo s portala Direktno.hr

Kako vi, kao jedan od uglednijih hrvatskih znanstvenika u svjetskim okvirima, komentirate medijsku hajku koja se ponovno digla oko navodnog znanstvenog plagijata ministra Barišića?

-Uzevši sve okolnosti u obzir moglo bi se pitati je li to gruba uvreda ili poltronski kompliment. Čini mi se da bi prema mutnim i nedefiniranim kriterijima Odbora koji je odlučivao o plagijatu Barišića i osvanuo novi veliki skandal: “Raskrinkan plagijator Einstein!”, te “Ministar plagijator i Einstein plagijator u istom košu kradljivaca”. (U englesko-hrvatskom rječniku vidimo da se engleska riječ plagiarist na hrvatski jezik prevodi kao znanstveni kradljivac.)

Najbolje ćemo aktualizirati problem plagijata na Einsteinovom primjeru teorije relativnosti iz 1905.godine. U tom kapitalnom Einsteinovom znanstvenom članku iz 1905. godine nalaze se tri slavne matematičke formule koje će obilježiti povijest 20. stoljeća i sigurno zasjeniti tragične događaje dvaju svjetskih ratova i dviju diktatura. Te ključne Einsteinove formule glase:

E = mc2 (energija jednako masa puta brzina svjetlosti na kvadrat);

Recimo da je neki lovac na plagijatore bez dubljeg razumijevanja te znanstvene problematike (možda duhovni prethodnik Hitlera koji je kasnije političkim autoritetom osporavao Einsteinovu teoriju relativnosti) otkrio da se sve tri formule već otprije nalaze u radovima francuskog fizičara Poincarea i nizozemskog fizičara Lorentza. Je li to plagijat? Doslovno gledajući bez razumijevanja – da to je čisti plagijat! Ali ako to gleda znanstveni znalac, odmah će uočiti da je Einstein navedene formule dobio na temelju sasvim novih znanstvenih načela i da je postavio teoriju o njihovom univerzalnom prisustvu u različitim okolnostima. Dakle, znanstveno gledano, to nije plagijat.

Ima li još sličnih primjera?

-U sličnoj je situaciji i drugi od dvojice najvećih znanstvenika svih vremena, Isaac Newton. Newton je vječnu slavu stekao sa svoja tri zakona, koji u znanosti nose njegovo ime. No prvi Newtonov zakon usko gledano je plagijat, to je zakon inercije koji je prije Newtona otkrio Galilei. A ipak, to se ne smatra plagijatom jer je zakon inercije dodavanjem drugog i trećeg Newtonovog zakona zadobio mnogo dublje značenje i otvorio nove perspektive.

Znači, trebalo bi itekako paziti kada se neki rad želi proglasiti plagijatom?

Da. “Einstein-plagijator” paradoks nije jedini koji upozorava da relevantnu ocjenu je li nešto znanstveni plagijat ili nije, mogu dati samo znanstvenici koji dobro poznaju znanstvenu problematiku.

Postoje i sasvim praktični razlozi. Svako znanstveno područje ima svoj karakteristični strukovni jezik, toliko uobičajen i raširen da se i zaboravi odakle potječe ili se to više uopće ne navodi jer se podrazumijeva. Da li se, primjerice, uvijek u publikacijama uz spominjanje elektromotora kao referenca navodi Tesla? Dobar poznavatelj područja neće u takvim slučajevima vidjeti skriveni plagijat. A može se dogoditi (i često se događa) da autor koji prirodno ne može imati uvid u sve što je objavljeno, jednostavno ne zna da je prije njega netko drugi već objavio nešto slično. U tom slučaju, kad je na to upozoren, autor će u svom sljedećem radu s tim u vezi nadodati propuštenu referencu. Većina produktivnih znanstvenika imaju takva iskustva i to je normalni postupak, a ne povod za “lov na vještice”. U tom smislu, neopravdano je na temelju sličnosti nekoliko rečenica sumnjičiti za plagijat. A pogotovo, ako takav propust nije vezan za osnovnu ideju članka i ne utječe na osnovne znanstvene rezultate članka. Ali to može procijeniti tek znanstveni ekspert za to znanstveno područje.

Je li u “slučaju Barišić” bilo osigurano takvo objektivno i stručno “sudište” za ocjenu “plagijatorstva”?

