Dr. Ivo Davor Stier vs komesar Ivica Dačić!
Ilustracija K.K.Kamenjar
Trebamo li se čuditi što nam iz Srbije sukcesivno stižu optužbe za ustaštvo, fašizaciju, trebamo li se čuditi kada Stepinca proglašavaju zločincem, ustaškim vikarom, koljačem, trebamo li se čuditi širenju te mržnje kada srpsko vodstvo argumente dobiva upravo od najviših bivših i sadašnjih političkih dužnosnika iz Republike Hrvatske? „Barut“ za najnoviji napad na „ustašku“ Hrvatsku dobili su od nikog drugog nego bivšeg predsjednika Josipovića, ideologa i vođe „nove“ hrvatske umivene ljevice. A Josipović je samo jedan u nizu veleizdajnika, etički osuđenih za veleizdaju od HNES-a, koji neumorno „sikću“ po cijelom svijetu blateći Hrvatsku u kojoj žive kao bubreg u loju.
Josipović smatra da Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) zatvara oči pred ustašofilijom koja je sve izraženija u Hrvatskoj. ‘HDZ vodi dvoličnu politiku. Kad razgovaraju u Izraelu ili u europskim institucijama, veliki su antifašisti. Međutim, u zemlji na oba oka žmire na ustašofiliju koja je sve izraženija’, rekao je. S druge strane naglasio je da ‘snažno sikće i četnička zmija u Srbiji’, uz napomenu da je povijest pokazala da su ustaška i četnička ‘po pravilu jedna drugu hrabrile i poticale’.
Koji je konačan politički cilj ove „lignjunske“ demagoške izjave beogradskoj Politici bivšeg predsjednika Josipovića? Ono što možemo analitički zaključiti sigurno je čvrst kontinuitet Josipovićeve platforme, a u njegovim politikama koje promovira nije se promijenilo ama baš ništa još od one (ne)čuvene izjave u izraelskom Knesetu o „ustaškoj guji“! I kada se u ovoj izjavi čini kako Josipović podjednako napada i „ustašku i četničku“ zmiju stvari imaju sasvim drugačije naličje. Kristalno je jasno kako on stremi nekoj trećoj, novoj jugoslavenskoj političkoj koncepciji, kako on promovira region nasuprot uspravnici „triju mora“, kako je čvrsto na tragu izjave akademika SANU: „Spasimo Jugoslaviju, Velika Srbija je rezervna opcija“!
Ustaška Hrvatska, a za njega je svaka slobodna, samostalna i demokratska Hrvatska, ustaška Hrvatska prepreka je realizaciji Josipovićeve projugoslavenske platforme. I za dominantnu srpsku politiku svaka Hrvatska je ustaška Hrvatska, a dominantnu srpsku politiku vode upravo četnici s kojima je Josipović na temelju svih izjava kao prst i nokat. Sve jugoslavenske tvorevine, pa i ona Titova bile su pod apsolutnom dominacijom Beograda i velikosrpsko-četničkih politika i samo je pitanje je li to bilo javno ili tajno. To Josipović zna, svjesno Hrvatsku gura u zagrljaj Beograda, i zbog toga je njegova izjava beogradskoj Politici najotrovnija, lignjunska demagogija svih vremena!
