Mladi splitski aktivisti inicijative ‘Hod za život’: Ne brinite, nismo zaostali katolibani!
Foto Vladimir Dugandžić / HANZA MEDIA
Više od stotinu tisuća ljudi sudjelovalo je početkom godine na manifestaciji “March for Life” u Washingtonu, više od 50 tisuća hodalo je na “Marche pour la vie” u Parizu, a nekoliko tisuća očekuje ih se i u povorci “Hoda za život” u Zagrebu i Splitu, u subotu 20. svibnja, što će biti druga prilika u Hrvatskoj, nakon što je prošle godine prvi put organizirana u Zagrebu.
Poštovanje svakog ljudskog života i važnost obitelji kao temeljne jedinice društva zajednički je nazivnik okupljanja ljudi diljem svijeta, a broj sudionika svakako upućuje na važna društvena zbivanja koja vrijedi promatrati. Zašto se građani zapadnjačke civilizacije osjećaju ugroženi kada je očuvanje obiteljskih vrijednosti u pitanju i koliko je njihov strah opravdan, pitanje je kojim će se zasigurno baviti sociolozi. Do tada, činjenica je kako sama riječ pobačaj, ali i koncept tradicionalne, u Europi i Americi sve češće prozivane konzervativne obitelji dovodi do žestokih rasprava, a sve aktivnije uključuje se i politika.
– Budite sigurni, zajedno s vama nećemo se umoriti, nećemo stati dok ne vratimo kulturu života u Americi – poručio je početkom godine Mike Pence, američki potpredsjednik koji je aktivno sudjelovao na njihovu “Hodu za život”, koji se ove godine odvio 44. put. Od 1973., navode organizatori, životi 58 milijuna Amerikanaca ugašeni su zbog abortusa, a zanimljivo je kako su povorku ove godine uglavnom činili mladi ljudi, noseći transparente “Mi smo pro-life generacija”. Sam papa Franjo pružio je potporu sudionicima marša u Parizu, najvećeg pro-life skupa u Europi, pozivajući ih da svjedoče za svetost svakoga ljudskog života.
Organizatori hrvatskog “Hoda za život” kažu da će se ove godine okupiti jer žele osigurati konkretnu pomoć svakoj ženi koja razmišlja o pobačaju iz ekonomskih razloga, neinformiranosti ili pritiska okoline (što, tvrde, 75 posto žena navodi kao razlog za pobačaj), ali i jer žele iskazati solidarnost sa ženama koje su i majke, te žele da država osigura konkretne mjere za bolje usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života.
Istina je da se Hrvatska nikada nije nalazila u lošijoj demografskoj situaciji pa žele podsjetiti na činjenicu da bračni parovi imaju u prosjeku jedno dijete manje nego što bi željeli, za što uglavnom navode ekonomske razloge. Budući da se “Hod” prvi put odvija i u gradu pod Marjanom, volonteri splitskog skupa odlučili su za “Slobodnu” ispričati zašto su se priključili. Nisu, tvrde, katolibani, nasilnici, niti su stavovima ostali u prošlom stoljeću. Dapače, smatraju da se bore za bolju budućnost nekih novih generacija.
1. Anamarija Jukić (26), zaposlenica UNICEF-a i studentica diplomskog studija pedagogije
Posljednjih pet godina bavim se isključivo odgojem, obrazovanjem i pravima djece. Svaki dan razmišljam o različitostima, podijeljenosti, mogućnostima, nemogućnostima. Nameće se premisa o mojoj prijavi za “Hod” – jednostavno, smatram da je život najveći dar. Živimo u društvu egoističke i potrošačke kulture. Konzumerizam vlada, ideali prelaze zdravorazumsku granicu. No, najveći problem je u neznanju, majke su ugrožene samim nepružanjem dostatnih informacija. Postoji toliko skupina, savjetovališta, domova, udruga, centara koji pružaju pomoć u svim okolnostima koje mogu zadesiti majku koja ne želi roditi.
