HRVOJE HITREC: Vrdoljak bi mogao dobiti ministarstvo za razdjelnike
Vrijeme se stabiliziralo, samo tu i tamo vjetar još puše i na hladno. Hrvatska se nalazi između dva kruga lokalnih izbora, a situacija je još nejasna glede gradonačelnika u Zagrebu i Splitu. Hoće li i koga će progutati mrak, a tko će se veseliti kao mali pajcek, pitanje je koje drži u napetosti nacionalnu državu hrvatskoga naroda.
U Osijeku sjajna spisateljica Ivana Šojat ima ponešto šansi u Unterstadtu, a njezina politička karijera podsjeća me na vrijeme devedesetih kada je u prvim redovima HDZ- bilo više književnika nego u DHK.
No, ni prvi krug nije bio potpuno završen, ponovili se izbori u više gradova, pa i u Obrovcu gdje su pupovčani dovozili Srbe iz Srbije i davali im pet stotina kuna samo da zaokruže SDSS, no mnogi su ostali i bez tih „ustaških“ kuna jer su zaokružili krive kandidate, a za kaznu ostali i bez prijevoza u Srbiju. Kao nekada vikend-četnici koji su se dolazili rekreirati u Hrvatsku subotom i nedjeljom, tako sada imamo vikend-birače.
Ne ubacuju granate u kuće, nego listiće u kutije, što je demokratski iskorak. A je li to sve protuzakonito i kažnjivo, o tome će reći (šutjeti) policija, DORH i pravosuđe, budući da je pupovčanima sve dopušteno u Hrvatskoj, iza njih stoji hrvatska država i svaka vlast u njoj, stoji hrvatski Ustav u koji samo što nije upisano da pupovečki Srbi mogu vrijeđati Hrvatsku do mile volje, a i jest na neki način, pa Ustav treba mijenjati (kao što sam već predložio) i svesti Srbe i druge manjine na normalne hrvatske građane.
Da je neki jadni Hrvat uhvaćen u kupovanju izbora, bacila bi se na njega sva spomenuta tijela, a hrvatsko pravosuđe opalilo bi mu barem pet godina. Pupovac naravno sve demantira, zna da njegove ruke trebaju u preslaganju saborskom a računa i na rekonfiguraciju Vlade, pa ne će ga valjda zbog petsto kuna natjeravati Hrvati. I inače su pupovčani previše ugroženi, ta tko bi sebi dopustio da ih ganja za nekoliko autobusa glasova. U ponovljenim izborima nije bilo autobusa u Obrovcu.
Na rečeni Ustav, to jest hrvatski, to jest na uvodi dio koji definira Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskoga naroda, nije dobro pozivati se jer to zvuči nacionalistički i šovinistički, a reći da Hrvatice i Hrvati prirodom stvari odlučuju o svojoj sudbini, o vlasti (upravljanju) Hrvatskom, krimen je koji se u „hrvatskim“ novinama teško kažnjava.
Tako Pofuk i ostali nesretnici odmah izvlače NDH i vrište, jest, to što govori Milijan Brkić već je viđeno u vrijeme Nezavisne. U Hrvatskoj danas postoji dobro plaćena skupina vrebača kojoj je zadaća pronalaziti suptilne veze moderne, demokratske države Hrvatske s totalitarnom NDH i stvarati umjetnu sliku o fašizaciji Hrvatske, kistom umočenim u laži, podmetanja i krivotvorenja. Dok s ne riješimo tih tipova, hrvatska novinska i novinarska scena bit će zagađena, te je, znači, potrebno razvrstavati otpad na kućnom pragu novinskih kuća i usporedo rekonfigurirati (ha!)uredništva.
Nije ništa novo da se u sličnim novinama krivotvori i daleka povijest, pa mi je zapeo za oko napis o banu Kulinu, gdje je rečeno da je Bosna prije Kulina bila srpska zemlja. Ma eto, ne ću elaborirati, ako novinar nema tiskane knjige, može se poslužiti i elektroničkim čudima – ali birati izvore, jer postoji i neka srpska ili kakva već Wikipedija gdje se može pročitati ( o drugom jednom, razdoblju, dotično Hrvoja Vukčića Hrvatinića na prijelazu 14. u 15. stoljeće ) da je Žigumund kod Dobora pobijedio srpsku vojsku (!) i dao ubiti 170 bosanskih velmoža.
S druge strane povijest Bosne krivotvore muslimani u ljiljanskom zanosu, premda znaju da su Kotromanići preuzeli ljiljan od Anžuvinaca. I tako dalje. Nisu samo papirnate novine u vlasti nehrvatskog novinarstva, ni drugi mediji nisu pošteđeni, pa ako je voditelj RTL-a proglašen novinarskom zvijezdom, taj tip koji stotine tisuća masakriranih hrvatskih vojnika, civila, žena i djece naziva domaćim izdajnicima, onda smo dotaknuli samo dno.
