VELIKI INTERVJU S PREDSJEDNICOM: ‘Ustaštvo potencira Srbija. Nemojmo skidati gaće ni pred kime!’
Povodom Dana žena večeras je u RTL Direktu gošća bila prva žena Hrvatske, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović
Pretpostavljam da Vam je na Pantovčak danas stiglo mnogo cvijeća?
“Nije baš toliko. Ja svima kažem da ne troše novac na cvijeće, radije na lijepe želje, dobila sam puno elektroničkog cvijeća, ali posebno me razveselio dres švedske ženske nogometne reprezentacije”
Vjerujete u sebe?
“Naravno, vjerujem u sebe, svoje kolegice, prijateljice i sve druge žene”.
Je li Vas doma dočekao buket cvijeća?
“Zasad još nije, cijeli dan sam na poslu. Ali vjerujem da hoće”.
A i žene se danas ne zadovoljavaju samo s tim buketom cvijeća, sve glasnije i sve više traže svoja prava, evo i danas je nekoliko tisuća žena, ali ne samo žena u Zagrebu bilo na Ženskom maršu kojim upozorava da bitka za prava žena ni blizu nije završena, imaju s tog marša naše žene i pitanje za vas… pravo na pobačaj. Da se do 10. tjedna trudnoće osigura neometano pravo na pobačaj?
“Prije svega, moram reći da je svaki dan dan žena. Naravno, kad je riječ o pobačaju. Nitko nije govorio o zabrani pobačaja. Stier i HDZ, u konačnici i ja sam dobila izbore na kršćansko-demokratskoj platformi. Moj stav osobni o pobačaju je jasan. Međutim, čvrsto držim da zabrana pobačaja ne rješava ništa. Namjera je omogućiti da se ljudima pruži potpora i pomoć. Ne vidim ništa loše u savjetovanju. Pokušavam zamisliti sebe u toj situaciji. To je strahovito teška odluka. Neke žene boje se obitelji, sredine u kojoj žive. I upravo zato postoji država, da vam pomogne savjetom”.
Ali to ne smije biti nauštrb prava na pobačaj?
“Naravno da ne može biti nauštrb prava žene odlučuje o sebi i svojoj budućnosti i svojem tijelu. Držim da je nedostatak edukacije velikim razlogom pobačaja danas. Dobro je da se od 90-ih godina na ovamo broj pobačaja smanjio, a tome je prodonijela edukacija”.
Pitanje pobačaja sad je u fokusu javnosti zbog odluke Ustavnog suda, ali ima možda i mnogo drugih i važnijih problema s kojima se danas suočavaju žene, od obiteljskog nasilja do diskriminacije u plaći. Kako to promijeniti?
“Ne trebamo se stidjeti toga što smo žene. Postoje neke prirodne razlike između žena i muškaraca, ali jednakopravnost nije u nijekanju tih razlika, nego u njihovom vrednjovanju. Kako to promijeniti? Obrazovanjem prije svega, od samih početaka. Nije riječ samo o tome da iz udžbenika maknemo fotografije koje pokazuju stereotipe. Ja ću vam dati primjer svoje kćeri koja je živjela u drugim državama. Došla je u Hrvatsku i imala hrabrosti da je u svojoj školi napisala jedan projekt o seksualnim stereotipima u vlastitoj školi. Rekla je: Mama znaš, kad god treba ići u biblioteku onda učiteljica pita tko će se od dečki javiti da ode u biblioteku. Kaže, ja se uporno javljam, ne biraju me. U jednom trenutku me izaberu, dolazim tamo i čujem – što su mi tebe poslali, što nisu poslali dečka. Naravno, zakonodavstvo također. Nedopustivo je da za isti posao ženha prima puno manju plaću nego muškarac. Pravosuđe je jedino područje gdje postoji relativan paritet među spolovima. No, svim drugim poslovima, pogotovo u politici, visokom školstvu i gospodarstvu još uvijek ima premalo žena”.
Kako to promijenti ako niti jedna relevantna politička stranka nije na izbornim listama ispunila žensku kvotu, baš ih briga za to, radije će platiti milijunske kazne nego imati 40 posto žena na listi?
“Mislim da je to sramotno. Radije platiti milijunske kazne, nego staviti žene na liste. Mogu reći iz vlastitog iskustva kako funkcionira naš mentalitet. Kad vi tražite kandidate za liste, za ministre, automatski se razmišlja o muškarcima. Puno manje se razgovara o ženama. Zato postoji ta rasprava o kvotama, jesu li dobre ili nisu. Neki kažu da su ponižavajuće, da su za stoku”.