– “Presudu” je donijelo “sudište” bez i jednog stručnjaka za predmet presude – filozofiju. Odlučilo je “sudsko vijeće” u kojemu su sjedili znanstvenici iz područja imunologije, oceanografije/ribarstva, zdravstva, povijesti umjetnosti i ekonomije. Za prva tri područja prilično relevantna ocjena kvalitete znanstvenika je najpoznatija svjetska baza znanstvenih podataka Web of Science ali od te trojice članova niti jedan nema iznad 100 znanstvenih radova i iznad 1500 citata što bi se moglo uzeti kao pokazatelj izuzetne kvalitete (a takvih u hrvatskoj znanosti u Hrvatskoj ima sigurno preko stotinu). Za društveno-humanistička znanstvena područja, u svijetu pa i kod nas vrijede drugačiji kriteriji izvrsnosti. No opasno je kada “sudac” u nižem znanstvenom zvanju daje “meritornu” ocjenu nekome u višem znanstvenom zvanju; kolike posljedice mogu iz toga proizaći i koliko je napora potrebno da se takve greške isprave pokazala su iskustva kineske “kulturne revolucije”.

I napokon, postavlja se još jedno pitanje koje dovodi u sumnju objektivnost rada Odbora: zašto je nekompetentni odbor tako žurno presudio u ovom slučaju, a neke druge, čini se očite slučajeve plagijata, uporno ignorira i “ne vidi”, kao primjerice slučaj prof. Marijana Jošta, svjetski poznatog kreatora novih žitnih sorta.

Možete li, na osnovu vlastitog iskustva, pojasniti bit plagijata?

Imam 245 znanstvenih publikacija objavljenih u svjetskim znanstvenim časopisima, a svaki od tih radova ocjenjivan je od dva do tri inozemna vrhunska recenzenata. Recenzenti ocjenjuju u prvom redu originalnost, kvalitetu i značaj znanstvenog rada. Ako procijene da rad doprinosi napretku znanosti, recenzent će ga preporučiti za objavu. A ako uoči da referenca s tim u vezi nije citirana, a da to znatnije ne utječe na rezultat, zatražit će od autora da to uključi i eventualno dodatno diskutira, što će autor učiniti nakon revizije svoga rukopisa, prije slanja u tisak.

Besmisleno je plagijatorom (prepisivačom) proglasiti svakoga tko je propustio navesti originalni izvor (zbog neznanja, omaške ili pogrešne procjene) jer bi se uz takve potpuno krute kriterije većinu kvalitetnih znanstvenika moglo proglasiti plagijatorima.

No najgore je kada političari krenu ocjenjivati što je plagijat i prijevara (proglašavanjem “dokazanog plagijatora”), kao što je bila praksa u doba Hitlera i Staljina. To je nedopustivo. Bitno je načelo da treba koristiti znanstvene argumente, a ne političke i svjetonazorske diskvalifikacije.

Kako, pak, objašnjavate činjenicu da su brojni hrvatski profesori i akademici – u recenziji Cjelovite kurikularne reforme naveli mnogo ozbiljnih kritika i primjedbi na CKR kojeg je izradio tim dr. Borisa Jokića, a da je u javnosti stvorena slika da su Jokić i suradnici napravili odličan posao, ali da im je politika onemogućila da nastave s radom?

-Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a zatražilo je stručne recenzije od niza istaknutih sveučilišnih profesora, učitelja i profesora sa škola, akademika i znanstvenika sa znanstvenih instituta. Kao predsjednik toga vijeća, isključivo prenosim stavove koji su u tim recenzijama. Među recenzentima Vijeća ima niz znanstvenika kvalitete prema svjetskim kriterijima, prema njihovom statusu u najpoznatijim svjetskim bazama znanstvenih podataka. Znanstvenika tog kalibra praktički nema među autorima CKR-a. Što se tiče prirodoslovno-matematičkog, tehničkog i medicinskog područja, uvidom u najpoznatiju američku i svjetsku bazu znanstvenih podataka “Web of Science” vidi se tko su svjetski poznati hrvatski znanstvenici. Kriteriji izvrsnosti za društveno-humanistička i umjetnička područja su drugačiji jer su te znanosti snažno nacionalno orijentirane. U Znanstvenom vijeću za obrazovanje i školstvo imamo 120 recenzija uglednih recenzenata iz kojih se vidi da CKR nije dobar, i da ga u najmanju ruku treba bitno revidirati a velikim dijelom pisati iznova. Čak i neki stručnjaci koji su isprva podržavali CKR, postali su kritični kada su dokument pročitali.

Zašto o tome ne pišu hrvatski mediji?

