PAPA: Zabrinjava me govor o mogućemu nuklearnom ratu
FOTO REUTERS
Mi smo u trećemu svjetskom ratu. U posljednje doba se već govori o mogućemu nuklearnom ratu kao da je riječ o igri karata. To me veoma zabrinjava, rekao je Sveti Otac novinarima španjolskog lista El País
Veli papa Frane, upitan o Donaldu Trumpu baš dok je novi predsjednik prisizao, da treba vidjeti što se događa. “Vjerujem da bismo mogli zapasti u velik neoprez ako zdvajamo ili se veselimo oko onoga što se tek može dogoditi. Ne treba biti prorok niti nesreća niti dobrobiti koje se neće dogoditi. Vidjet će se. Vidjet ćemo što čini, kakvim se pokazuje. Uvijek samo konkretno. Kršćanstvo ili je konkretno ili nije kršćanstvo. […] Konkretne činjenice. Pa onda izvlačimo konsekvencije iz konkretnoga. […]”
Papi su u Dom svete Marte došli glavni urednik i vatikanski dopisnik madridskoga El Paísa, pa su ga rešetali pitanjima 75 minuta. Rezultat je pogolem tekst, 25 tipkanih kartica. Taj španjolski tekst, očito prenošen doslovno, razgovornim španjolskim, “umiven” je već u El Paísovu prijevodu na engleski, a onda je još dorađen na talijanskome, onako kako je prevoditelj osjetio – pa se, kao i obično kad je riječ o Papinim intervjuima, nađu ne baš beznačajne razlike među prijevodima. Stoga smo se ovdje striktno držali španjolskoga.
Dvosmislena riječ
Na pitanje je li zabrinut zbog različitih odgovora na krizu, među kojima su i takozvani antisistemski ili populistički, uz izričito pozivanje na slučajeve Trumpa, Austrije i Švicarske, Papa se pozvao na historijsku paralelu:
“To nazivaju populizmima. To je dvosmislena riječ, jer populizam u Latinskoj Americi ima drugo značenje. Ondje znači protagonizam puka, na primjer pučke pokrete. Oni se samoorganiziraju, to je druga stvar. Kada sam ovdje čuo o populizmu nisam razumio mnogo, pogubio sam se dok nisam shvatio da su posrijedi različita značenja, ovisno o mjestu. Naravno, krize izazivaju strahove, opreze. Meni je najtipičniji primjer populizma u europskom smislu riječi onaj njemački 1933. Nakon [Paula von] Hindenburga, nakon krize tridesetih, razorena Njemačka gleda kako se podići, traži svoj identitet, traži vođu, nekoga tko će joj vratiti identitet, pa se javlja neki momčić koji se zove Adolf Hitler i on kaže: “Mogu ja, mogu ja.” I sva Njemačka glasa za Hitlera. Hitler nije ukrao vlast, izabrao ga je njegov narod, pa je on uništio taj narod. Tu je opasnost.”
U razdobljima krize ne funkcionira razbor, i to je meni stalna referentna točka. Tražimo spasitelja koji će nam vratiti identitet, branimo se zidovima, žicama, bilo čime od drugih naroda koji bi nam mogli oduzeti identitet. A to je veoma ozbiljno. Zato se uvijek staram reći: “Razgovarajte međusobno, razgovarajte međusobno. Slučaj Njemačke 1933. je tipičan: narod koji se našao u krizi, koji je tražio svoj identitet, pa se pojavio taj karizmatičan vođa koji joj je obećao dati identitet, i dao joj je izopačen identitet, pa znamo što se dogodilo. Je li moguće nadzirati granice? Da, svaka zemlja ima pravo kontrolirati svoje granice, tko ulazi i tko izlazi, a države u opasnosti – od terorizma ili sličnoga – imaju više prava da ih pomnije kontroliraju, ali ni jedna zemlja nema pravo lišiti svoje građane dijaloga sa susjedima.”
Vidite li, Sveti Oče, u današnjoj Europi znake slične onima u Njemačkoj 1933.? – upitali su novinari izravno, ali se Papa izvukao: “Nisam u tom pogledu stručnjak, pa se o Europi pozivam na tri govora koje sam izrekao. Dva u Strasbourgu i treći kada sam primio Nagradu Karla Velikoga, a to je jedina nagrada koju sam prihvatio, jer su u tom trenutku veoma inzistirali na tome da Europa preživi, a ja sam prihvatio iz osjećaja dužnosti. Ta tri govora kažu što mislim o Europi”, odgovorio je poglavar Katoličke crkve.
Bratska bliskost
Važan je i njegov odgovor o položaju Katoličke crkve u svijetu, tj. među ljudima: “Nadam se da Crkva ne prestaje biti blizu. Odnosno da ne prestaje nastojati biti bliska ljudima. Bliskost. Crkva koja nije bliska, nije Crkva. To je dobra nevladina organizacija. Ili dobra pobožna organizacija dobrih ljudi koja čini dobročinstva, koja se sastaje popiti čaj i činiti dobročinstva… Crkvu međutim obilježava bliskost, bratska bliskost. Jer mi smo svi Crkva. […] Bliskost je dodirnuti u bližnjemu Kristovu put. […] To nije samo dobročinstvo. To je mnogo više.
Osim toga, u svijetu je rat. Mi smo u trećemu svjetskom ratu na komadiće. U posljednje doba se već govori o mogućemu nuklearnom ratu kao da je riječ o igri karata. To me veoma zabrinjava. U svijetu me zabrinjava ekonomska disproporcija: mala skupina ljudi posjeduje 80 posto bogatstava, sa svime što to znači u likvidnoj ekonomiji, gdje je u središtu ekonomskog sustava bog Novac a ne čovjek i žena, ono ljudsko! Pa se onda stvara kultura odbacivanja.”
Izvor: Misija