Nemoć, neznanje, povijesna intelektualna podkapacitiranost , ili možda sluganska inferiornost, zrcali se upravo u impotentnim odgovorima vrha naše politike na bjesomučnu lavež i zavijanje vučjih čopora, kako iz vlastitog dvorišta kao eklatantnog primjer Josipovićevske veleizdaje, tako i agresivnog prekodrinskog četničkog zavijanja. Potpuno je razvidno da su Dačićeve izjave „sramotne“, kako to kaže Andrej Plenković, ili da su plod „komunističke indoktrinacije“ kako to kaže dr. Stier, ali jesu li to pravi odgovori glasnicima mržnje. Nije bitno što su rekli Dačić, Vučić, Nikolić ili Vulin, nije bitno je tko to govori, već je bitno zašto to govore. Bitno je što zapravo putem svojih trbuhozboraca u hrvatskoj petoj koloni zavija strateška politika Beograda, a spomenuti glasnici samo su dio povijesnog kontinuiteta srpskih fašističkih politika. Osobito onih povijesnih strahota jugoslavensko-srpskog antisemitizma kojemu povijesno sjeme niče od Vidovdanskog ustanka, a raste i danas. Strategija Beograda je jednostavna! Napad je najbolja obrana, a skrivanjem vlastitih zločina jedini zločinac bit će i ostati ustaška Hrvatska! Gdje god zakopamo povjesnu lopatu, od Kraljevine Jugoslavije, preko Titovog srbo-četničkog, zločinačkog komunističkog režima, pa sve do Domovinskog rata, naći ćemo neoborive dokaze o srpskoj fašistoidnosti i srpskom antisemitizmu. Taj srpski stoljetni povijesni kontinuitet kontekstualno i znanstveno jednostavno nije usporediv s petogodišnjom činjenicom postojanja Pavelićevog režima u NDH.
Nije mi namjera zločinstva jednog režima, koliko god on bio povijesno kratkotrajan, braniti zločinstvima jedne povijesne političke strategije, ali važno je postaviti niz relevantnih pitanja radi istine.
Zbog čega sve dosadašnje hrvatske politike zatvaraju oči pred povijesnim činjenicama? Tko se ikada iz vrha Hrvatske politike javno pitao gdje je spomenik pobijenim Židovima u Beogradu, gdje se u Beogradu svake godine javno komemorira srpskom holokaustu? Gdje su spomenici i obilježja za četiri srpska, nacistička logora, a u samom Beogradu, logori Sajmište i Banijca bili su klaonica za sve Židove po klasičnoj nacističkoj matrici? Srpski istraživači dokazali su postojanje putujućih plinskih komora za smaknuće Židova, a putujuće plinske komore za smaknuće Židova bile su smještene u blindiranim kamionima. Ubijali su ih ispušnim kamionskim plinovima prevozeći ih s mjesta do posljednjeg mjesta, tako da nisu imali ni trošak za plin kao što ga je imao Hitler!
Hitler se navodno ubio kada je dobio račun za plin!?
A gdje su grobovi naših nestalih branitelja, gdje su srpski koncentracijski logori u kojima su hrvatski mučenici mučenički umrli, gdje su spomenici tim ljudskim tragedijama? Beogradski logori smrti za vrijeme Drugog svjetskog rata isti su kao i srpski logori za vrijeme Domovinskog rata! Ista matrica, isti modus operandi, isti izvršitelji, ista strategija, isti povijesni kontinuitet!
Gdje su groblja? Gdje su groblja i spomenici desetinama tisuća antifašista dovedenih s Kozare koji su ritualno smaknuti usred Beograda od nacističke ruke Nedićevaca? Gdje su nestala židovska groblja za vrijeme bivše Jugoslavije? Velikom većinom devastirana i uništena! Jesmo li ikada iz usta naših najodgovornijih iz vrha hrvatske politike čuli činjenice o Srbiji koja je izvjestila Hitlera da je Srbija „judenfrei“, slobodna od Židova po matrici „konačnog rješenja“? A postoji povijesni dokument kojim sam nacistički vrh Srbiji šalje pohvale za dobro obavljen posao!
Morbidni jugo-srpski antisemitizam ima svoju legitimaciju u recentnim povijesnim zbivanjima, a vrlo znakovit je onaj KOS-ovski uradak miniranja židovskog groblja ili židovske općine u Zagrebu. A šta mentalni komunisti misle o Židovima mogli smo vidjeti na primjeru u Karlovcu, kada su aktivisti SDP-a ukrali mramornu ploču sa židovskog groba, s imenima i prezimenima preminulih, tu istu ploču okrenuli naopako da se imena ne vide i izgradili spomenik nekom partizanskom narodnom heroju!? Gdje su bili notorni Ifraim Zurhof i ostali goldštajnovci? Ni riječi o tom klasičnom morbidnom oskvrnuću!? Ali zašto o tome šute hrvatske vlasti?