-Na žalost, u medije ta informacija nije došla, ili dolazi tek na kapaljku. Osobno sam medijima poslao velik broj dopisa, ali je malo toga objavljeno. Mi smo upravo izdali dvije knjige s recenzijama i informacijama o tome što je HAZU u zadnjih 12 godina napravila na razvoju i primjeni modernog kurikula. HAZU je 2002 i 2004. izdala dva ključna dokumenta na kojima se temelji daljnji rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na reformi školstva: Deklaraciju o znanju iz 2002. godine i Deklaraciju o znanju i primjeni znanja iz 2004. godine. To su bili ozbiljni dokumenti, lišeni bilo kakve političke konotacije. Gledalo se samo na interese razvoja hrvatskog gospodarstva i društva.

Možda su te dokumente pisali akademici istih ideoloških i političkih uvjerenja, bez da su uključeni ljudi drugačijih svjetonazora?

-Akademici različitih političkih pogleda vrlo su dobro surađivali u izradi tih dokumenata. Urednici ove deklaracija su bili akademik Eugen Pusić i akademik Vladimir Paar. Na temelju navedenih dokumenata je išao daljnji razvoj aktivnosti u HAZU na problematici obrazovanja. Godine 2015. izdana je takozvana Bijela knjiga, u kojoj je ponuđen sažetak cjelokupnog dotadašnjeg rada na kurikulnoj reformi u kojoj su sudjelovali HAZU i Hrvatski pedagoško književni zbor. Tijekom 2003.-2006. na toj se osnovi u Ministarstvu razvijao kurikul pod nazivom HNOS. Godine 2016. je izdana druga knjiga – “Doprinos kurikularnoj reformi” (tzv. “Plava knjiga”), u izdanju Sveučilišta u Zagrebu, a u kojoj su prikazani glavni dijelovi iz recenzija izrađenih u Znanstvenom vijeću Akademije. To je okvir. Obje te knjige nalaze se na webu i dostupne su javnosti. Bilo bi dobro da se mediji pozabave tim knjigama, iznesenim stavovima, prijedlozima za reformu školstva te da se u argumentiranoj raspravi zaključi što je provedivo, a što nije.

U recenzijama brojnih stručnjaka navedeno je da bi primjena CKR-a bila štetna za Hrvatsku, jer bi dovela do dramatičnog gospodarskog zaostajanja RH za susjednim zemljama. Kako je onda moguće da u medijima prevladava stav da je CKR, na kojem je radio Jokićev tim, upravo ono što treba hrvatskom školstvu i Hrvatskoj?

Ponovno bih citirao stavove iz recenzija. Jedna vrsna profesorica sa škole je dala ovakav odgovor: CKR se provodio kao politički projekt, a ne kao stručna reforma. To je suština odgovora koju recenzenti daju na ovo pitanje. Dijalog se mora svesti na stručnu raspravu, bez političkih kvalifikacija ili diskvalifikacija. Još nešto, HAZU je 2014. godine dala izjavu u kojoj upozorava tadašnju Vladu RH da u takozvanoj Ekspertnoj radnoj skupini za izradu kurikuluma nema niti jednog stručnjaka iz područja matematike, fizike, kemije, biologije, geologije, hrvatskog jezika i povijesti te da se u takvim uvjetima ne može doći do kvalitetnog kurikuluma.

Krajem 2015. Predsjedništvo HAZU je donijelo sličnu izjavu u kojoj kaže da se ne može doći do kvalitetnog kurikula, ako u ekspertnoj radnoj skupini nema nikoga iz navedenih predmeta. Tu je izvor svih problema. Zašto je bivša Vlada imenovala ekspertnu radnu skupinu u takvom sastavu, to ne znamo.

U recenziji stoji da bi CKR ugrozio razvoj gospodarstva zbog lošeg odnosa prema STEM području (fizika, kemija, biologija, geologija, tehnologija, inženjerstvo, matematika) koje je u 21. stoljeću ključ razvoja u svijetu. Navodi se, osim toga, da je CKR manjkav na području hrvatskog jezika, književnosti i povijesti. Zar su najvažnija područja najlošije obrađena?

-Točno. U Ekspertnoj radnoj skupini nije bilo niti jednog stručnjaka iz ključnih područja za razvoj. Nije to moj stav, već stav recenzenata CKR-a, no mediji su uglavnom ignorirali te stavove i izjave.

