BISKUP UZINIĆ: Druga strana križa obasjana je uskrslim svijetlom
Križ nije besmisleno trpljenje: Svjetlost preobraženja budućeg obasjava križeve sadašnjosti
Kad je Bog pozvao Abrahama: „Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog“, bio je to poziv u nepoznato, poziv pun poteškoća i neizvjesnosti. Da bi Abrahamu omogućio da taj poziv vidi i s drugog gledišta, a ne samo s gledišta poteškoća i neizvjesnosti, Bog je svom pozivu pridružio obećanje: „Velik ću narod od tebe učiniti, blagosloviti ću te, ime ću ti uzveličati i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.“ To je obećanje za Abrahama i njegovu vjeru bilo preobražavajuće. „Abraham se – kaže biblijski pisac – zaputi kako mu je Gospodin rekao.“
Slično se dogodilo Isusu i njegovim učenicima u događaju o kojemu nam je progovorio današnji evanđeoski ulomak. Neposredno prije ovog događaja i Isus je dobio poziv sličan Abrahamovom pozivu. Naime, shvatio je, po prvi put u Matejevom evanđelju, „kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne“ (Mt 16, 21). Nakon toga isti poziv je proslijedio svojim učenicima: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24). Današnje evanđelje je evanđelje u kojemu Bog i njemu i njima daje svoje obećanje o onome što će se dogoditi nakon toga.
Isus zna da se u svijetu ne može živjeti bez križa. On zna i da se s križem teško može živjeti bez postuskrsnog svijetla. I zna da njegovi učenici bez postuskrsnog svjetla, koji će obasjati križ, ne mogu shvatiti i prihvatiti govor o križu i potrebi nasljedovanja. Zato ih „povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima.“ Čini to da bi njima, prestrašenima navještajem križa i pozivom na nasljedovanje, pokazao i drugu stranu križa, stranu obasjanu uskrslim svijetlom: „I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.“
To je preobraženje! Križ i postuskrsno svjetlo zajedno! Ovo povezivanje križa i postuskrsnog svjetla pokazuje da preobraženje nije samo pogled u budućnost, da bismo zaboravili sadašnjost sa svim njezinim problemima i poteškoćama. Od toga nema i ne može biti koristi. Ono pokazuje i to da križ nije samo besmisleno trpljenje. Križ je trpljenje koje u postuskrsnom svijetlu dobiva svoje puno značenje i smisao. Zapravo, preobraženje je pogled u budućnost iz sadašnjosti, zato da bismo mogli razumjeti logiku Kristovog križa, ali i naučili nositi vlastite križeve sadašnjosti. To znači biti sudionik preobraženja, iz kojeg onda može proizići rečenica: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti.“ Ali se ne može i ne smije ostati na gori i činiti sjenice, nego treba sići u nizinu, u život i njegovu stvarnost obilježenu križem.
I mi se, kao i učenici, teško nosimo s logikom Gospodinovog križa i još teže s logikom vlastitih križeva i pozivom na nasljedovanje. Svojim stilom života, koji se previše suobličio logici ovoga svijeta i zbog koje nam se s pravom često prigovara, izgubili smo križ, a gubitkom križa izgubili smo i svjetlost preobraženja. Može i obrnuto, a to bi značilo da smo izgubili svjetlo preobraženja, pa nam se, kao logična posljedica stvorila potreba da uklonimo i križ. Zato je i nama hitno potrebna gora preobraženja. Potrebni su nam oni trenuci koji će i sve naše križeve obasjati nebeskim svijetlom i pomoći nam shvatiti i prihvatiti ljepotu našeg kršćanskog života, usprkos križevima i baš zbog njih, ljepotu našeg biti kršćani s Kristom. Ljepota tog našeg biti kršćani s Kristom, pa i kad se suvremenom svijetu čini da ne znamo što govorimo, izvanredna je snaga koja će nas približiti Bogu, ali i međusobno učvrstiti u vjeri i biti poticaj i drugima da se po nama ponovno približe Bogu.
Hoće li se to doista dogoditi, ovisi o pitanju zašto smo kršćani? Možda postoje različiti razlozi i odgovori. Jadan od najčešćih na ovom našem prostoru je tradicija. Ali, valjani su samo oni odgovori koje je moguće sažeti u onom jednom i jedinom koji glasi: Isus Krist. Samo Isus Krist kao odgovor može opravdati naše biti i ostati kršćani. Samo Isus Krist i uvjerenje da je on jedini odgovor na sva životna pitanja, da u njemu svi naši križevi, ali i sve naše radosti, nalaze smisao i opravdanje, može biti i jest razlog našeg biti kršćani.
Kršćanstvo je u krizi. Crkva je u krizi. Naše obitelji su u krizi. Naš vjeronauk i kateheza ne funkcioniraju kako bismo htjeli. I mnogo drugoga ne funkcionira, kako to pokazuju predrasude i kriva tumačenja Crkve i njezinog poslanja, čak i od onih koji se izjašnjavaju kao vjernici. Ima puno unutarnjih i vanjskih razloga zašto je to tako. Jedan od njih može biti to što smo svojim biti kršćani, kršćanske obitelji, mladići i djevojke, svojim biti svećenici, biskupi, svojim biti Crkva, zaboravili nositi svoje križeve svjedočeći, u svjetlu Kristovog križa i njegovog preobraženja, zadovoljstvo i radost što jesmo i ostajemo kršćani i članovi Crkve. Pokazati svojim zadovoljstvom i radošću da je doista dobro biti kršćanin, da je dobro pripadati Crkvi, premda mi koji joj pripadamo nismo uvijek onakvi kakvi bi trebali biti. To znači u svjetlu preobraženja koje mu daje smisao, biti svjedoci križa koji je neminovnost u našem poretku stvarnosti.
Da, „Gospodine, dobro nam je ovdje biti!“ Je li to tako teško reći i svojim kršćanskim životom u svojoj obitelji, na ulici, poslu kojim se bavim? Dobro je biti s Isusom kršćanin, iako znamo da ne možemo ostati na gori. S gore je potrebno sići u život i životnu stvarnost, kako bismo, zlopateći se za evanđelje s Pavlom, Timotejem i mnogim drugima kroz povijest i sadašnjost Crkve, „po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim … po evanđelju“, svima pokazali svjetlo preobraženja koje bi trebalo odsijevati s naših lica, biti vidljivo iz našeg ponašanja i čuti se iz naših riječi.
Ne zabravimo, međutim, da je preobraženje istovremeno i poslanje: „Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ Preobraženje je način da i drugi mogu s nama čuti taj glas o Isusu! I da s nama mogu vidjeti stvarnost života, a osobito životnih križeve, i iz drugog kuta, kuta obećanja i preobraženja.
MONS. MATE UZINIĆ, BISKUP DUBROVAČKI/MISIJA
