Otvorenje Spomen sobe Domovinskog rata u Baćinu i misa za sve ubijene
Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u utorak 11. travnja u Baćinu (župa Hrvatska Dubica) Spomen sobu Domovinskog rata.
Cilj ovog memorijalnog prostora je na jednom mjestu trajno prikazati imena 39 vojnih i 98 civilnih žrtava, koje su položile život na oltar Domovine na području Općine Hrvatska Dubica. Tom prigodom spomen sobu su otvorili izaslanik Predsjednice RH general pukovnik Marijan Mareković, ministar branitelja Tomo Medved, Župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić i načelnik Općine Hrvatska Dubica Tomislav Mateljak.
Svečanost je započela molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen obilježja masovne grobnice u Baćinu, gdje su počast stradalima odale obitelji poginulih i nestalih, branitelji te brojne delegacije.
Otvaranjem ove Spomen sobe ujedno je obilježeno i 20 godina od ekshumacije prvih žrtava iz ove masovne grobnice gdje je 21. listopada 1991. godine izveden jedan od najtežih ratnih zločina u Domovinskom ratu. Uz obalu rijeke Une ubijeno je 56 Hrvata, većinom starijih osoba.
Svi su pobijeni rafalima iz automatskog oružja, a mrtva tijela ostavljena su nepokopana uz rijeku Unu. Još uvijek se traga za dijelom stanovnika kojima se gubi svaki trag u srpskom osvajanju tog sela u drugoj polovici rujna 1991. godine.
Nakon blagoslova i otvorenja, biskup je u crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici, predvodio misu zadušnicu za sve ubijene. U koncelebraciji bili su domaći župnik Željko Jurković, župnik iz Budaševa i dekan preč. Krešimir Bulić, bivši župnik u Hrvatskoj Dubici preč. Milan Begić i župni vikar iz Hrvatske Kostajnice Silvio Šćepanović.
U homiliji biskup je podsjetio kako se nalazimo u Velikom tjednu u kojem ćemo slaviti otajstva Isusove muke i smrti da bi onda u nedjelju proslavili, blagdan nad blagdanima, najveći kršćanski blagdan Uskrs. „Zašto je Uskrs tako važan i zašto su otajstva vjere u središtu našeg kršćanskog života? Zato što doista o Isusovom uskrsnuću ovisi naša čitava kršćanska vjera. Sveti Pavao kaže da kada ne bi bilo Isusova uskrsnuća, uzalud je naša vjera. Mi vjerujemo Kristu koji nije bio samo učitelj koji je lijepo govorio, koji je dobra djela činio, koji je imao sućuti za siromahe i grešnike, nego je Sin Božji koji je postao čovjekom i za nas umro i uskrsnuo.
To otajstvo njegove muke i uskrsnuća središte je naše vjere, od toga mi živimo, to je temelj naše nade i to daje smisao čitavom našem kršćanskom životu. Sve naše zemaljsko zalaganje i žrtve dobivaju svoj smisao u cilju kojeg i mi trebamo ostvariti, a to je preko smrti i patnje doći do uskrsnuća. Nije Veliki petak zadnje što je Isus doživio, nego Uskrs. I naše trpljenje i stradanje, muke i križevi, nisu ono posljednje što mi trebamo proći, nego vječni život i uskrsnuće koje dariva Gospodin onima koji ga ljube. Činiti dobro znači pripadati Gospodinu i biti dionik njegova Božjeg naroda“, poručio je biskup.
U nastavku biskup se osvrnuo na Psalam 71. i riječi: Tebi se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim! „To su i riječi našeg bl. Alojzija Stepinca, lat. In te Domine speravi non confundar in aeternum, a koji ih je uzeo za geslo. On je simbol naše nacije koja je kroz povijest, poput njega, mnogo trpjela. Bl. Stepinac je bio pritisnut patnjom i mučenjem ali je usprkos tog poniženja, stradanja i križa uzdignut na najodličnije mjesto u našem narodu. Za njega je je sveti papa Ivan Pavao II. rekao da je on najsjajniji sin hrvatskog naroda, najsvjetliji lik Crkve u Hrvata i da je njegov živog za sve nas kompas.
Veliko je njegovo stradanje i patnja i težak je križ koji je nosio, ali što je veća patnja to je veći i plod i snaga koju nam Bog daje. Ljudi danas mole za njegov zagovor jer osjećaju da je u njemu jedna velika snaga za njihov život i da ta patnja koju je on prošao može i njima pomoći da svladaju svoje križeve i teškoće i da ih Bog po njegovu zagovoru izvede na dobro. Tako možemo reći i da je s našim poginulim braniteljima i civilima koji su stradali u Domovinskom ratu. Blagoslovili smo danas Spomen sobu za 137 žrtava. Neka nam govore naši poginuli, neka njihova patnja ne bude tek samo povod za tugu“, poručio je biskup te dodao kako je upravo ovaj kraj između Une i Kupe kroz povijest dao brojne žrtve za Domovinu.
Biskup je rekao i kako nas već 100 godina naši istočni susjedi žele pokoriti. „Oni neprestano žele naš narod odavde protjerati i raseliti, učiniti ga robljem i slugama u vlastitoj zemlji. To se posebno činilo u Drugom svjetskom ratu i poraću kada se u našem narodu dogodio nezapamćen pokolj, ubojstva i zatiranja. Od tada 50 godina, do Oluje 1995. godine ovaj kraj je stalno imao tu komunističku i jugo-srpsku vlast iznad sebe.
Već 27 godina imamo svoju domovinu, ali mi se još uvijek u svojoj domovini moramo boriti za pravo svog naroda. Budimo ponosni! Sve te žrtve pokazuju da je nešto veliko stajalo u svim tim ljudima, hrabrim dušama, da ne dopuste nepravdi da se nametne. Ali i mi koji smo ostali i dolazimo trebamo nastaviti tu borbu znajući da poslije žrtve i križa dolazi zora uskrsnuća“.
Izvor: ovdje
