Prijetnje u bliskom susjedstvu
U pozadini protuvojničkih operacija ne stoji ništa drugo nego želja da se u Hrvatsku nakon više od četvrt stoljeća i predaje oružja hrvatske Teritorijalne obrane Beogradu ponovno vrati srpska vojska, a ako ne to, onda bar raskomada prostor na koji se izvan države proteže hrvatski nacionalni interes, pa i cijela hrvatska država
Poruke muslimanskih, odnosno bošnjačkih političkih i vjerskih vođa nisu samo prijetnja krhkomu miru u tim zemljama, nego zbog svoje unitarističke tvrdoglavosti i ekstremne vjerske isključivosti prema kršćanskim narodima – katoličkim Hrvatima i pravoslavnim Srbima – postaju sve veći destabilizirajući čimbenik i u svom prostornom okruženju. U interviewu što ga je islamski vjerski vođa i reis Husein Kavazović dao federalnoj novinskoj agenciji Fena istaknuo je nekoliko bitnih činjenica na kojima danas počiva bošnjačka politika.
Riječ je ponajprije o protuzapadnjačkim temeljima bošnjačke politike, a zapravo, unatoč dobro uvijenu govoru, reis je pozvao sve muslimane na antiameričku, protueuropsku i protuizraelsku politiku. Naime, za nestanak islamskoga jednoglasja i širenje beznađa u islamskom svijetu optužio je Židove i sam čin stvaranja izraelske države. Zapadne pak zemlje, po Kavazovićevu mišljenju, krive su za radikalizaciju muslimanskoga svijeta jer su ih navodno sve donedavna htjeli „civilizirati“, čemu su, eto prodajući naftu tom istom zapadnom svijetu, protivili dobri muslimani i tako krenuli u ekstremizam.
Posebnu pak optužnicu bošnjački je reis ispisao Amerikancima optuživši ih za ubijanje milijuna ljudi i uništavanje muslimanskih zemalja Iraka i Libije. Pritom je reis zanemario sustavne progone domicilnih kršćanskih skupina na Bliskom istoku, ali i zlosilja diktatora Sadama Huseina prema Kurdima te agresiju na susjedne države, a glede pukovnika Gadafija i ulogu njegove države u potpori terorističkim skupinama koje su podmetali eksplozivne naprave u putničke zapadnjačke zrakoplove. Bit će i da Gadafijevi teroristički ubojice zrakoplovnih putnika nisu proizvod islamskih ekstremista, nego kako neizravno tvrdi Kavazović, u pozadini tih zločina stoje zapadnjaci, a konkretno valjda sami ubijeni putnici. Osim uobičajene reisove antizapadnjačke retorike, koja se svakodnevno širi bošnjačkim medijskim prostorom, prijezir prema europskim vrjednotama posebice dolazi do izražaja u islamističkoj protimbi europskim normama o federalizaciji višenacionalnih država kao što je BiH, u kojoj sada, u njezinu federalnom dijelu kasta bošnjačkih političkih vlastodržaca vlada nad potlačenim katoličkim Hrvatima, koji za razliku od manjinskih naroda i etničkih skupina po drugim europskim državama nemaju pravo čak ni na javna glasila na svom hrvatskom jeziku.
Potlačeni pak Hrvati istodobno financiraju izgradnju muslimanske upravljačke infrastrukture, islamske ratne veterane i njihove obitelji, kao i cestovnu, prometnu te svaku drugu infrastrukturu koja pogoduje koncentraciji islamskih područja kao teritorijalnih nukleusa buduće isilamske džamahirije u BiH. Reis Kavazović smatra kako je položaj muslimanskoga stanovništva u svim dijelovima BiH, gdje ne vlada već spomenuti islamski vlastodržački aparat ugroženo bošnjačko stanovništvo. Za tu dvostoljetnu ugroženost, po reisovim riječima, jednako su krivi Hrvatska i Srbija. Možda ipak Hrvatska nešto više jer Kavazović muslimanskom vladajućem sloju predlaže uže državno povezivanje Bosne i Hercegovine sa Srbijom i Crnom Gorom, kako bi BiH došla do Sandžaka, gdje inače živi znatna bošnjačka manjina u Srbiji i Crnoj Gori. Vrhovni vjerski vođa bosanskih muslimana nije ovom porukom samo prekršio osnovne elemente Daytonskoga sporazuma, nego se u sklopu mogućega prestrojavanja Balkana, na štetu američkih interesa, a u sklopu aktualnih rusko-turskih dogovora cjelokupnu BiH ponudio Rusiji, koja bi onda s tog područja mogla ucjenjivati Europsku uniju, ali i NATO savez. Upravo zato, američka politika bi trebala štiti hrvatske prostore u BiH, koji su zagovorom Washingtona i hrvatskoga državnog vrhovništva ušli 1994. u sklop muslimansko-hrvatske Federacije. Tu politiku iz vlastitih sigurnosnih i geopolitičkih razloga, premda još uvijek vrlo stidljivo, vodi i Europska unija.
Stvaranje novih odnosa u svijetu ne rabe u postizanju svojih nacionalnih probitaka samo velike sile, nego, kako vidimo, i pojedine etničke skupine u višenacionalnim državama poput bošnjačkih muslimana, koji svakoj protimbi vlastitoj političkoj isključivosti prijete općim ratom i klanjem susjednim narodima u BiH. Upravo zato, o svojim interesima, koje podupire i Rusija, brinu se i bosanski Srbi pa nema nikakva razloga da se pravodobno za svoj položaj pobrinu Hrvatska i Hrvati u BiH. Naravno, politici zaštite hrvatskih nacionalnih interesa snažno će se suprotstaviti skupine i pojedinci, koji nikad nisu prežalili propast komunističke Jugoslavije. Iz tih skupina, kojima je bez obzira na ideološki predznak najvažnija značajka jugoslavenski nacionalizam, već sad se organizira otpor protiv uvođenja obvezatnoga služenja vojnoga roka. U pozadini tih protuvojničkih operacija ne stoji ništa drugo nego želja da se u Hrvatsku nakon više od četvrt stoljeća i predaje oružja hrvatske Teritorijalne obrane Beogradu ponovno vrati srpska vojska, a ako ne to, onda bar raskomada prostor na koji se izvan države proteže hrvatski nacionalni interes, pa i cijela hrvatska država.
Hrvatska politika mora biti svjesna kako što prije treba naučiti svoju mladost da se služi osnovnim vojnim znanjima i rukovanju oružjem. Također treba biti svjesna i da joj dva sadašnja Miga 21, koji služe tek za redarstvene operacije u čuvanju hrvatskoga zračnog prostora ne mogu služiti kao borbeno zrakoplovstvo, potrebno u održavanju nacionalne sigurnosti, ali i za možebitne ratne operacije. Zato je nabava borbene eskadrile zrakoplova s osloncem na američko partnerstvu nasušna potreba hrvatske nacionalne i državne sigurnosti.
Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo/hrsvijet.net