Srpske zločine treba sakriti kako bi etiketa o ustaškoj Hrvatskoj mogla živjeti, a ako živi ustaška Hrvatska treba je ubiti, kako bi mogla živjeti četnička Jugoslavija!
A hrvatske vlasti šute desetljećima, a šuti i ova! Ne samo da šuti već sa 3 500 00 kuna godišnje , naših krvavo zarađenih kuna, iz državnog proračuna, namjerno ili nenamjerno potiče četničko etiketiranje Hrvatske preko morbidnih Srpskih novosti Milorada Pupavca! I nisu tu krivi Pupavac, Dežulović, Ivančić, Tolnauer, Đikić i ostali veliki „hrvatski novinari“! Kriva je hrvatska država što ih debelim apanažama potiče pisati protiv vlastite države, a oni se licemjerno smiju i kažu: „Pa vidite da nas država plaća pa onda možemo pisati šta god hoćemo bez ikakvih konzekvenci“! Hitna uskrata tih sredstava mora i može biti znakovita poruka da prestaje poznata hrvatska šutnja. Spomenutoj novinarskoj bulumenti, antihrvatskim plaćenicima time ne će biti oduzeto demokratsko pravo i medijska sloboda isticati svoje stavove. Naprotiv, neka to rade kako god hoće, ali ne na račun države, već na svoj vlastiti račun. U ovom slučaju hrvatska država je svoj vlastiti veleizdajnik!
Ali, ta prokleta politička pragmatika uvijek ima svoje ali!? Ako dođe do uskrate sredstava Miloradu Pupavcu, doći će do uskrate Pupavčeve podrške Vladi, a kad bi došlo do toga prijeti nam pad Vlade i gubitak vlasti. I nije važno što gubimo Hrvatsku, očito je važnije ne izgubiti vlast. U tom slučaju, kako bi se spasio ostanak na vlasti, 3 500 000 kuna našeg novca pravi je sitniš!?
U tom kontekstu potpuno je nevažan blaženi Alojzije Stepinac, srpski antisemitizam, srpski koncentracijski logori kroz povijest, genocid, zločini, kulturna blaga, potpuno je nevažno suočavanje s prošlošću, a „Mostovi arhivi“ su klasična populistička zabava za narod i notorna floskula.
Kazimir Mikašek-Kazo/Kamenjar.com
Dodatak: Antisemitizam
Plinski kamion marke »Saurer« sličan onom u kome su ubijani Židovi iz logora Sajmište u Beogradu.
Čim je plinski kamion obavio svoju smrtonosnu misiju i vraćen u Berlin, Srbija je proglašena za ‘Judenfrei’ – “očišćenu od Židova”.
Srbija je tako postala druga okupirana teritorija u Europi (prva je bila Estonija) koja je formalno proglašena za “očišćenu od Židova” a prva izvan sovjetskih zemalja u kojoj je izvršeno masovno i sustavno ubijanje židovskog stanovništva.
Godine 1942., dana 29. svibnja, šef Odsjeka za Židove u njemačkom Ministarstvu vanjskih poslova, Fritz Rademacher, ponosno je izjavio — “Židovsko pitanje u Srbiji više nije aktualno. Sada je ostalo jedino sređivanje pravnog pitanja u vezi sa njihovom imovinom”.
Kasnije tog ljeta, šef Sigurnosnih snaga u Srbiji, Emanuel Schäfer je izjavio: “Beograd je jedini veliki europski grad koji se oslobodio Židova”.
U kolovozu 1942. SS-ovac Harald Turner je službeno izvijestio Berlin da je “židovsko pitanje” u Srbiji riješeno.
