Posedarje: Nadbiskup Puljić blagoslovio Križni put u prirodi postaja teških stotinu tona
Posedarje, (IKA) – Križni put izrađen od kamenih stijena u župi Gospe od Ružarija u Posedarju, jedinstven u Hrvatskoj i šire jer njegovih četrnaest postaja i prizor uskrslog Isusa sveukupno teže stotinu tona, blagoslovio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u petak 10. ožujka.
Tada su tijekom svečanoga duhovno-glazbenog programa, brojnim okupljenima prigodne riječi uputili mons. Puljić i sudionici u provedbi toga jedinstvenog duhovno-umjetničkog djela i međunarodnog projekta čiji je inicijator i idejni pokretač umjetnik Vinko Kajmak (82), Posedarac. Organizaciju je provela Čelinka Posedarje, udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine uz pomoć župe Gospe od Ružarija i Općine Posedarje. Kajmak je predvodio radove i autor je prve i završne 14. postaje gdje je izradio kamenu grobnicu. Križni put dug je 2,5 km, svaka kamena postaja je visoka oko 2,5 metra a teška između pet i deset tona. Križni put počinje prvom postajom na lokaciji Čelinka; to je izletište iznad glavne magistralne ceste u središtu Posedarja na 80 metara nadmorske visine u podnožju brda Brisinica, na čijem vidikovcu, na vrhu od 200 m nadmorske visine, Križni put završava, s pogledom na Novigradsko more. To je međunarodni projekt petnaest umjetnika od kojih je većina iz Ukrajine, zatim Hrvatske i Slovenije. Svaku postaju izradio je jedan umjetnik u tijeku tri kiparske kolonije, od kojih je svaka trajala tri tjedna, u svibnju, rujnu i studenome 2016. godine. Svaki kipar izradio je postaju u slobodi svog nadahnuća. Svaka postaja sadrži prizor Isusove muke, a na stražnjem dijelu uklesan je manji motiv iz života posedarskih težaka, npr. kosidba, berba grožđa, koji pokazuje detalje iz teškog života ljudi u prošlosti, čime se pokazuje sjedinjenost Isusove žrtve i požrtvovnog života naših predaka.
Kajmak je izrazio radost i zadovoljstvo zbog ostvarenja svog dugogodišnjeg sna čiji je korijen u njegovu djetinjstvu. „Moja majka imala je dvanaestero djece. Bila je glad i težak život. Brala je lišće i travu i kuhala nam kako bi nas hranila. Jednom sam je ugledao uplakanu i rekao joj: ‘Majko moja, nemoj plakati. Ja ću napraviti velike škale (ljestve), pa ću se popeti gore do Boga, tražiti da nam da potrebno; pa će nas Bog sve nahraniti’. Taj me motiv vukao cijeli život”, rekao je Kajmak, istaknuvši da je cilj podizanja Križnog puta da Krist na križu još jednom zagrli Posedarje i Lijepu Našu. „Postavljam ga iz ljubavi i zahvalnosti prema Bogu što je stvorio zemlju za sve nas i u znak sjećanja na bližnje koji više nisu među nama, osobito za poginule i nestale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu” rekao je Kajmak. Na vrhu brda je izradio Isusov grob pravokutnog oblika, na mjestu bunkera kojeg su hrvatski branitelji koristili u Domovinskom ratu. Na to su Kajmak i suradnici ugradili više od osamdeset kubika kamena. U zahvalnosti za svoje roditelje, Kajmak je vlastitim rukama izgradio i kamenu crkvicu Sv. Josipa na lokaciji Čelinka, blagoslovljenu 2000. g., gdje Križni put počinje i gdje je svečanost blagoslova održana.
Sve su kamene stijene s tog područja u Posedarju. Veće komade poklonio je Miro Doljanin, posedarski mještanin, vlasnik građevinske tvrtke. Dvije bijele kamene stijene je donirala tvrtka Kamen Benkovac po trećini tržišne cijene. Tim mekšim kamenom oblikovana je 12. postaja i motiv uskrslog Isusa. „Molimo Boga njegov sveti blagoslov za ovo mjesto i sve hodočasnike. Ovaj Križni put je spomenik njegovom milosrđu i ljubavi. Ovaj krš, tvrdo kamenje oblikovano je rukom umjetnika na slavu Spasitelja. Simbol našeg spasenja počiva na stijeni”, rekao je posedarski župnik Stipe Mustapić, zaključivši: „Sve u prirodi govori o Stvoritelju, a ovo kamenje sad još i više, o životu i njegovoj vrijednosti, o dostojanstvenom življenju i umiranju. Prolazniče, hodočasniče, zastani u sabranoj misli, u tišini i poslušaj ovaj novi Isusov govor na gori”.
