U srijedu je u Hrvatskom saboru predsjednik SDP-a, Davor Bernardić, argumentirao prijedlog za smjenom Zdravka Marića na čelu Ministarstva financija, posebno glede afere Agrokor. Zdravko Marić bio je ministar financija u dvije Vlade, u onoj Oreškovićevoj i u ovoj Plenkovićevoj, ali prije toga i državni tajnik u istom Ministarstvu financija. Bernardić je prozvao Zdravka Marića i zbog njegovog pokušaja ukidanja poreznog Uskoka, što je hrvatska javnost zaboravila.

Zastupnik Mosta, Miro Bulj, prepoznao je pokušaj SDP-a da odgovornost za kolaps Agrokora i njegovih dobavljača prevali na HDZ. U ovih 28 godina RH, smjenjivale su se vlade HDZ-a i SDP-a, uz prirepke: HNS, HSLS, HSS i IDS, pa odgovornost za kolaps Hrvatske pada na sve te stranke. Glede stanja u zemlji, zastupnik Stiv Culej ukazao je na znakovitu činjenicu da u Hrvatskom saboru imamo samo nekoliko branitelja.

A onda je došla na red glavna Bernardićeva teza: premijer Andrej Plenković nije ta osoba koja vodi zemlju! Tko je pravi gospodar Hrvatske? I, vjerovali ili ne, nakon toga izađe Plenković za govornicu. I reče da je stanje u državi predivno. I nitko nije pozvao hitnu. Samo je Ivan Pernar upozorio Plenkovića da mnogi Hrvati dižu ruku na sebe zbog predivnog stanja u koje su dovedeni. Branimir Bunjac prozvao je Plenkovića kao uzurpatora.

Ministar Zdravko Marić u svojoj obrani u Saboru ušao je u kontradikciju. Naime, reče kako se u Agrokoru kvalificirao za sagledavanje financijskih procesa u državi, odnosno za vođenje Ministarstva financija, a dubioze Agrokora nije prepoznao. Zar nije Zdravko Marić rušio svog premijera Tihomira Oreškovića i prethodnu Vladu?

Davor Bernardić postavljao je prava pitanja, činio se posve normalan, a onda je u jednom trenutku provalio kako je Ivica Račan izgradio autocestu od Zagreba do Splita. A isti Račan optužio je Savku Dapčević Kučar da nije pokušala izgraditi autocestu od Zagreba do Splita, nego pistu za sovjetske, odnosno ruske vojne zrakoplove.

Sve je u arhivima, a oni su pokradeni

Od utorka do četvrtka imali smo priliku u parlamentu RH gledati kako se udbaško – komunistička banda grčevito bori da odgodi novi zakon o arhivskoj građi, koji ide za otvaranjem udbaških i komunističkih evidencija. Nikola Grmoja iz Mosta, kao jako prestrašene glede otvaranja udbaških arhiva, imenovao je: Šeksa, Božinovića, Valentića i Gregurića. U istom je smislu spomenut i Ivica Todorić.

Ovih su dana mostovci često spominjali i Marijana Hanžekovića, odnosno topli suživot otuđenih medija, korupcijskog sustava oglašavanja i fašističkog sustava ovrha. Grmoja je spomenuo i to da je ministrica Nina Obuljen Koržinek na njega bacila mobitel, u sporenju oko novog zakona o arhivskoj građi. Obuljen se proslavila izjavom da je HRT nezavisna i da sama odlučuje koliko će naplaćivati obveznu(!) pretplatu.

Tajni gospodari Hrvatske pobrinuli su se u utorak da svaki zastupnik pronađe svoj razlog za napuštanje sabornice.

Profesor Ivan Lovrinović propustio je raspravu o HNB-u. U svim tim paralelnim državnim i paradržavnim linijama uprave u RH, dominira jedna ista protuhrvatska opcija. Navodno je u protuhrvatskim operacijama prisutan i MMF, koji štiti Martinu Dalić na čelu Ministarstva gospodarstva. U srijedu je SDP prozvao Martinu Dalić zbog sukoba interesa – njen je suprug u Upravnom odboru Ine, a lex Agrokor pisali su odvjetnički uredi koji zastupaju poslovne banke.

