DON MARINKO MLAKIĆ: Isus otkriva pravi smisao Zakona i Proroka
U evanđelju ove nedjelje ponovno slušamo ulomak iz Isusova Govora na gori. Podsjetimo se, srž tog govora kao i cijelog evanđelja jesu Blaženstva. Ona su novi zakon kojim se uspostavlja kraljevstvo nebesko, novi Savez koji Bog po Isusu zasniva s čovjekom.
Naizgled, ovaj novi zakon, zakon Blaženstava, bitno se razlikuje od onog starog, starozavjetnog. Zbog toga, čini se, da ga Isusovi slušatelji nisu pravo razumjeli. Njihova očekivanja bila su drugačija. Zbog toga Isus, imajući pred očima ovaj nesporazum, naglašava: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke, nego ispuniti.“ Međutim, ispunjenje, tj. najdublji smisao „Zakona i Proroka“ nije ono što su Židovi običavali misliti. Posebno ga ne izražava onaj formalistički pristup koji je bio uvriježen među zakonoznancima i farizejima. Isus upravo u Blaženstvima otkriva pravi smisao Zakona, pravi smisao volje Božje za čovjeka izrečene u Zakonu te kako se ona oživotvoruje u životu svakog pojedinca i svake zajednice. Taj smisao Zakona, ta volja Božja od početka je punina dobra, ljubavi i istine za čovjeka. To je ona Mudrost Božja u Otajstvu skrivena, o kojoj piše sv. Pavao, i koju Bog priredi prije svih vjekova za našu slavu i otkriva je onima koji ga ljube (drugo čitanje). Ta Božja volja će u potpunosti će se ispuniti, svako slovo i svaki zarez.
Pravi duh novoga saveza kojeg naviješta Isus pojašnjava kada sasvim otvoreno i nedvosmisleno osuđuje ”pravednost pismoznanaca i farizeja”. Njihovo formalističko shvaćanje i licemjerno ispunjavanje slova zakona bez propitivanja nutarnjeg smisla ne samo da nije pravo i do kraja ispunjavalo Božju volju nego ju je vrlo često i na najbezbožniji način odbacivalo. Božja volja je božanski život kojeg je Bog udahnuo u nas i njegove zapovijedi nam pomažu da to otkrijemo i sigurno živimo. Bog nam u svojim zapovijedima pomaže da mu uzvratimo ljubav i tako živimo puninu dara njegova života. U svom zakonu Bog nam nudi vatru i vodu, smrt i život, objašnjava Sirah (prvo čitanje). Mi smo slobodni pružiti ruku za čim hoćemo. Po tome smo veliki ili mali, blaženi ili prokleti.
To valja otkriti u Božjem zakonu. Prema tome, nije dovoljno samo da ne ubijemo, da ne sagriješimo bludno, ne lažemo, ne krademo… Naprotiv, zapovijed „Ne ubij!“, na primjer, trebamo shvaćati kao poziv da promičemo kulturu života na način da svaki život i uvijek prihvaćamo kao dar Božji, najsvetiji i najdragocjeniji. I upravo po načinu na koji mi prihvaćamo život, sami ćemo biti od Boga prihvaćeni. Zapovijed „Ne laži!“ trebamo vršiti s dubokim uvjerenjem da nas istina i samo istina uvijek i potpuno oslobađa, a laž nikad. Zapovijed „Ne sagriješi bludno!“ treba nas poticati da otkrivamo smisao i svrhu ljudske spolnosti, a ne da licemjerno i sitničavo tražimo sve moguće izlike kako da popustimo požudi te opravdamo razvrat i izopačenost.
Nadalje, Isus odnos s Bogom potpuno izjednačuje s odnosom prema bratu čovjeku. Žrtva Bogu nikada nije izolirani čin odvojen od naših međuljudskih odnosa. Naprotiv, moj odnos prema bližnjemu najrječitija je slika mog stvarnog odnosa prema Bogu. Sjetimo se prispodobe o Posljednjem sudu. Po tome ćemo na kraju biti suđeni!
Što se tiče samog grijeha, odnosno prekršaja pojedine zapovijedi, Isus upozorava: grijeh je već počinjen samom nakanom, makar se ona u konačnici i ne ostvarila. To znači da je središnje mjesto ispunjavanja zakona ljudsko srce, odnosno čovjekova savjest. Bog proniče naša srca i naše misli. Ništa mu nije skriveno. Zato u svojoj nutrini – u svom srcu, u svojoj duši i svom umu – treba nam Bogu iskazivati štovanje i poslušnost. A onda to pretakati u naš govor, u naša djela i odnose bez dvosmislenosti i prijetvornosti. Pred ovim pozivom sasvim jednako se nalaze i muškarci i žene.
Na kraju Isus poziva na sasvim radikalnu odlučnost u vjernosti Bogu, odnosno u življenju punine Saveza. Poziva nas da prema Božjoj ponudi vječnog spasenja uredimo svoje životne vrijednosti i prioritete. Ako te tvoje oko ili ruka sablažnjavaju, ukloni ih. Nisu vrijedni vječne izgubljenosti. Ovakav govor danas će mnogi lako proglasiti fanatizmom. Ljudi će dana sasvim olako, napose oni čiji je osobni život moralno iskompromitiran, svaku dosljednost proglasiti fanatičnom. Međutim, bolesni fanatizam i zdravi radikalizam dva su sasvim oprečna stava. Dok je fanatizam odraz paničnog straha, kukavičluka i bolesne sebičnosti, zdravi radikalizam je odraz bezrezervnog povjerenja u Boga i njegovu svetu volju. Isus nas poziva na ovo drugo.
Don Marinko Mlakić
