Zar Plenković zaista misli da će ovo ‘preživjeti’?
Nakon presedanskog rezultata glasovanja glede povjerenja ministru financija Zdravku Mariću, novinarima se obratio predsjednik vlade Andrej Plenković. Sve njegovo diplomatsko iskustvo nije uspio iskoristiti kako bi sakrio (pre)očitu uzrujanost i iznerviranost, iako prijedlog oporbenog SDP-a nije uspio.
Plenkoviću je s lijeva stajao ministar financija, što je razumljivo, jer se ipak radilo o njegovoj “glavi”, no što su na tom novinarskom obraćanju radili Martina Dalić i Davor Božinović? Ovakav rezultat u Saboru je bio jedna poruka Plenkoviću, stoga, neznajući je li je “uhvatio”, ne će biti na odmet ponoviti je. Strašno su se razjarili na sad bivšeg predsjednika Sabora i predsjedavajućeg Bože Petrova koji je ustvrdio da ne postoji parlamentarna većina; što je na prvu bizarno, jer je Sabor bio u punom sastavu (izuzev generala Glasnovića koji je glasovanje napustio).
Ipak, za razliku od drugih (ne)uspješnih inicijativa, što vladajućih, što oporbe, 75:75 zaista je nečuveno u hrvatskoj političkoj povijesti i doista ukazuje na nepostojanje većine. Strukture koje stoje iza trenutne vrhuške HDZ-a su odradile zanimljivu operaciju – Tomislav Saucha je spasio Zdravka Marića, najvećim dijelom. Što su mu ponudili: blažu kaznu, slobodu (odustajanje od kaznenog progona), materijalnu bezbjednost Sauchine obitelji, mnoge je tijekom jučerašnjeg dana zanimalo.
Tomislav Saucha je mlađa inačica svojeg bivšeg šefa Zorana Milanovića; bahat, arogantnan, narciosoidan i sklon “Anakreontovu svjetonazoru”. Kad mu je šef bio prisiljen otići, Saucha je ostao “sam bez igdje ikoga”, a u SDP-u sa stigmama “milanovićevca”.
Na ovom primjeru cijeli puk hrvatski ima priliku vidjeti zašto je politika umijeće – jer – progon Sauche, kao osobe koju Partija ne će štititi (dapače, SDP njegov progon blagoslovila radi svojih unutarnjih obračuna), predstavljao je “as u rukavu” koji će, shvaćajući shizofrenu i prevrtljivu narav MOST-a, u jednom trenutku dobro doći. I došao je. Zato je Plenković bio uvjeren u parlamentarnu većinu nakon što je otjerao MOST-ove ministre; Sauchin je glas u ključnom trenutku trebao biti većina, odnosno u najmanju ruku kupovanje vremena za ostvarivanje većine.
Gdje završava moć jednih, počinje moć drugih. Postoje oni kojima je stalo do očuvanja dostojanstva HDZ-a kakav je bio za vrijeme Franje Tuđmana. Ta iskonska jezgra je mnogobrojna, od običnih birača, članova i glasača, do ljudi u sjeni koji su sudjelovali u stvaranju ove države i branili istu. Dovoljno je samo vidjeti što se dogodilo onima koji su oštetili HDZ i učinili ga nevjerodostojnim: Sanader je u zatvoru, Vidošević je u zatvoru, Kosor je politički mrtva što se može reći i za Glavaša. Ako je jedan Karamarko stradao pokušavajući šurovati sa Srbima i HNS-om, zašto Plenković misli da je sposobniji ili da će bolje proći, unatoč cjelokupnoj medijskoj podršci koju uživa?
Dakle, ne samo da će vrlo teško sastaviti većinu s Pupovcem, Vrdoljakom i Miletićem, nego je dvojbeno koliko će to koštati? Ukoliko do toga, ipak, dođe, vrlo je važno sagledati koliko će zahtjevi Pupovca, Vrdoljaka i Miletića koštati porezne obveznike. Očito, puno više od opcije prijevremenih izbora.
Najbolja opcija su prijevremeni izbori, a lamentiranje o tomu kako je to skupo i tomu slično je zaista samo – lamentiranje. Demokracija košta, pa ako nema novaca, neka se uvede monarhija ili toliko mio nam komunizam – pa će se nešto uštediti.
Osim ako ne misli formirati većinu s dijelom manjina (bez Srba), Živim zidom, dijelom MOST-a i, recimo, Sauchom, onda je raspisivanje novih izbora najbolji potez. I dodajmo, sljedeći put neka Plenković pred novinare dođe sam, ako ništa bez Dalić, Božinovića i Obuljen – to će značiti da je shvatio poruku.
Mila Marušić/hrsvijet.net