A zvijezdom je proglašen upravo u danima sjećanja na Macelj gdje su hrvatske vlasti (ipak) iskopale više od tisuću leševa, iskopale i stale, da ne „talasaju“ previše. Zvijezda, da, crvena zvijezda. Ništa se ne mijenja, pa je i u HINI ostalo sve po starom, u državnoj agenciji.
Bliži se Dan državnosti, 30. svibnja. Za nj znaju još samo hrvatski iseljenici, koji ga slave (u Kanadi,, primjerice). No slavi se u nas barem Dan oružanih snaga, podsjeća se na Kranjčevićevu, na sjajne dragovoljce i stvaranje Hrvatske vojske, izlaže se publici sadašnje oružano stanje koje nije bajoslovno ali ni tako loše da ne bi bilo dobro ako zatreba. Još da je nešto zrakoplova, gdje bi nam bio kraj.
Kako sačuvati hrvatsko nebo od invazije čartera u ljetnim mjesecima, jedino je pitanje koje nas trenutno muči, ali neka,i to ćemo izdržati. Vratila se i počasna povijesna bojna na Trg sv. Marka, ukinuta prije sedamnaest godina jer su se crveni bojali i tih (isto tako crvenih, ali hrvatski crvenih) odora, a najradije bi bili ukinuli i Hrvatsku vojsku, to jest postupno su ju i ukidali i siromašili, lažnim optužbama obezglavili (pismo generala). Sada je u sedlu Krstičević ( i on potpisnik pisma) s dobrim nakanama da vrati dostojanstvo vojsci i opet osvoji strateške točke na kojima mora biti, poput Vukovara i Ploča.
Uopće, drugovi su strahovali i strahuju od bilo kakve hrvatske vojske, a mediji su puni lažnih pacifista. General Glasnović s jurišnom puškom u ruci! Skandalozno. Nego što će general imati? Perušku? Još ako se pojave fotografije običnog hrvatskog vojnika s puškom, eh, to će biti sablazan.
Crvenima odgovara samo hrvatski vojnik s drvenom puškom, i samo dožupanica iz SDSS-a s pravim snajperom… Usput, zašto Hrvati civili (a bili mnogi jednom i vojnici) imaju toliko problema ako žele zadržati trofejno oružje, zašto moraju masno plaćati za dozvole, to jest zašto svaka hrvatska kuća ne bi imala oružje, naravno ako su posjedovatelji ljudi nazbilj. Jednom su nas već lišili oružja (teritorijalne obrane) i prepustili agresorima, a isti ti danas sjede u prvim redovima kazališta i gledaju slušaju „Labuđe jezero“, sjećajući se kako su svojim potezima doista mogli učiniti da postrojavanje u Kranjčevićevoj bude ujedno i labuđi pjev hrvatske države.
Kada ne mogu (posve) ukinuti vojsku i zbog članstva u NATO savezu, onda SDP i HNS harangiraju protiv HVO-a, protiv Herceg Bosne i protiv hrvatskih vojnih i političkih zapovjednika u ratu. Pa kada Hrvati ovih dana priređuju koncert u potporu haaškim sužnjevima, SDP u Bosni kaže da je protiv. Jedva čeka da osude generale, po optužnici (presudi) na kojoj su ( i dalje) Tuđman, Šušak i Bobetko.
No, dok SDP u Bosni – čini se – još postoji, u Hrvatskoj ga ima sve manje. Sada se Bernardić (meni je toga dečka zbilja žao) dosjetio formirati Vladu u dubokoj sjeni iz koje ne će izići na svjetlost, usput nudi koalcije a mogući partneri bježe od njega kao vrag od tamjana. Za to vrijeme se Bernardićeva stranka koleba između Mršića i Mrsića. Koalicije, doduše, nudi i HDZ. Ne baš HDZ, ali Plenković svakako.
U tišini poziva čak i HNS, pa bi se moglo dogoditi da Vesna Pusić napusti dobro plaćeno mjesto generalne tajnice UN i postane (opet) ministrica vanjskih poslova. Ako trznu i drugi, samoborček Beljak i istrijanska frakcija hrvatskih Istrana IDS – nastat će takva gužva za ona četiri mostovska mjesta da će biti potrebno otvoriti nova ministarstva, pa bi Vrdoljak mogao dobiti ministarstvo za razdjelnike.
Trump kruži europom
Simpatični Trump je nakon sunitskoga Bliskoga istoka stao kružiti Europom. Bio je kod pape, koji se s njim ophodio drukčije nego s drugim, neznatnijim političarima, te na trenutak nisam znao tko je od njih dvojice papa. A to što Trump nije zakopčao sako – manji je gaf. Za njega je velika stvar već i to da je zakopčao šlic, to jest rasporak. I nadalje je pokazivao veliku naklonost prema starinskoj europskoj uljudbi i njezinim predstavnicima na općem američko-europskom bdijenju, u klimatiziranim prostorima koji nisu odavali klimatske promjene.