Radi se o dva profila stručnjaka, a oba su ključna za izradu i primjenu kvalitetnog kurikula. Jedan profil su učitelji i profesori sa škola, a drugi vrhunski znanstvenici, sveučilišni profesori i akademici. Samo zajedničkim radom mogu napraviti kvalitetan kurikul. Dosad u ekspertnoj skupini iz matematike nema nikoga – niti iz škole, niti iz sveučilišta i znanosti! Valjalo bi vidjeti zašto je ekspertna radna skupina tako sastavljena i zašto mediji o tome ne izvještavaju.

Tvrdi li struka, ili politika, da je CKR vrlo manjkav i potencijalno štetan?

Isključivo je to tvrdnja struke na temelju stručnih argumenata istaknutih stručnjaka. Osnovna načela su sadržana u dokumentima HAZU iz 2002. i 2004. i tada nije bilo nikakvog političkog problema. Zašto se 2015. godine tome dala politička konotacija, nije mi poznato.

Možda ste vi, kao i ostali stručnjaci koji kritiziraju CKR, motivirani političkim razlozima?

Apsolutno ne, nitko nije time motiviran. Za većinu recenzenata i ne znam koji su njihovi politički stavovi. Kakve veze ima na primjer matematika s politikom? Prije 40 godina žestoko su me napali kada sam govorio koliko su matematika i fizika važni za razvoj industrije te da ne može biti uspješnoga razvoja bez toga. Pitali su me, o kakvoj fizici govorim: o kapitalističkoj ili socijalističkoj? Dakako da nema socijalističke i kapitalističke matematike ili fizike, da postoji samo jedna svjetska znanost. No, neki današnji događaji podsjećaju me na tu prošlost. Na primjer, s biologijom, za koju neki u CKR-u misle da postoji hrvatska, njemačka, i srpska. To su gluposti. Postoji samo jedna biologija.

Zbog čega smatrate da je CKR neprovediv u Hrvatskoj i da bi njegova primjena nanijela nesagledivu štetu Hrvatskoj?

To nije samo moje mišljenje, oslanjam se na 120 stručnih recenzija u našem Vijeću. U Hrvatskoj imamo znanstvenike svjetske razine koji u svojim stručnim recenzijama prijedloga CKR-a upozoravaju da za matematiku, fiziku, kemiju, biologiju, geologiju, hrvatski jezik i povijest nije primjenjiva metodologija koju koristi CKR. To podjednako tvrde, na primjer, i matematičari i kroatisti. Isto tako, u Hrvatskoj radi nekoliko istaknutih pedagoga i metodičara, sa značajnim međunarodnim iskustvima na kurikulu, koji upozoravaju da metodologija CKR-a nije provediva. A oni dosad nisu bili konzultirani. Zbog neprovediosti metodologije CKR-a, velikim dijelom CKR će trebati pisati ponovno. To je ocjena istaknutih stručnjaka i matičnoga predmetnog usmjerenja i pedagoškoga usmjerenja.

Zar ne postoji hrvatski izraz za kurikulum, zar je nužno da stalno lomimo jezik kada govorimo o reformi školstva?

-Tuđica kurikul je u skladu s hrvatskim jezikom, a nikako kurikulum. No adekvatni prijevod engleske riječi curriculum na hrvatski jezik je uputnik. Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika je donijelo takav zaključak prije nekoliko godina. No, kada su jezični stručnjaci upozorili da bi riječ kurikulum valjalo zamijeniti hrvatskim nazivom, tadašnji ministar Jovanović je raspustio Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika. Hrvatska još ni danas nema Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika! Kurikul se u drugim europskim jezicima izvan engleskog govornog područja prevodi na materinski jezik. Na primjer, u Njemačkoj Lehrplan, u Sloveniji učni načrt itd. Aktualni resorni ministar upoznat je s tim problemom i podržava zaključak bivšeg Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika da se koristi riječ uputnik.

Je li točno da je metodologija kurikula slična CKR-u prije četrdesetak godina isprobana u nekim zemljama te da su dobiveni negativni rezultati?

-Na tu činjenicu upozorilo je nekoliko recenzenata u Znanstvenom vijeću HAZU. Prvi je o tome pisao vrhunski lingvist, akademik Ranko Matasović. Slično je upozoravao i profesor Palekčić s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. On je oko sedam godina radio na kurikulu u SAD, Njemačkoj, Austriji i Engleskoj. O neuspjehu tih eksperimenata prije 40 godina u SAD-u i u Njemačkoj profesor Palekčić je govorio i na sjednici Vijeća HAZU. Također profesor Žarko Bošnjak već pet-šest godina u stalnom kontaktu s Brisselom u vezi Europskog klasifikacijskog okvira. Na temelju tih iskustava dao je kritičku recenziju predložene metodologije CKR-a koja nas udaljava od metodologije EU. Profesor Ante Bežen daje konkretne argumente zašto metodika CKR-a ne može biti uspješna. Uvodimo nešto što nigdje dosad nije uspjelo i što bi moglo imati štetne posljedice za više generacija učenika! Dužnost je na to upozoriti.

