Hoserovo ukazanje u Međugorju
Djeca su u Međugorju nadbiskupa Hosera dočekali sa cvijećem / RADIOPOSTAJA MIR MEĐUGORJE
Štovanje Marije kao Kraljice mira koje je tako intenzivno u Međugorju krajnje je važno za cijeli svijet. Molimo za mir jer destruktivne snage su danas neizmjerne. Treba nam nebeska intervencija. A nazočnost Blažene Djevice Marije je jedna od tih intervencija. To je Božja inicijativa. I zato vas želim ohrabriti i potaknuti u svojstvu posebnog Papinog izaslanika, rekao je nadbiskup Hoser u međugorskoj crkvi što su nazočni vjernici pozdravili aklamacijom
Dogodilo se, eto, i to čudo u Međugorju. Posebni izaslanik Svetog Oca poljski nadbiskup msgr. Henryk Hoser u srijedu 30. ožujka “ukazao” se ispred župne kuće u Međugorju, pozdravljen od brojnih župljana koji su se tu zatekli u vrijeme njegova dolaska. Dugo očekivani gost iz drage nam Poljske pozdravljen je pljeskom nazočnih, jedna mu je djevojčica predala i cvijeće, okupljeni su bili spremni pozdraviti ga i na njegovu rodnom poljskom jeziku, no za to nije ni bilo potrebe. Skup je bio više nego srdačan kako to samo Hercegovci znaju prirediti, jer su oduvijek i nadaleko poznati po svojoj gostoljubivosti.
Nadbiskup Hoser stigao je u Međugorje iz Mostara. Dan prije sletio je u Sarajevo. Tamo ga je primio apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, a potom je msgr. Henryk razgovarao s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem. O detaljima razgovora nije objavljeno niti slova. Jednako kao i sa susreta održanog u Mostaru s biskupom Ratkom Perićem. Cijeli posjet i protokol boravka poljskog nadbiskupa odvija se daleko od očiju javnosti i medija, osim što je katolička agencija KTA BKBiH objavila šturu obavijest kako će se nadbiskup Hoser s novinarima susresti na kraju svoje misije.
Zainteresirani Sveti Otac
Međutim, kad je biskup Praga u Varšavi u intervjuu koji je dao za portal Aleteia – koji ima milijun i pol fanova na Facebooku i objavljuje se na sedam najjačih svjetskih jezika, s uredima u Parizu, Rimu, New Yorku, Los Angelesu, Valenciji, Mexicu, Sao Paulu, Bejrutu i Varšavi – ustvrdio kako on osobno nikada nije posjetio Međugorje (“…ali puno vjernika iz moje biskupije išlo je tamo i ja sam dobro upoznat s njihovim svjedočanstvima”), kad je dakle kleknuo u molitvi ispred oltara župne crkve svetog Jakova, zajedno s provincijalom fra Miljenkom Štekom i župnikom fra Marinkom Šakotom, a iz grla nazočnih kad se zaorila ona nadaleko poznata međugorska himna fra Stanka Vasilja “Došli smo ti, Majko draga”, ni vatikanski diplomatski veteran nije – kako je to uobičajeno u ovakvim situacijama – ostao bez riječi. Popeo se do ambona i na talijanskom jeziku, uz provincijalov prijevod, održao kraći nagovor.
– Nalazimo se u mjestu gdje se okuplja mnoštvo hodočasnika. Svi zajedno molimo za zagovor Majke Božje da otvori naša srca prema milosti Božjoj, da milosti Božjoj otvori i naše umove, da ih otvori milosti, Crkvenom nauku i Riječi Božjoj. Naš život je Duh Sveti, a On je duša Crkve. Tražimo Božju istinu, Božju istinu o sebi samima i tražimo također Božju istinu o čovjeku. Ovo mjesto molitve je poznato sada u cijelome svijetu. Sveti Otac je jako zainteresiran za razvoj pučke pobožnosti koja se događa u ovome mjestu i to je također dio moje misije – vrednovati pastoral ovoga mjesta i predložiti izazove koji bi se trebali ostvariti u budućnosti.