Gospođa Merkel bila je iskreno zaprepaštena i Trumpovo ju je ponašanje podsjetilo na sretno djetinjstvo u istočnoj Njemačkoj, a kada je još Trump rekao da su (svi) Nijemci loši, potpuno je spuznula u svoj čuveni haljetak i prisjetila se Dresdena. Na zajedničkom fotografiranju pazila je da ne bude rame uz rame s Trumpom, a umjesto nje pojavila se jedna vrlo lijepa, mlada žena u sjajno krojenoj, hrvatski crvenoj haljini, to jest Kolinda. Tako se Hrvatska na tom eurosongu probila na prvo mjesto, što Trump u svojim nerazgovijetnim egooblacima nije ni dobro shvatio – naime, da se Hrvatska na taj način promovirala u velesilu.
Najlošije je prošao crnogorski političar kojega je Trump odgurnuo, misleći da je novinar. Navodno. A novinare se valjda može odgurivati i rivati. Potom se u Taormini sastala samo bogata krema i tu Hrvatskoj nije bilo mjesta. Europljani su nagovarali Amera da malo popusti, a on je gledao preko njih sa znamenitom grimasom koja će ući u povijest svjetske politike, odbijao ih i durio se, na kraju rekao da će razmisliti, pa otputovao.
Tvrdo je ostao pri tvrdnji da čovjek nema veze s klimatskim promjenama, čak ni s njihovim posljedicama. Znači krivi su izvanzemaljci, na koje će baciti veliku bombu čim ih ugleda. Jedino u čemu je opravdano tvrd jest stajalište o islamističkim teroristima koji trebaju nestati s lica zemlje. To jest Zemlje.
Glede Hrvatske i Rusije zapažena su približavanja Stiera i Lavrova, što je dobro (ki bi da bi) za ljude u Slavonskom Brodu koje Rusi i Srbi zajedno truju, jer Srbi nisu u ratu dovoljno razorili Brod, ni poubijali dosta njegovih žitelja, posebno djece, malenih anđela kojima je podignut spomenik u gradu čiji su mališani izmrcvareni srpskim granatama. Čekam da banjalučki televizijski voditelj ustvrdi kako se radilo o domaćim izdajnicima.
Kuriku-larna re-forma
Suvremena djeca koja teško stradavaju u hrvatskim školama, a do ili petica dolaze samo zajedničkim naporom roditelja i instruktora, čekaju da se sa školstvom dogodi nešto bolje. Ono što se dogodilo za sada jest glasni odlazak Nevena Budaka i tihi (za sada) odstup njegova štićenika Jokića. Ne treba odbaciti sve što su učinili, samo one dijelove koji zaudaraju po njihovoj ideologiji.
Da nije bio obznanjen skandalozan popis školske lektire, možda bi i bolje prošli, ovako su nesmotreno pokazali tko su i za što su, te dobili protiv sebe i one koji nisu pročitali tih dvije tisuće stranica, a i ne će.
Uopće je taj humanistički, recimo, dio uputnika jedino polje gdje su namjere bile očite, s rodnom ideologijom u pripremi. A glede hrvatskoga jezika, umiješala se i predsjednica sa zanimljivim prijedlogom da se hrvatski razdvoji na bazični (osnovni) i napredni (valjda), što ću komentirati kada mi bude jasnije. Za sada samo – nezavisno od prijedloga – ovo: odvajanje hrvatskoga jezika od hrvatske književnosti već je bilo viđeno u jednom razdoblju jezikoslovlja. No nadam se da sada nije o tome riječ, pa, velim, čekam.
Dubravko Jelčić
Zasluženo, i više od toga, dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Zastupnik Časnoga suda Hrvatskoga kulturnog vijeća, prije toga zastupnik u Hrvatskom saboru, akademik, iznad svega pouzdan književni povjesničar, kritičar koji vjerno i pravedno prati suvremenu hrvatsku književnu produkcijiu i ne da se nasanjkati izmišljenim veličinama, stvorenim u medijima. Požežanin rodom, nastavljač velike požeške literarne škole, koja je dala toliko ljudi da i sama predstavlja samosvojnu književnost.
Kad sam već spomenuo HKV: naša udruga je predložila nekoliko svojih članova za kulturna vijeća pri Ministarstvu kulture, ali – koliko sam pratio – nitko nije prošao. Ne ću sada spominjati imena, ali tvrdim da su jača od odabranih. Ma nije što ja tvrdim da jesu, nego jesu.
Alfred Pal
Dobio je monografiju, a mogao ju je i doživjeti da na njega nije naletio motorist. Vrstan slikar, još bolji karikaturist, opremao je i knjige – znatno bolje no što je opremljena njegova monografija. Bili smo prijatelji od šezdesetih i „Paradoksa“, zabranu kojega smo zajednički proživjeli (preživjeli). Možda sam o tome već pisao: Pal mi je poslužio kao prototip za epizodni lik u romanu „Pustinjakov pupak“.
P.S. Kupio sam državne biljege, za neku svrhu. Pogledam bolje, kadli ondje gdje je prije na biljegu stajao hrvatski grb – sada je rupa. Ako ne vjerujete, kupite biljege pa pogledajte. Čekam objašnjenje.
Hrvoje Hitrec / HKV
