Milijunaš s ulice i dalje siromašan
Za Novu Godinu se izriču želje za sreću, uspjeh, novac, zdravlje, bogatstvo. No, što može biti od čovjeka ako se te želje ostvare. Proslavljeni film „Milijunaš s ulice“, koji je nagrađen s osam oscara, ima svoj nastavak na ulicama sirotinjskoga dijela Mumbaija u Indiji, gdje je glavnina filma i snimljena.
Naime, čudno je kako glavni likovi, toga bogato nagrađenoga filma, danas žive u bijedi kao i prije snimanja. Slava im nije pomogla da se domognu kruha. Beskućnici su. No, s druge strane redatelj i produkcijska kuća svoje milijune su utrostručili. Svijet se pita kako je to moguće? Gdje je pravednost u raspodjeli dobara? Opet se svijet bogatih perfidno izrugao sa svijetom siromašnih. Iskoristio ih i unovčio.
Odnos bogatstva i siromaštva oduvijek je bilo pitanje koje izaziva analize i golica ljudsku misao. Taj odnos prelazi socijalnu i egzistencijalnu dimenziju. To je općeljudsko pitanje koje prije svega ima duhovne konotacije. To je pitanje pravednosti. Zato, kad Isus govori o bogatstvu nikad ne oslanja svoju misao na materiju, imanje kao količinu, nego na odnos prema onome što imamo. Najzvučniji Isusov govor o bogatstvu i bogatašima izrečen je u Lukinom i Matejevom evanđelju gdje Isus kaže: „Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” (Lk 18,25).
Ova Isusova izreka povlači za sobom logično pitanje: Tko je bogataš i na koga se ovo odnosi? Pogrešno bi bilo odmah usmjeriti misao na one koji imaju novaca, kuće, poduzeća… Jer po tom slijedu misli značilo bi da će siromah, samo zato što je siromašan, biti nagrađen i baštiniti kraljevstvo Božje. Očito se, kad Isus ima na umu bogatstvo, prije svega želi skrenuti pozornost na odnos prema onome što imamo. Jer u stvarnosti može postojati bogat čovjek, i takvih ima, koji je pun milosrđa i ljubavi za potrebne, a isto tako može postojati i siromah koji je nezasitan, nezadovoljan, nepravedan i koji želi živjeti od statusa siromaštva.
Dakle, gotovo da možemo izvesti zaključak kako bogatstvo samo po sebi nije zapreka za vječnost, kao što ni siromaštvo samo po sebi nije povlaštena ulaznica u vječnost. Ovdje se radi o dubljem odnosu, o navezanosti, zarobljenosti, sebičnosti, opsjednutosti onim što posjedujemo. Očito se ne može proći kroz „iglene uši“ s puno stečenoga što nas zarobljava i onesposobljava vidjeti svijet, brata pored sebe, siromaha srcem solidarnosti i ljubavi. Bogatstvo je potencijalna opasnost da u smislu oholosti postanemo „deve“.
Zato Isus izgovori jednom od bogataša koji je počeo uživati i čuvati stečeno: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe.“ (Lk 12,20). Sve shvaćati kao nezasluženi milosni dar Božji put je koji oslobađa svake misli o zaslugama, sposobnostima u odnosu na one koji nemaju. Biti „siromašan duhom“, kako uči blaženstvo, najbolji je smjer na putu spasenja bez obzira na punu ili praznu lisnicu.
FRA MARIO KNEZOVIĆ/MISIJA
