Lažnih zvijezda sjaj
Proslavismo 25. obljetnicu međunarodnog priznanja države nam Hrvatske. I opet su oni bili na drugoj strani. Jugoši. Na svečani koncert ne dođoše bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivši predsjednik vlade Zoran Milanović i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić.
Bilo ih je još iz toga kruga koji nisu došli, ali ovi su vodili Hrvatsku u zadnjih 15 godina. Očito po načelu ponašanja s početka devedesetih. Hrvatski puk, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, zaželi se zavazda odvojiti od Jugoslavije, a oni iziđoše iz dvorane Hrvatskog državnog sabora. Kad se dočepaše vlasti, nastojaše nas ponovno vratiti u vode gdje smo nekada bili, na njihovu žalost prekasno. Prošao pravi vlak, a oni se mogu voziti samo u onom nalik nedavnom srbijanskom što se uputi prema Kosovu pa ga vratiše nazad. Procesi u svijetu očito idu u nekom drugom smjeru.
Da smo se kroz proteklo razdoblje imali vremena ustrojiti kao pravna država, onda spomenuti ne bi ni došli u priliku ponovno nas šopati starim, otrcanim pričama i rušiti nam krvlju stečenu državu. Otpuhao bi ih vjetar lustracije, kao što je mnoge otpuhao u Njemačkoj, Poljskoj, Bugarskoj… Ne može se dičiti radom u negdašnjim strukturama nedemokratske Jugoslavije i praviti se velikim demokratom u ovom novom sustavu vlasti. Takvo ponašanje neizostavno izvire iz petokolonaških voda. A njih svaka država, koja drži do svoje budućnosti, nastoji što brže isušiti.
Sliči to govoru o ponašanju Crkve kroz povijest. Davno su nam probili uši da je bila konzervativna, da je vodila križarske ratove, da je zaustavljala napredak čovječanstva, da je Srednji vijek zbog nje taman, da… tko bi sve to nabrojio. Onda se nađe povjesničar i sociolog religije Rodney Stark koji napisa knjigu u kojoj objasni da je sve to lažan govor. Crkva je kroz povijest imala sasvim drugo lice i da je nije bilo povijest Zapada izgledala bi potpuno drukčije. Kad je vladala sve je cvalo, a kad smo je odbacili sve se neprestano urušava. Ah, da, Stark nije nikakav zatucani katolik, pripada nekom drugom društvu. Sam je to rekao za sebe i nadodao da mu nije bila namjera braniti Crkvu, već braniti povijest. Pametnome dosta, osim ovima što nam nastavljaju i dalje prodavati istu maglu.
Prodavači te magle nalaze se i među onima koji su u suludoj gospodarskoj trci uspjeli zgrnuti silno bogatstvo. Onda su si umislili da su mudri i da mogu voditi svijet koji nam je zapravo zajednički. Ovih dana dok se sastaju u mondenom švicarskom odmaralištu Davosu, osupnu nas vijest da je samo osam njih bogato kao pola svijeta. Za ne povjerovati. Neki prizivlju revoluciju siromašnih. Potrebno bi, pak, bilo prizvati revoluciju srca. Trgnimo se svi, ne samo ovih osam i njima sličnih, te počnimo graditi svijet na Božjim temeljima. Tada će nestati ove razlike i nitko se više ne će bojati, ni bogati ni siromašni. Svatko će imati kruha živeći u miru s onim drugim kraj sebe.
Za nadati je se da će katolici u novom američkom Kongresu krenuti sličnim putovima. Kažu da ih je tamo trećina, a kršćana je sveukupno 91%. Bože, kakva snaga! Jesu li spremni braniti vrijednosti koje bi trebali imati u svojim srcima ako se proglašavaju sljedbenicima Isusa Krista? Zaista ne znam, ali znam da su se Sjedinjene američke države našle po prvi put na popisu 12 država gdje se kršćani progone zbog njihove vjere. Nije važno što je još tu i Rusija, i Meksiko, i Indija, i Kina, i… Važno je jesu li i ti koji se busaju u svoja demokratska prsa. Očito, teška je ostavština Baracka Obame koji čak dobi i Nobelovu nagradu za mir iako su američke bombe tijekom njegova predsjednikovanja padale po drugima učestalije nego kiša, tako za prošlu godinu kažu tri po satu.
To je pravo lice globalista. Naučavaju da svojom ljubavlju obgrljuju čitav svijet, a zapravo taru li ga taru. Novi američki predsjednik Trump je američki nacionalist. Vidjet ćemo što će on ostaviti svom nasljedniku. Da se ustoliči i da to bude nešto vrijedno, pomažu mu ovih dana i kršćanski molitelji. Stvaraju oko njega štit molitve. Nema to u našim kolonijalnim medijima, oni pišu o prosvjednicima protiv Trumpa. Ali, što god bude, što god Trump ostavio iza sebe, nama je preživjeti i njegova vremena.
Miljenko Stojić/hrsvijet.net