Što kažu stručnjaci iz SAD-a i Njemačke kada doznaju da mi uvodimo nešto što su oni odbacili?

-Znanstvenom vijeću HAZU javio se dekan hrvatskog podrijetla s jednoga američkog sveučilišta. U pismu koje je uputio Znanstvenom vijeću je napisao: “Bio sam zadovoljan kada sam pročitao da na kurikulumu radi i stručnjak koji je diplomirao na Sveučilištu Cambridge. Ali, kada sam vidio CKR, ja sam plakao”. Ovo nema veze s politikom, već se radi isključivo o stručnim pitanjima.

Što je s pitanjima nacionalnog identiteta? Puno je primjedbi da se riječ ‘hrvatski’ nigdje niti ne spominje, da se zatire nacionalni identitet?

-Pitanje nacionalnog identiteta je iznimka, tu postoje razlike između stručnjaka različitih svjetonazora. No, upozorava se da nema niti jedne europske zemlje koja se tako maćehinski odnosi prema vlastitoj kulturnoj baštini i nacionalnom identitetu kao CKR. Što bi se dogodilo u Engleskoj da iz školskog programa netko izbaci obveznog Shakespeara. A kod nas su u pitanju Marin Držić i niz drugih književnih velikana. Je li to odraz stručnog ili političkog nazora?

Je li kod CKR-a onda riječ o velikoj zabludi i prevari, pa možda i o namjernom urušavanju sustava školstva u RH?

Na temelju recenzija mogu reći da bi došlo do pada kvalitete školstva. Stoga bismo imali, na primjer, manje inženjera i liječnika i k tome slabije kvalitete. STEM područje je definitivno ugroženo. Je li to netko namjerno radi, ili možda nije dovoljno informiran? Da je u Ekspertnoj radnoj skupini CKR-a bio i po jedan jaki fizičar i matematičar iz škole i iz znanosti, ne bi do takve zablude došlo. Ne bih pri tom krivio stručnjake koji su radili CKR, već je krivnja na onima koji su imenovali takvo kadrovski nepotpuno povjerenstvo. Neki dijelovi CKR-a se vjerojatno mogu iskoristiti, na primjer iz stranih jezika. Ministarstvo treba provesti reviziju CKR-a da se vidi što je eventualno prikladno za uporabu. No, sigurno treba angažirati znatan broj dodatnih stručnjaka i iznova pisati znatne dijelove kurikula.

Sve recenzije CKR-a su napravljene potpuno volonterski. Izdane su dvije knjige dokumenata, a bez ikakvog honorara. Motiv je očito bio osjećaj odgovornosti za razvoj školstva.

Kako komentirate navode dr. Jokića i ostalih koji brane projekt Cjelovite kurikularne reforme, a koji tvrde da ih napadaju politički cenzori?

-Komično je što se stručne recenzije prozivaju cenzurom. Ne može onaj tko je autor ujedno biti i recenzent svoga rada. Poput one: “kadija te tuži, kadija te sudi”. Negativne reakcije na recenzije rezultat su neiskustva. Da su u izradu CKR-a u većoj mjeri bili stručnjaci koji objavljuju svoje rezultate u svjetskim znanstvenim časopisima, onda bi shvatili ključnu ulogu stručnih recenzija, a ne kao cenzuru. No, u Ekspertnoj radnoj skupini nije postojao niti jedan znanstvenik koji objavljuje iole značajnije u svjetskim znanstvenim časopisima. To se može lako provjeriti uvidom u “Web of science”. Potpuno promašeno je zvati cenzorom onoga koji je objektivno prema svjetskim znanstvenim bazama podataka stručno mnogo kvalitetniji od onoga čiji rad se vrednuje.

I vi osobno, kao i ostali stručnjaci koji su radili recenziju, tvrdite da je nužno rasterećenje školskog gradiva od previše enciklopedijskih podataka i činjenica te poticanje kreativnog razmišljanja. To govori i dr. Boris Jokić. U čemu je onda problem?