S druge strane i Katolička crkva koja ima veliki utjecaj u društvu, ženska prava vuče unazad, za Crkvu je žena i dalje drugotna, drugorazredna, kako je to rekao dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu Ivica Raguž, je li bi mogli nekad zamoliti kardinala Bozanića da upozori svoje pastire na to što govore i da žene ne mogu tretirati kao prije sto godina?
“Kao što znate, ja sam vjernica i ne bih se u potpunosti složila s Vama da Crkva tretira ženu kao drugotnu. Podsjetila bih na poslanicu Ivana Pavla II. gdje govori o geniju žene kojem treba dati prostor u društvu”.
Bi li za Hrvatsku bilo bolje da je na čelu SDP-a recimo Sabina Glasovac, a na čelu HDZ-a Josipa Rimac? Bi li s njima lakše komunicirali?
“Nije uopće u pitanju je li netko muškarac ili žena. Pitanje je kakva je osoba, koje su njihove vrijednosti, koliko poštovanja međusobnog izražavamo. Nikad mi u životu nije bio problem je li netko muškarac ili žena”.
Ne samo žene i mnoge druge skupine se u Hrvatskoj počinju osjećati nesigurno od LGBT zajednica do nacionalnih manjina, sve je više incidenata, sve je ružnijih ispada, izvješća o stanju ljudskih prava su nepovoljnija nego prije par godina, govori se o puzajućoj fašizaciji društva?
“Kad sam se 2014. godine vratila u Hrvatsku bila sam neugodno iznenađenja vrlo niskom razinom retorike, nedostatkom međusobnog poštovanja i tolerancije. I ne samo prema pripadnicima nacionalnih manjina ili ženama, već jedni prema drugima. Stvorena je takva društvena klima koja je cinična i sarkastična i koju općenito moramo mijenjati. Da, držim da je došlo do porasta netolerancije, ali držim i da ne bismo smjeli previše važnosti davati nekim marginalnim pojavama i skupinama”.
To ste izjavili, to ne moram priznati da ne razumijem. Kako da ne pridajemo važnost onoj paradi ustaštva?
“Naravno da se trebamo zgroziti na šestoj ili sedmoj stranici nekog lista, ili desetoj minuti denevnika, a ne im dati pozornost. Oni to traže, time dobivaju na značaju. Pogledajmo odluku Vrhovnog suda u Njemačkoj oko NPD-a u kojoj stoji da neće zabraniti stranku i djelovanje iako podsjećaju na Hitlerovu nacističku stranku jer su marginalni u društvu”.
Konkretno, je li Vlada trebala narediti da se ukloni ona ploča s natpisom “Za dom spremni” u Jasenovcu?
“Mislim, da su dobro postupili. Mislim da je u Hrvatskoj veći problem kad žena ima problema prijaviti obiteljsko nasilje, vršnjačko nasilje, sve to spada u govor mržnje. Nemojmo biti selktivni, nemojmo se fokusirati na neku puzajući fašizaciju. Srbija je ta koja potencira neko puzajuće ustaštvo u Hrvatskoj. Ja ga ne vidim, vidim pojedinačne incidente”.
To je puzajuće, ako imate zaredom niz incidenata.
“Ne, to su pojedinačni incidenti koji se događaju svugdje. U svakom društvu ima devijacija”.
Recite mi zašto ploču u Jasenovcu nije trebalo dirati?
“Zato što ta ploča nije usmjerena prema onome što se događalo u Drugom svjetskom ratu u Jasenovcu. To nije usmjereno na ono što se dogodilo desecima tisuća ljudi koji su patili u tom logoru. To je ploča koja je podignuti 11 mladića koji su se borili za Hrvatsku”.
Zar ne biste to shvatili kao provokaciju da ste srpska manjina, ili židovska?
“Upravo je potrebno o tome razgovarati kako bi se to raščistilo i kako bi bilo sasvim jasno da poruka nije ustašoizacija, već je poruka pijetet prema tim mladićima. Nemojmo minorizirati žrtve iz Domovinskog rata”.
Može se žrtvama odati počast i na drugačiji način nego sa “Za dom spremni”?
“Slažem se da se može. No, što ćete učiniti ukoliko je to legalan logo koji nikad dosad nije doveden u pitanje. Sad najednom to postaje pitanje broj jedan u Hrvatskoj, dok imamo puno bitnijih problema”.
Ali, i Vi šaljete poruke koje su zabrinjavajuće, u intervjuu za Kleine Zeitung ste odgovorili da “oni kojima ovdje nije dovoljno dobro mogu otići”?
“To je krivo interpretirano. Pitali su me možemo li zaustaviti odlazak mladih iz Hrvatske. Rekla sam – gledajte, tko želi otići, mi mu ne možemo zabraniti. Poruka je bila – ako ljudi žele otići, mi ih ne možemo zadržati da odu. Žao mi je što je izjava krivo interpretirana ili se izgubilo u prijevodu”.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