„Muka Isusa Krista s križem uzdignutim na Golgoti zbunjuje i uznemiruje osjećaje ljudi i njihove savjesti. Osobito su potresne Isusove posljednje riječi s križa: „Bože moj, zašto si me ostavio?” U tu su strašnu dramu upleteni ljudi i priroda”, rekao je mons. Puljić. Budući da je taj križni put podignut u prirodi, nadbiskup je istaknuo reakciju prirode na Isusov vapaj. „U paklenskom spektaklu ljudske pobune protiv utjelovljenog Boga, nebo šuti, a priroda se buni. Kad je Isus izgovorio te riječi s križa, zemlju je prekrila tama. Poznavatelji prirodnih fenomena kažu kako se, inače, prirodu ne tiču naši jadi i problemi. Može narod umrijeti od gladi, ali sunce će i dalje izlaziti i grijati zemlju. Može srce pucati od bola za izgubljenim prijateljem, no to neće potamniti sjaj mjeseca i zvijezda. Ali, kad je Krist bio razapet i u svojoj boli izgovorio posljednji vapaj s križa, sunce je uskratilo svoj sjaj i ugasilo se poput svijeće. Priroda, dakle, nije mogla ostati ravnodušna. Pobunila se gledajući najveći zločin što ga je čovjek u povijesti počinio: ubojstvo stvoritelja i gospodara prirode. Kad se duša Bogočovjeka Isusa odijelila od tijela, potamnilo je sunce što ga je on stvorio. Sve je u tom trenutku bilo mračno. Sin plače i zove svog Oca, a nebo šuti. Kakva tajna i misterij”, rekao je nadbiskup Puljić, potaknuvši vjernike da svaki put kad mole Križni put, imaju u vidu da ih Isus prati. On je svojom patnjom i smrću zadovoljio za sve i nije se odrekao grešnog čovječanstva. Kako se nije htio odreći svog Oca, grešno mu je čovječanstvo okrenulo leđa. Zbog toga je ostao visiti na križu; razapet između neba i zemlje. No, on je upravo tada svojom patnjom i krvlju doveo nebo i zemlju u sveto zajedništvo. Od svetog trenutka smrti Bogočovjeka, ne može se govoriti da je Bog daleko od ljudi, da ne poznaje napuštenost srca koja trpe i pate. Križni put nam pomaže jasnije shvatiti našu i Kristovu bol, napuštenost i patnju”, rekao je mons. Puljić.
Ivica Zurak, načelnik Općine Posedarje, rekao je da je taj Križni put ujedinio njihovu zajednicu i pokazao da se zajedničkim snagama može puno učiniti, pridonijeti kvaliteti života domaćih stanovnika i gostiju. „Molitvenim postajama Križnog puta čuva se katolička baština našeg vjernog puka i tradicionalno pjevanje karakteristično za ovaj kraj. Prolaženjem kroz postaje Križnog puta dobili smo mogućnost duhovnog rasta i obogatili smo kulturno-turističku ponudu Općine Posedarje i cijele Zadarske žuapnije”, rekao je Zurak. Zahvalio je svima koji su dobrom voljom, novčanim prilozima, radom i zalaganjem uložili potrebno i udruzi Čelinka Posedarje koja se bavi zaštitom kulturne i prirodne baštine posedarskog kraja.
Mirko Semijalac, predsjednik udruge Čelinka, zahvalio je Hrvatskim šumama, Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Zagreba, privatnim poduzetnicima na sredstvima, TZ Posedarjei svim mještanima koji su uložili trud u akcije čišćenja i kultiviranja tog prostora gdje je podignut „opipljivi simbol katoličke povezanosti i požrtvovnosti”. „Križni put se nastavlja jer će ljudi tu dolaziti. To je kulturno dobro od opće koristi koje će služiti na duhovnom planu i u turizmu. Ljudi su pomagali na razne načine i primjer je dobre prakse zajedništva i suradnje svih. Vodili smo projekt na socijalnoj razini, da uključimo sve subjekte. Pokazali smo da možemo puno ostvariti, zajedno radeći”, rekao je Semijalac. Put u prirodi morao se trasirati, prokrčiti do vidikovca na brdu, ishoditi potrebne dozvole jer se u prirodi ne smije čvrsto betonirati. Uz stazu su i druge skulpture, posađene su masline uz postaje. Sve je uklopljeno da ne narušava prirodu. „Ljudi će na tom križnom putu promatrati prirodnu ljepotu koju je Bog stvorio i ljepotu djela koja čovjek može učiniti. Put će se do vrha urediti suhozidima, kamenim klupama i mjestima okrepe”, rekao je Kajmak, zahvalivši Bogu i svima koji su ostvarili Križni put kao Božji dar u toj oazi mira i tišine.
Svi su umjetnici svoje djelo učinili besplatno. Udruga Čelinka im je platila putne troškove a nekima i vize za EU. Smještaj su im organizirali u odmaralištu Vatrogasnoga doma. „To su druželjubivi, jednostavni ljudi, oduševljeni našim krajem i morem. Najprije su željeli vidjeti Meštrovićevu galeriju u Splitu i za to smo im organizirali izlet. Umjetnici iz Ukrajine su grkokatolici. Bogatstvo tog stvaranja je i ta različitost”, rekao je Semijalac. Od petnaest umjetnika, sedam je žena. Iz Hrvatske su Ana Horvat i Alana Kajfež Szabo iz Zagreba i Georgette Ponte iz Rijeke. Iz Slovenije je Mateja Tejka Pezdirc. Umjetnici iz Ukrajine su iz Lavova i Kijeva, prešli put od 4000 km. To su Sergey Oleshko i njegova supruga Ana Rasinska, Poljakinja, Aleksei Konoshenko, Nadia Otrijaža je, uz skulpturu, potrtetirala i pet pejzaža Posedarja od kojih je jedna slika darovana mons. Puljiću, Konstantin Sinicki, profesor na akademiji u Kijevu, Konstantin Dobrijanski, Vasil Tatarski, Jurij Golodović i Olena Dodatko. Ukrajinci su 2014. g. u Posedarju održali svoju kiparsku koloniju posredstvom udruge Bila Hrvatska osnovane u Lavovu. Vinko Kajmak imao je 2015. g. u Lavovu u Muzeju ideja izložbu svojih radova na Danima hrvatskog turizma i kulture. Tako se i dogodila suradnja za Križni put.
IKA
