Zloupotreba Anne Frank
Foto Nikolina Vuković Stipaničev/Hanza media
Zastupnici SDP-a Nenad Stazić, Arsen Bauk, Davor Bernardić i Bojan Glavašević te nekoliko novinskih komentatora tvrde kako je izložba “Anna Frank – povijest za sadašnjost”, organizirana u Tehničkoj školi u Šibeniku, zabranjena, što doista djeluje nevjerojatno i šokantno.
Nitko u Saboru, pa ni u Ministarstvu obrazovanja na ove tvrdnje nije reagirao, nitko ništa nije pitao ni ljude iz spomenute škole i mantra nesmetano ide dalje, sve do bijelog svijeta. Odmah je, naravno, zatražena smjena ravnatelja škole, ali je u cijeloj aferi pronađen novi argument i za smjenu ministra Pave Barišića.
Druga strana
Međutim, da stvar ipak nije takva kakvom se predstavlja i čini na prvi pogled, otkriva nam u “Hrvatskom tjedniku” ravnatelj Tehničke škole Josip Belamarić. Izložba o nesretnoj djevojčici, nevinoj žrtvi nacizma, prikazana u četrdeset europskih zemlja, te u dvadeset tri naša grada, imala je svoj specifičan hrvatski dodatak. Uz trideset plakata koji se odnose na Anne Frank dodano je šest plakata koji, prema Belamariću, na ideologiziran, jednostran, crno-bijeli način govore o dvije suprotstavljene strane na tlu Hrvatske u Drugome svjetskom ratu, što nema nikakve izravne veze sa sudbinom židovske djevojčice.
Belamarić je tražio da se uklone ti sporni dodaci, a ne cijela izložba. Hermes, organizator izložbe, nije prihvatio taj zahtjev, nego je sam povukao cijelu, već otvorenu izložbu.
Dakle, netočno je da je ravnatelj škole zabranio izložbu, nego ju je povukao sam organizator. I nije bio sporan sadržaj izložbe o Anne Frank, nego dodaci toj izložbi koji imaju malo veze s njezinom temom.
Politička svrha
Ako se već htjelo kontekstualizirati izložbu i prikazati prilike u našoj zemlji u ono nesretno vrijeme, umjesto pamfleta o ustašama i partizanima na način na koji se o tome govorilo neposredno poslije rata, mogao se dodati plakat koji bi govorio o Lei Deutsch, jednoj drugoj židovskoj curici, navodno glumačkom čudu od djeteta, koja je odvedena iz HNK u Zagrebu prema Auschwitzu, preminuvši na putu u vlaku, što dovoljno uvjerljivo govori o prirodi režima NDH, o čemu je Branko Ivanda napravio zaista impresivan dokumentarno-igrani film.
Ovo je samo još jedan primjer u inače bogatoj praksi plasiranja dezinformacija, poluinformacija, odnosno primjer manipulacije informacijama u, dakako, političke svrhe. Nekima je zaista ovdje na zastrašujući način jako stalo vlast, državu i narod prikazati kao trajno fašističke i sve što može služiti tome dobro je došlo, naročito laži i podmetanja. Tom isforsiranom dojmu o nekakvoj reustašizaciji trebao je poslužiti i bojkot službenog obilježavanja Dana holokausta.
Josip Jović/slobodnadalmacija.hr