-Nema problema. To govori i Deklaracija HAZU o znanju i primjeni znanja iz 2002. i 2004. godine. To se jasno vidi iz objavljene kompletne usporedbe u 20 točaka između kurikula razvijanog u HAZU 2003-2016. (tzv. HNOS, sada HSKRO) i CKR-a iz 2016. Sadržaji osam od 20 točaka iz HSKRO znatnim dijelom su uključeni u CKR. No tih 8 točaka nisu kreirane u HAZU nego su uglavnom preuzete iz kvalitetnih kurikula srednjoeuropskih zemalja. S nekim stavovima o reformi obrazovanja u Hrvatskoj svi se slažu da je reforma potrebna i da je to dugotrajan kontinuirani proces. Svi se slažu i da je u školskom programu danas previše činjenica za pamćenje, a premalo intelektualnih i misaonih izazova, te premalo učeničkih projekata. U objavljenom kurikulu za osnovnu školu iz 2005. čak je određen operativni postupak kako osigurati takvo rasterećenje. Nažalost, od toga se tada odustalo.

Ali u nizu važnih aspekata kurikula prisutna su bitna neslaganja između koncepata CKR-a i HSKRO-a. U Znanstvenom vijeću HAZU recenzenti smatraju da je u CKR-u predložena metodologija pogrešna i neprovediva, da su ključna STEM područja u CKR-u zapostavljena, da su u CKR-u prisutni mnogi pogrešni stavovi, suprotni znanstvenim spoznajama, da u CKR nisu uvaženi neki važni novi znanstveni rezultati neuroznanosti o kognitivnom razvoju itd. Naročito je u recenzijama istaknut prigovor da CKR odstupa od okvira kurikula srednjoeuropskog školstva i time nas udaljava od Srednje Europe, što bi imalo vrlo štetne posljedice za budućnost hrvatskog gospodarstva i društva, i za budući životni standard hrvatskih građana.

Ti promašaji CKR-a posljedica su toga što u izradu CKR-a nisu adekvatno bili zastupljeni i vrhunski znanstvenici i neki od najkvalitetnijih učitelja i profesora sa škola. Zainteresiranima bih savjetovao da pročitaju neke recenzije, kao na primjer akademika Daria Vretenara i profesorice Tamare Nikšić, da se vide neke od stranputica CKR-a. Ili analiza doc.dr.sc. Matka Glunčića o posljedicama za buduće inženjerske i medicinske kadrove. A što se tiče ogromnog napretka neuroznanosti o kognitivnom razvoju djeteta, treba istaknuti da u Hrvatskoj svjetski poznati znanstvenici kao što su akademik Kostović i profesor Šimić upozoravaju da CKR o tome ne vodi potrebnu brigu.

No, donosi li CKR uopće rasterećenje, ako po njihovom prijedlogu učenici u jednoj godini moraju usvojiti čak po 150 ciljeva u samo jednom predmetu?

-Recenzije su jasno pokazale, na primjer, da su školski predmeti matematika, fizika i povijest otežani, umjesto da ih se olakša. A treba ih olakšati! No u CKR-u dosta toga je upravo suprotno onome što je deklarativno obećavano. A istodobno dok su neki dijelovi gradiva nepotrebno znatno otežani, neki drugi dijelovi ključni za znanstveno-tehnološki razvoj gospodarstva su reducirani ili ispušteni. U cjelini, ovo što nudi CKR često je otežavanje, a ne rasterećenje gradiva! Na primjer, u fizici se uvode neki sadržaji koji se ne uče niti na studiju fizike, a ispuštaju ključni sadržaji o poluvodičima bitnim za znanstveno-tehnološki razvoj. Iz povijesti se uvode istraživačke metode kakvih nema niti u studiju povijesti, dok se istodobno ispuštaju važni dijelovi nacionalne povijesti i baštine. Recenzenti povijesti upozoravaju da su neki sadržaji uključeni u CKR za srednju školu, zapravo iznad razine onoga što se uči na studiju povijesti. Recenzenti se čude takvom pristupu CKR-a.

Bivšem ministru Jovanoviću moglo bi se savjetovati da prije rasprave o CKR-u prvo pročita četiri tisuće stranica CKR-a, kao i recenzije CKR-a.

Neki recenzenti tvrde da su kreatori CKR-a iz nekog razloga nerazumno skratili rokove izrade, pa je umjesto predviđene tri godine kurikul trebao biti izrađen za samo šest mjeseci. Je li i to jedan od razloga ovih propusta?