Dolazim iz zemlje koja gaji iznimnu pobožnost prema Majci Božjoj. Marija je Kraljica Poljske. Želim svima vama da učinite Mariju kraljicom svoga života. Za sada samo ovoliko – kazao je nadbiskup Hoser popraćen pljeskom nazočnih zazvavši Božji blagoslov na sve.
I to je bilo više nego dovoljno da svi koji prate zbivanja u Međugorju mogu mirne duše zaključiti kako je msgr. Henryk došao s dobrim namjerama u mjesto molitve i pomirenja. Uostalom, on je već tri puta u svome biskupskom mandatu bio posebni papin izaslanik. Treći put bio je jako dugo, godinu i pol dana u Ruandi neposredno nakon genocida i ukazanja Gospe iz Kibeha, koje je inače Crkva potvrdila kao vjerodostojno. I to mu iskustvo daje hrabrost za ovu misiju u Međugorju.
U već spomenutom intervjuu za Aleteiu, Hoser je govorio kako je Sveta Stolica prije sedam godina imenovala posebno doktrinarno povjerenstvo na čelu s kardinalom Camillom Ruinijem. U tom su povjerenstvu, podsjetimo, među inim bili i hrvatski kardinali Bozanić i Puljić, od teologa istaknimo isusovca patra Miju Nikića, inače kolumnista našeg portala Misija, i ono je završilo svoj rad prije tri godine i zaključke predalo papi Frani, a on je nakon toga predmet proslijedio Kongregaciji za nauk vjere. Kongregacija do danas nije donijela svoju odluku.
Prema tome, dok je pitanje Međugorja u nadležnosti najviših instancija u Crkvi, o njemu svoj sud nije pozvan donositi nitko s nižih razina, pa je moj dojam kako je zbrka koja je nastala prije mjesec dana kad se očekivao prvi izaslanikov posjet u Hercegovinu bila uzrokovana ničim izazvanom negativnom reakcijom mostarskog biskupa Ratka Perića, koji se još jednom okomio na Međugorje, iako za to i nije imao nekog posebnog povoda. Zacijelo je Hoser procijenio da je u takvom ozračju bolje doći mjesec dana kasnije kad se strasti malo smire.
Kako se osjeća biskup Perić
Kako se tek biskup Perić osjeća nakon što su zacijelo i do njega došle Hoserove riječi izrečene u propovijedi (ovoga puta na francuskom) u međugorskoj župnoj crkvi u subotu 1. travnja (nije aprililili), možemo samo nagađati. Poljski je nadbiskup među inim kazao:
– Štovanje Marije kao Kraljice mira koje je tako intenzivno u Međugorju krajnje je važno za cijeli svijet. Molimo za mir jer destruktivne snage su danas neizmjerne. Neprestano dolazi do sukoba u obiteljima, među zemljama. Treba nam nebeska intervencija. A nazočnost Blažene Djevice Marije je jedna od tih intervencija. To je Božja inicijativa. I zato vas želim ohrabriti i potaknuti u svojstvu posebnog Papinog izaslanika, što su nazočni vjernici pozdravili aklamacijom.
I onda je još govorio o najvećem čudu Međugorja:
– Širite cijelim svijetom mir putem obraćenja srca. Najveće čudo Međugorja su ispovijedi, sakrament praštanja i milosrđa. To je sakrament uskrsnuća. Vidim danas pedesetak svećenika je ovdje ispovjedalo. Mnoge sam godine proveo u zapadnim zemljama: u Belgiji, u Francuskoj… I kažem vam da je tamo ispovijed nestala. Individualna ispovijed ne postoji.
A u Međugorju hercegovački fratri već godinama neumorno ispovijedaju, kao i tisuće svećenika sa svih strana svijeta koji dolaze sa svojim hodočasnicima. Ne sjećam se da je biskup Perić ili netko od njegovih biskupijskih svećenika ikada u Međugorju pomagao ispovijedati milijune koji su prošli kroz svetište Kraljice mira. Ne kažem da ne ispovijedaju ljude u svojim župama, ali mislim da bi trebali imati razumijevanja da im se u neposrednoj blizini događaju tolika čuda, a oni ih ne žele vidjeti.
PIŠE IVAN UGRIN/MISIJA