Možete li zamisliti koliko je moćan stvarni gospodar Hrvatske, kojeg je dao naslutiti Davor Bernardić? Koji u ovoj krizi drži Andreja Plenkovića kao lutku na koncu. Koji je 2009. natjerao tada neupitnog premijera Ivu Sanadera, da sam podnese ostavku, bez ikakvog razumnog objašnjenja. I da nakon toga pobjegne u Austriju kao naš najveći klošar. Izostaje naša sućut za takvu sudbinu Sanadera, jer se iskazao kao ekstremno sebična osoba, kao i svaki drugi hrvatski dužnosnik. Sanadera moralno ruši činjenica da uporno šuti o razlozima svoje ostavke na poziciji premijera, iako ta šutnja vodi Inu i cijelu Hrvatsku u propast, a Sanadera osobno odvodi iz jednog sudskog procesa u neki novi, koji se na kraju provodi u korist stranog interesa, sve zahvaljujući korupciji u našem pravosuđu.

Eshelon form

Ovdje govorimo o nejednakostima iz one komunističke formacije koja se prezentirala kao sistem jednakosti. Komunističke jednadžbe, zapravo, su nejednadžbe. Hrvati preodgojeni u komunizmu shvaćaju demokraciju kao pravo na eliminaciju Drugog i drukčijeg. Kod nas je poštenje rezervirano za budale, pa se potraga za poštenim Hrvatom, uz primjenu postupka eliminacije lopova, može lako pretvoriti u novi genocid.

Naime, nakon svih tih korupcijskih sistema, u Hrvata se namnožilo lopova svih vrsta, za izvoz. I budala imamo za izvoz, ali nekako nisam siguran u njihovo poštenje. Kako postupkom eliminacije pronaći dostojanstvenu osobu u “našoj” politici? Kada je riječ o političarima, mišljenja sam da je korektno primijeniti partijski postupak eliminacije, onako kako je to provodio poznati eliminator, Josip Broz. Dakle, čim ugledate političkog protivnika, odmah ga eliminirajte! Jer, samo eliminiran političar je dobar političar. Ako likvidiran političar uskrsne, onda je narod jako naivan. Naivno prihvaćamo svakog novog samoproglašenog Spasitelja – političari tako nastupaju.

U utorak je zastupnik Živog zida, Ivan Pernar, ukazao na jednakost / jednadžbu Plenkovića i Sanadera. Slično držanje i ustajanje sa stolca, isto zakopčavanje i otkopčavanje gumba na sakou, dodajmo isti svjetonazor i isti zaokret od patriotizma prema obrnutoj diskriminaciji nakon dolaska na vlast, kao i sličnu sklonost eliminaciji političkih protivnika.

Za razliku od partijske metode eliminacije, linearna algebra daje nam Gaussov postupak eliminacije, poznat i kao redukcija redaka, koji se u Kini koristio još od drugog stoljeća, pa i milenijima kasnije, kada je trebalo prorijediti komunističke redove. Danas se taj postupak koristi u izračunu determinante neke matrice. Pojednostavljeno: više jednadžbi rješava se redukcijom varijabli i redukcijom jednadžbi.

Znate, kod nas su problemi toliko kompleksni, koliko je različitih jednadžbi, nejednadžbi i nejednakosti na svim razinama, da se samo postavljanje problema otegne u nedogled. Postavimo problem i onda ga dopunjavamo u beskraj, tako da nismo riješili niti jedan. Andrej Plenković ostaje varijabilan i nakon što postavite rješenje njegove konfliktne jednadžbe i nejednadžbe u istom zapisu.

Zakon šutnje

Zanimljivo je kako su se u kriminalnu matricu krasno uklopili pokojni Gojko Šušak i njegov klan, ali vas s time ne bih zamarao u ovome tekstu i u ovome trenutku ovakvog otvorenog i živahnog potkopavanja Hrvatske i hrvatskog gospodarstva. Kao što reče jedan poznati filozof, ono strašno u životu nije visina, nego pad. Zdravko Marić uvjerava nas da kao izvršni direktor Agrokora nije znao za stanje u toj korporaciji.

Neću se iznenaditi ako jednog dana saznamo da se iza Agrokorove kupnje Mercatora, krije strateška “pamet” Zdravka Marića koji i danas, kao ministar financija, u sve ulazi s takvom menadžerskom lakoćom da je to nevjerojatno. Danas najveći ekonomisti svijeta zastupaju posve oprečna mišljenja, ali se, eto, rodio Zdravko Marić koji, kao i Martina Dalić, u tri sekunde pronalazi najbolje rješenje.

Naprotiv, i Zdravko Marić i Martina Dalić iskazali su se kao pogrešne osobe na čelu našeg Ministarstva financija. U vrijeme kada smo trebali zaustaviti Agrokor u daleko povoljnijim okolnostima, Zdravko Marić je potrošio ljudske i druge resurse svog resora na promašene projekte, uključujući besmislenu poreznu reformu.