– Neuravnoteženost i unutarnje kontradikcije CKR-a, prema mišljenju nekih od samih autora CKR-a, bar dijelom je posljedica toga što se radilo navrat-nanos. Unatoč uloženom trudu koji treba cijeniti, ta opća žurba u kratkom roku, uz odsustvo ključnih znanstvenih eksperata i dezorijentacija u izboru metodologije nisu mogli dati uspješan rezultat. Dilema pred kojom su se našli recenzenti da li ući u konflikt kojemu se sasvim neopravdano daje neugodna politička konotacija, ili prešutiti i pustiti da nekoliko generacija učenika uđe u obrazovni eksperiment za koji se unaprijed može predvidjeti negativan ishod. Iz recenzija može se citirati: “Rezultat primjene CKR-a, umjesto koraka naprijed, bio bi tri koraka unazad.” To se nije moglo prešutjeti.

Koliko obrazovnih ciljeva ili ishoda navode CKR-i u drugim europskim zemljama?

U kurikulu koji je bio rađen u HAZU, princip je bio jednostavan: kao orjentir uzeti kvalitetni srednjoeuropski kurikul – njemački i austrijski, po učincima jedan od najkvalitetnijih u svijetu, a nama civilizacijski blizak, i prilagoditi ga našoj obrazovnoj tradiciji i uvjetima: prijedlog Hrvatske srednjoeuropske kurikulne reforme obrazovanja – HSKRO. Polaziti od toga da Hrvatska jest i treba biti dio Srednje Europe, a ne ulaziti u neprovjerene eksperimente s mladom generacijom. Treba uzeti u obzir da se niti više članova CKR-ovih predmetnih povjerenstva nisu slagali s metodologijom koju su CKR-u nametnuti od strane Ekspertne radne skupine, i o tome su dali svoja izdvojena mišljenja. Kao na primjer, doc.dr.sc. Matko Glunčić (sadašnji državni tajnik za obrazovanje i znanost), član dvaju ranijih predmetnih povjerenstava CKR-a, dao je u tom smislu jasno izdvojeno mišljenje. Nažalost, političkim argumentom bila je nametnuta pogrešna metodologija. Moglo bi se reći da je to bio sukob struke i politike, ali sa “zamjenom teza”.

Akademik Krešimir Nemec u recenziji CKR-a piše da je riječ o „teško prohodnom tekstu, pisanom zamornim metajezikom prepunim birokratskih fraza, a na sličan način tekst CKR-a opisuju i ostali stručnjaci. Kako je onda u stvorena slika da CKR inzistira jednostavnošću i razumljivošću?

Kako je stvorena idealizirana slika o CKR-u nije mi jasno. Jednostavno je medijska slika CKR-a u suprotnosti sa stručnim recenzijama.

Akademik Antun Dubravko Jelčić piše da u CKR-u možemo pročitati samo uputu kako upropastiti hrvatsko školstvo te da bi iz takve “škole” mogli izaći u najboljem slučaju samo mediokriteti i “fahidioti”. Kako to komentirate?

To komentiram višestrukim upozorenjem koje je dala HAZU, da pripremiti mlade generacije za nepredvidivu budućnost znači dati im jaka temeljna znanja, i iz društveno-humanističkog i iz prirodoslovno–matematičkog područja. Recenzenti smatraju da CKR to ne uvažava.

Kako pak protumačiti navod akademika Mladena Obada Šćitarocija koji tvrdi da je teško zamisliti da su učenici osnovne škole u stanju savladati tako zahtjevan i sveobuhvatni program? Ne tvrdi li Jokić da bi oni rasteretili učenike?

Recenzetni su pomnom analizom pokazali da u CKR-u postoji neujednačenost težine, ali da se u cjelini gradivo otežava. Vrhunski znanstvenik iz područja tehničkih znanosti, dekan FER-a profesor Grgić kaže da je u osnovnoj školi u tehničkom odgoju kurikul u nekim aspektima takav kao da će učenik direktno iz škole ići na fakultet. Treba rasteretiti gradivo, a to nije provedeno u CKR-u, upozorava više recenzenata.

Docent Dubravka Smajić tvrdi da “u ciljevima učenja nije nigdje naveden pridjev hrvatski. Mnogi recenzenti navode da se nacionalna književnost i povijest te kulturna baština žele bitno reducirati u CKR-u, kao da se namjerno zatire nacionalni identitet? Zašto?

Jasno je izraženo nezadovoljstvo iz odsjeka za kroatistiku s hrvatskih sveučilišta. Recenzenti smatraju da je riječ o udaru na nacionalni identitet. Očito je da se vrhunski eksperti za kroatistiku moraju uključiti u ekspertnu radnu skupinu i u predmetna povjerenstva.