Također, rodiljne i roditeljske dopuste trebala bi ravnopravno koristiti oba roditelja, trebamo se boriti za veća prava žena prilikom samog zapošljavanja, u 21. stoljeću dobivamo otkaz jer nosimo dar života u sebi?! Pa tko onda ne bi hodao za život? Obitelj je osnovna stanica društva, ugrožena sa svih strana! Čovjek je obdaren slobodom, potrebno mu je zdravo obiteljsko okruženje kako bi postao svjestan osobnih ograničenja i sposobnosti kako bi mogao nadići ono prvo, a iskoristiti ovo drugo.
2. Marija Kunčević, učiteljica
A zašto ne hod za život, obitelj i Hrvatsku? Obilježavanjem različitih dana u godini želimo istaknuti ono što je važno za čovjeka, njegovu održivost, napredak, prosperitet, a istovremeno kao da smo zaboravili ono temeljno! Generalno, mislim da žene danas imaju puno više prilika i mogućnosti negoli su imale prije, ali nisam sigurna jesu li im iste te prilike i mogućnosti donijele dobra kojima su se nadale.
Govorim iz perspektive mlade žene i mislim da je ženska želja za ravnopravnošću i dokazivanjem da možemo sve što i muškarci dovela do toga da radimo po najmanje osam sati dnevno, nakon čega ostaje uistinu malo energije i volje za posvećivanje obiteljskom životu. Tim se slijedom dogodilo da danas muku mučimo s demografijom, što dovodi do pomalo apsurdne činjenice kako je trenutno najdeficitarnije zanimanje u Republici Hrvatskoj – majka.
I sad bi neki mogli reći kako biti majka nije životni cilj svim mladim ženama i možda bi bili u pravu, ali poznajem mnogo mladih djevojaka i žena koje bi se posvetile obitelji “full time” kada bi takva odluka naišla na financijsku i svaku drugu podršku od državnog vrha pa naniže. Ovim “Hodom” želim skrenuti pozornost upravo na pružanje mogućnosti svakoj ženi da odabere želi li ići raditi ili ostati doma bez straha hoće li njezina odluka ugroziti obiteljsku egzistenciju.
3. Tomislav Slavić (38), ing. pomorskog prometa
Priključio sam se jer svatko od nas može mijenjati svijet. Odlučio sam odgovoriti na Božji poziv i biti olovka u njegovoj ruci bez obzira koliko bilo teško, neugodno, ismijavajuće. Život počinje začećem, ne prvim plačem kako neki kažu, i mi kao kršćani smo dužni taj život braniti i ukazivati drugima na njegovu vrijednost. Gdje je više djece, tu je više radosti, više plača, više blagoslova.
Bog nam je podario troje djece, Emanuel je već kod Gospodina i zagovara nas na nebu, dok nas Judita (5 godina) i Dominik (2 godine) svaki dan podsjećaju koliko je život prekrasan i jednostavan iz dječje perspektive. Želim ostati živjeti u svojoj domovini, tu podizati djecu i donijeti radost svom narodu. U mom životu bilo je raznih iskušenja… Ponuda je bila primamljiva, Švicarska, odlična plaća, uređena država, nema birokracije…
Sve je to lijepo, ali si uvijek stranac, nema ti tko pričuvati dijete, nemaš se s kim nasmijati ni zaplakati. Odlučili smo ostati. U Hrvatskoj puno toga treba promijeniti, ali odlaskom iz domovine kao da zatvaramo oči pred problemima. Svake godine nas je sve manje, vlada strah od većeg broja djece u obiteljima zbog materijalne nesigurnosti…
Ako želimo ozdraviti, onda su to stvari na kojima moramo zajedno raditi bez obzira koja stranka u danom trenutku bila na vlasti, to nam moraju biti stvari od nacionalnog interesa jer bez naroda nema države.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
