Milorad i Mali Slobo upregnuli snage na zajedničkom projektu
Poglavica Mali Slobo Veliko Zlo i prečanski Vrač Pogađač
Postavši Plenkovićevom voljom koalicijski partner vladajuće većine Milorad se Pupovac nezasluženo dokopao vlasti. Javnost nije izvještena o tomu da je vladajuća koalicija raspravljala i zauzela zajednička stajališta prema nekim pitanjima koja u tuzemstvu i inozemstvu potencira Pupovac. Stoga je opravdano pitanje solira li Pupovac u odnosu na vladajuću koaliciju čiji je član.
Problem je to veći što se njegova stajališta u vlas podudaraju sa stajalištima srbijanskoga, uglavnom četniciziranoga, državnoga vrha. Iz toga bi se bez puno natezanja mogao izvući zaključak da su dvije državne vlasti u regionalnoj koaliciji, koju premošćuje i uvezuje upravo Pupovac. Ako pak govori u svoje ime, a ne u ime vladajućih, onda bi to morao jasno reći.
Fašizacija raste što je Pupovcu bolje
Njegova uskladba stajališta sa službenim Beogradom dokaz je kako najnovija stajališta Beograda nisu plod srbijanskoga predizborja. Ta, Pupovac ne izlazi na izbore u Srbiji, već u Hrvatskoj, što mu je, ruku na srce, puno izdašnije, sigurnije i isplativije. Najnovija se uskladba odnosi na buđenje fašizma u Hrvatskoj u kojoj je Pupovac vlast. Neupućeni dobronamjernik mogao bi pomisliti kako je fašizacija to veća što je Pupovac na ljestvici više i što mu je bolje.
Ministar „spoljnih dela“ Srbije, Ivica Dačić u tjedan dana, naime, dva puta se rasprostro. Oba puta komunistički ispravno i velikosrpski precizno. Prvi put zbog otkrivanja spomenika svetom kardinalu dr. Alojziju Viktoru Stepincu u Osijeku10. veljače 2017. Drugi put ga je nadahnuo nedavni posjet Plenkovića Izraelu, tijekom kojega ga Židovi nisu napali zbog „fašizacije hrvatskoga društva“. A trebali su sudeći prema izjavama, ne samo „palanačkoga“ poglavice Mali Slobo Veliko Zlo, već zbog Pupovčevih stajališta, izraženih što u njegovim Novostima, što u njegovim osobnim izljevima.
Dačićevi proljevi
Spomenik Stepincu Srbija vidi kao „pokazatelj da je u Hrvatskoj stvorena atmosfera da je antisrpska politika, opravdavanje zločina nad Srbima i rehabilitacija fašističke ustaške NDH, uobičajena stvar“. I dalje: „To je i jasna poruka Srbima da je zločin protiv njih dozvoljen i nekažnjiv. Zašto Evropska unija ćuti o rehabilitaciji fašizma i ratnih zločina? Da li ćutanje znači odobravanje? Ili će me neko iz EU, najzad, demantovati“, rekao je ministar Dačić, a prenosi „Radio Slobodna Evropa“. Na što je mislio? Nije valjda zločinom okarakterizirao Plenkovićevu samovolju kojom je u vlast potpuno nepotrebno ugradio probeogradskoga Pupovca.
Četiri dana kasnije Dačić je naredio Plenkoviću da se „treba pokloniti ubijenima u Jasenovcu“ i objasniti što je, bre, bezobrazno u očekivanjima Beograda da se hrvatska Vlada distancira od pokušaja rehabilitacije ustaškog režima. Jer ako se Plenković nedavno u Izraelu poklonio ubijenim Židovima – „Bio bi red da se Plenković pokloni pobijenima i u samom Jasenovcu“.
Na to je ministar Davor Ivo Stier otkazao bilateralni susret s Dačićem, a kolega mu iz koalicije, Pupovac – nego tko?, stao na stranu Dačića (sic!).
Pupovčevi izljevi
Za inozemni Sputnik izjavio je kako „Srbe u Hrvatskoj zabrinjava porast radikalnog revizionizma i s njime povezanoga ekstremizma kakvog smo mogli vidjeti u odnosu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili institucijama srpske zajednice u Hrvatskoj“. Je li to stajalište vladajuće većine? Ili je Pupovac iznad vladajuće koalicije, nekakav suvremeni Vrač Pogađač?
Pupovca „posebno brine vrijeđanje sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata, uključujući i srpske žrtve u Hrvatskoj. Posebno nas vrijeđa i negiranje tih žrtava i umanjivanje njihovog broja, a naročito nas brine sticanje prava građanstva ideja, znamenja ili pozdrava pripadnika zločinačkih pokreta i zločinačkog režima koji je stajao iza takvog stradanja manjinskih naroda, uključujući i srpski u Hrvatskoj“.