Jesu li važniji nastavnici ili kurikulum?

-Odgovor je dala Nacionalna akademija znanosti SAD-a u opsežnoj studiji izrađenoj na zahtjev Kongresa SAD. Odgovor je jednoznačan: najvažniji element reforme školstva je nastavni kadar. Treba poboljšati materijalni i društveni status nastavnika, znatno poboljšati metode cjeloživotnog stručnog usavršavanja nastavnika i stimulirati motivaciju za nastavnički poziv. To je najvažniji element reforme školstva. Tek iza njega po važnosti je kurikul. Pokazalo je to eksperimentalno istraživanje koje se provodilo u SAD sa dvije skupine škola. U prvoj skupini sa zastarjelim kurikulom i slabijom opremljenošću, no s vrhunski motiviranim i stručno osposobljenim i usavršavanim nastavnim kadrom; a u drugoj skupini s modernim kurikulom i izvrsnom opremljenošću škole, ali s nedovoljno motiviranim i stimuliranim nastavnim kadrom, bez kvalitetnog stalnog stručnog usavršavanja. Bolji rezultat s učenicima postigla je prva skupina! Dakle kvaliteta i motiviranost nastavnog kadra je najvažniji čimbenik, daleko važniji od samog kurikula.

Na koji način CKR pridaje važnost statusu nastavnika?

To je jedna od osnovnih kritika koju upućuju recenzenti. U CKR-u se ne naglašava prioritetna uloga statusa i motiviranosti nastavnika. Kurikul ne može biti ključni element reforme!

Je li točno da je kurikulna reforma samo jedan od osam ciljeva Strategije razvoja obrazovanja? Zašto se onda kurikulnoj reformi pridaje tolika pažnja, a ostale ciljeve se i ne spominje?

-Najvažniji od tih osam ciljeva je materijalni status nastavnika i cjeloživtno usavršavanje. Zaobiđeno je ono što je ključno, ili se tek u manjoj mjeri malo uzima u obzir. Najvažniji element nije odgovarajuće tretiran, pa takva reforma ni ne može biti cjelovita. Na to upozoravaju recenzenti.

Što, prema vašem mišljenju, treba učiniti da se pogreške isprave i da se školstvo reformira na kvalitetan način?

Trebaju se formirati radne skupine u koje će biti uključeni i uspješni nastavnici sa škola, i vrhunski sveučilišni profesori i akademici, a u radu kao orijentir treba prihvatiti srednjoeuropsku reformu školstva, prilagođenu našim konkretnim uvjetima i obrazovnoj tradiciji. Treba krenuti od toga da je Hrvatska dio Srednje Europe i da pripada srednjoeuropskom okviru školstva, a ne eksperimentirati s neprovjerenim i nama dalekim sustavima. Imam dojam da u tom smjeru u ministarstvu ima pozitivnih pomaka.

Kako komentirate izjave bivšeg ministra Željka Jovanovića na Vaš račun. Tvrdi da niste relevantni i da trebate ostati u mirovini.

-Uobičajeni način evaluacije o stručnim pitanjima u razvijenim zemljama su stručne recenzije. Da se zatraži od istaknutih stručnjaka da po objektivnim znanstvenim kriterijima iznesu svoja stručna mišljenja. Bio sam iznenađen da se kod nas pojavio tako žestok otpor tom standardnom razvojnom pristupu, a da se pritom protiv neistomišljenika koriste vrijeđanja i neutemeljene političke diskvalifikacije. Začuđuje da je jedan ugledni zastupnik, bivši ministar dr.sc. Jovanović stručne recenzije okvalificirao kao “pamflete”. A Hrvatska jest dio Europske Unije i normalno je da preuzima sličan način rada. Moram priznati da sam bio vrlo iznenađen a priori negativnim reakcijama na stručne recenzije. Što se pak tiče moje znanstvene aktivnosti, sudjelujem na znanstvenom projektu u našoj znanstvenoj grupi u Zagrebu na znanstvenim istraživanjima genomske osnove postanka života i genomske regulacije složenih životnih procesa. Služeći se matematičkim analizama i kompjutorskim modeliranjem u igru uvodimo jedan novi čimbenik – duboku genomsku simetriju kao novi evolucijski čimbenik, pored slučajnih mutacija i prirodne selekcije. No u HAZU dužnost mi je da svojim stručnim mišljenjima doprinesem razvoju hrvatskog školstva, a bez ikakve ambicije da na tome aktivno radim.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save