Ne dopustimo da usahne vrelo hrvatskog života

U kontekstu Odluke Ustavnog suda RH o neprihvaćanju Prijedloga da se postojeći zakon koji regulira pravo na pobačaj proglasi neustavnim, a Sabor je obvezao da u naredne dvije godine donese novi zakon, te posebno i u kontekstu vrlo niskog nataliteta i katastrfičnog demografskog stanja nacije, upućujemo na tekst u Hrvatskom moralnom kodeksu (Codex moralis croaticum) koji se osvrće na tu problematiku. 

– A nas, Hrvata, svakim danom je sve manje. Ne samo da nestajemo prirodnim odlaskom, nego problem je što ne uviremo. Vrelo hrvatskog života sve više sahne kao vrelo vode na jari. Svake godine u desecima tisuća trgaju se pupoljci života još nerođene djece u utrobama naši mladih majki, koje ne žele djecu, ne žele novi život ili nemaju uvjete za rađanje. Život u Hrvatsku uvire na kapaljke, a život iz nje odlazi u mlazu.

Kamo srljaš moja i naša, ti, Lijepa naša? Zašto si krenula putem nestanka, putem beznađa…? Zar među svojim sinovima nemaš nikoga tko će kriknuti, tko će viknuti da se sve zaori – Ne dajmo svoju Zemlju, ne dajmo svome narodu izumrijeti. Kad ćemo doživjeti obrat, kad ćemo čuti krik smrti, a prestati jednom slušati krik života? – (Krik! I krik opet! I krik potom! I tri puta krik Smrti pred Životom. I od jeke toga krika, širila se potom – želja za životom!)

Koliko duša je prije samog rođenja, abortusom, vraćeno Bogu. A Bog je želio da nam budu naša djeca, naša braća i sestre. Bog ih je želio pogostiti životom kao najvećim misterijem. A nigdje želje za životom, za novim životom, za novom radošću, za novom ljubavlju, i umjesto našeg glasa zahvale Bogu za novi i novi život, za smijeh i radost i dječji plač – mi mu zalupimo vratima. Ne damo tom novom životu, da uđe u život!

Ne damo tom novom životu da uđe u našu Hrvatsku, jer njihov put prolazi kroz naša srca. A tu nema dobrodošlice. Ulaz života u naša srca postaje sve uži i uži, a time i Uvir života u našu Hrvatsku.

PJESMA NEROĐENE DJEVOJČICE
Kad se moja duša razigrala,
htjela doselit na zemni svijet.
Bog mi reče – Ali to nije šala
tamo nije samo radost, cvijet!
I djevojku krasnu, plahu ko srnu
da mi majka bude, nju mi daje.
Njenim srcem moje se ogrnu,
želja za životom kao duga sjaje.
Htjela sam imati kosicu plavu
i modre oči kao boja mora.
Vijenac ivančica stavit na glavu
s majkom šetat šumarcima gora.
Htjela sam dječju radost, veselje,
igru, da me svud roditelji grle.
Oh, imala sam bezbrojne želje
voljet ljude – i srne kad hrle.
Ali još se i ne rodih, prema meni
krenula kliješta da me kvače.
Tad nerođena vratih se Bogu
i nađoh ga kako gorko plače.
(M.P.)

Život se živi od začeća do smrti, kao što se bez razvitka pupoljka ne može razviti ni prekrasan cvijet u flori i pretvoriti u plod.

Hrvatska i njen natalitet – Već površan pogled na uzroke pada nataliteta u Hrvatskoj govori da se radi o sociološkim, društveno-strukturalnim, gospodarskim, političkim, moralnim, pa i duhovnim promjenama kroz koje je prolazilo hrvatsko društvo tamo od sredine prošlog stoljeća ili iza II. svjetskog rata, sve do danas. Kretanje hrvatskog društva u tom vremenu pratili su na svim tim područjima, gotovo sukcesivno, brojni negativni trendovi koji su rezultirali i negativnim kretanjem njenog nataliteta.

A podloga svih tih njenih negativnih kretanja bila je njena katastrofalna politika koja ju je pratila još od 1918. g. koja je hrvatski narod demografski dotukla skoro do kraja.

Mi smo narod s dubokim korijenima i ne bismo se smjeli tako lako predati i prepustiti sudbini svog stihijskog nestajanja, jer i u najtežim trenucima svoje povijesti uspjeli smo preživjeti. A za uspjeh sadašnjeg preživljavanja trebalo bi;

– Da sve hrvatske mlađe obitelji shvate da je rađanje djece uvjet, conditio sine qua non naše budućnosti, da je uvjet našeg opstanka, i da je to ljudska i domoljubna dužnost, da se tako stavljamo na branik domovine.

– Da se mladići ne trebaju bojati braka i da čim ranije stupe u obiteljski život. Obitelj treba staviti ispred bilo kakve karijere ili uspjeha u životu. Tamo gdje nema obitelji tamo je upitan i svaki drugi uspjeh.

– Da se uvede i porez na neoženjene mladiće iznad određene životne dobi, a sav uplaćeni iznos poreza da im se vrati s pripadajućim visokim kamatama prilikom sklapanja braka ili po želji – rođenja prvog djeteta u braku. To bi na neki način bila „prisilna štednja”, za stvaranje obitelji.

– Da se hitno uspostavi Ministarstvo useljeništva pri Vladi RH koje će razraditi program i metodologiju useljenja u Hrvatsku i to prvenstveno mlađih ljudi iz hrvatske dijaspore, a inače da drži pod kontrolom useljenje iz drugih nacionalnih korpusa, da to useljenje ne bi bilo stihijsko i kontraproduktivno. Takvom ministarstvu treba osigurati materijalna sredstva, objekte privremenog smještaja doseljenika, zemljišta za izgradnu naselja i sl.

– Uputiti poziv Hrvatima iz dijaspore, gdje je god to moguće, da se vrate u svoju domovinu, da ponovno ožive opustjela ognjišta.

– Zaustaviti gospodarskim i drugim mjerama daljnje iseljavanje iz Hrvatske mladih stručnjaka i drugih građana i osigurati im posao i život u vlastitoj domovini. Jer sačuvati narod na ovim prostorima – to bi trebao biti prvorazredni zadatak svih političkih struktura, bez obzara kojoj političkoj opciji pripadaju jer to je u interesu cijele Hrvatske i njene budućnosti i ovog momenta to je za nas sudbonosno pitanje.

– Osnovati saborski Odbor za pronatalitetnu politiku koji bi iznalazio mehanizme i rješenja kako poboljšati natalitet u domovini i o tome redovno izvještavati Sabor RH.

– Donijeti rigorozno radno zakonodavstvo o zaštiti žene kao radnice, da bi uz rad mogla biti i majka i odgojiteljica svoje i naše djece

Rađanje novih naraštaja je kao svakogodišnji urod pšenice. Tamo gdje nema novog života umiru i narodi i njihove kulture.

Mile Prpa
Napomena; Integralni tekst Codexa moralis croaticum možete pogledati na Internetu upisom na Google (Mile Prpa GUMROAD)

Izvor: hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content