E, sad. Smatra li hrvatska vlada isto što smatraju Pupovac i Dačić? Ako ne, onda Pupovcu nije mjesto u vladajućoj koaliciji. Čemu ga šlepati, financirati i privilegirati kad gura kolce u kotače ne samo Vladi već i državi. Ako pak Plenković drži da je osovina Dačić – Pupovac u cijelosti ili djelomično u pravu, onda će pupovčad i dalje držati kao privatni osigurač politopstanka. Premda je demokratskoj većini jasno kako Pupovcu ni po čemu nije mjesto u vlasti, osobito ne prema programu s kojim je izašao na izbore, prema privilegiranom načinu i minijaturnom broju osvojenih glasova, ali i prema minulom društvenopolitičkom radu. Umjesto njega mogao je postizborno kooptirati Dačića. Rezultat bi bio isti.
Financiranje velikosrpske i orjunaške politike
Koji rezultat? Primjera radi, ovaj: „Hrvatska je suverenost atavizam, evolucijski ostatak za koji nije sigurno je li ikad imao svrhu. Znanstvenici su, hvale se, čak i slijepom crijevu našli razlog postojanja, a za hrvatsku se suverenost, eto, do danas ne zna čemu služi, čak ni postoji li.“ (Novosti, 20. siječnja 2017., autor Milorad Krstulović). Orjunaški skroz pojednostavljeno: „Nema, eto, identitetski sluđenijeg i sjebanijeg naroda od Hrvata. Ne znaju oni ni koje im je prvo polje na grbu, ni koji im je zapravo grb na zastavi, ni koja im je onda zastava države, ni koja im je uopće država. Ni tko joj je poglavnik“. (Novosti, 2. prosinca 2016., autor Boris Dežulović). U pravu je ORJUNA! U Srbiji poglavnikom može biti samo četnik, što i Hrvatskoj žele.
Za ovakve stavove, koji su bez zareza na crti velikosrpske politike Nikole Stojadinovića i orjunaških stajališta Vladimira Čerine, hrvatska je država kroz Savjet za nacionalne manjine u 2016. godini Pupovčevim Novostima izdvojila 3,2 milijuna kuna. Zaokret od ovakve pogubne politike predstavljao bi Plenkovićev mišlju, riječju i djelom odgovor Pupovcu i Dačiću, pupovčadi i Srbiji o tome što bi „bio red“.
Blokada s demontažom nema alternative
Bio bi red da se predstavnici srbijanske vlasti i SNV-a poklone ubijenima, silovanima, raseljenima, etnički očišćenima i u masovne grobnice pobacanim žrtvama velikosrpske agresije. Bio bi red platiti ratnu odštetu za razorene dječje vrtiće i crkve, bolnice i tvornice, otetu naftu i uništene spomenike kulture. A onda bio bi red ispričati se i zatražiti oprost. Bio bi, dakle, red da Srbija prestane glumiti holokaust tamo gdje ga nema i prizna zločine počinjene u ime Velike Srbije, kojih ima neizmjerno puno u proteklih stotinjak godina na području sjeverno od Grčke i južno od Austrije.
I dok se Srbija i njezine produžene ruke u Hrvatskoj ne nauče redu, Hrvatska mora Srbiji blokirati ulazak u EU „svim raspoloživim sredstvima“. Blokada nema alternative. U suprotnom, naime, uneređena Srbija u Europskoj uniji, sa svojim hrvatskim kracima, stvarat će Hrvatskoj iste probleme kakve je stvarala i u Jugoslaviji. A oni nisu ni europski standardi, niti zdrava „uključivost“, a niti „europska dimenzija“ o kojima često govori Andrej Plenković.
Napokon, bio bi red da Hrvatska već jednom, odmah i sad, prestane financirati velikosrpsku, orjunašku i komunističku propagandu poraženih snaga u Domovinskom ratu i prestane privilegirati manjinu koja nikad nije željela hrvatsku državu u bilo kom obliku i s bilo kojim, osim srpskim, režimom. Sve dok demontaža protuhrvatskih snaga ne bude vladin obvezujući program za sva ministarstva i državna tijela, Pupovcu će cvjetati ruže, a Srbiji će biti lakše provoditi Garašaninov Plan („Načertanije“). Blokada s demontažom predstavljao bi povratak Hrvatske Hrvatskoj i otvaranje mogućnosti održivoga razvitka, koji je blokiran još 3. siječnja 2000.
Nenad Piskač/hkv.hr