Posve je razvidno da je Zdravko Marić pristigao u Ministarstvo financija s misijom da pogoduje Agrokoru, da na vrijeme informira ćaću ekonomije o svim kratkoročnim i dugoročnim planovima Vlade RH. Marić je ostavio plaću i bonuse izvršnog direktora u Agrokoru, da bi se zadovoljio sa značajno manjom plaćom u Ministarstvu finacija!?

Zdravku Mariću može se lako dogoditi da, poput Sanadera, panično bježi u neku brvnaru u Alpama, u Austriji ili Sloveniji…

Stipe Mesić je u sve to uzidan

Nacija je zaboravila da je Most uskratio Mesiću pravo na ured bivšeg predsjednika i da sve ovo što se događa može biti sebična Mesićeva osveta. Dakle, u svom postupku eliminacije, mogu krenuti i od Stipe Mesića, koji nije slučajno preživio sve te lomove na čelu Jugoslavije i na čelu Hrvatske

Karikaturisti su jako pronicljive osobe, koje vide dalje od drugih. Stiv Cinik je u prošlom broju 7Dnevno razotkrio kupleraj prividne desnice. Felix u Večernjaku od srijede, sluša vijesti o rasplamsavanju vatre na političkoj sceni, a završna vijest glasi: smeće u Zagrebu potpuno je ugašeno.

Nacija je zaboravila da je Most uskratio Mesiću pravo na ured bivšeg predsjednika i da sve ovo što se događa može biti sebična Mesićeva osveta. Dakle, u svom postupku eliminacije, mogu krenuti i od Stipe Mesića, koji nije slučajno preživio sve te lomove na čelu Jugoslavije i na čelu Hrvatske.

Jadranka Kosor godinama je bila predmet sprdačine Stipe Mesića, koji je tu bivšu skojevku pronalazio i u smradanerskoj pašteti, a onda su Kosor i Mesić zajedno smradili i paktirali protiv Smradanera, pa je Mesić potvrdio Kosoricu kao novog mandatara, iako je bilo vidljivo da Kosorica ne može sastaviti parlamentarnu većinu – prirodno su se nametali prijevremeni izbori. Za prodaju naše Savudrijske vale (napomena: šira je od Piranskog zaljeva) pod okriljem slovenske blokade našeg pridruživanja Uniji, Kosorica je dobila jeftinu romancu, dok su Slovenci, nešto zahtijevnijem Mesiću, kupili vilu u Zagrebu.

Navodno su svi članovi Vlade RH padali nakon što bi proviziju zadržali za sebe, nakon što bi zaobišli Mesića i njegovu interesnu skupinu. Tko stoji iza atentata na Ivu Pukanića? Njegovi neprijatelji, ili njegovi “prijatelji”? Nemojte zaboraviti da je upravo Mesić potpisao izlazak JNA iz vojarni. A često spominjani Hrvoje Petrač, vjerojatno, je bio regulator za potraživanja u podzemlju i nadzemlju, reklo bi se paralelni guverner i ministar financija u jednoj osobi. Bila je to prva afera Agromor.

Otmicom sina Vladimira Zagorca, Petrač je pokušao namiriti potraživanja podzemlja prema Zagorcu, ali su Petračevi operativci ili prijatelji, otmicu proveli traljavo, pa je Petrač postao bjegunac prije Sanadera. Prepustiti Mesiću da čuva Zagorčevog sina – to je neozbiljno! Mesić je zadrijemao, momak je hitro zbrisao i – sve se raspalo. Petrač se sklonio u Izrael, uz preporuku Mesića, koji je cijelo vrijeme uvezan na naftašku mafiju, onu istu koja je likvidirala Stjepana Đurekovića.

Još zanimljivije, Mesić je slovio kao veliki prijatelj Muammara Gaddafija, ali su za istog Mesića bila otvorena vrata Tela Aviva. Nameće se pitanje – s kim je Mesić prijateljevao, a koga je, zapravo, špijunirao? Kako je široko zahvaćao klan Mesić – Manolić – Lončar – Špiljak? Mesić je od onih antifašista koji pjevaju ustaške pjesme, ne zato što su antifašističke, nego da ubere pinku.

Opasno je što ovih dana ostarjeli Mesić ponovno drijema, pa se može dogoditi da mladi Petrov pobjegne.

Koliko ravna mreža Josipa Manolića?

Kada je Hrvoje Petrač završio u zatvoru, Stipe Mesić nametnuo je Jadranki Kosor svoje povjerenike. Tomislav Karamarko preuzeo je policiju, a Ivan Šimonović preuzeo je pravosuđe

Nisu Josip Manolić i Franjo Tuđman postali prijatelji kao susjedi, nego su postali susjedi nakon što je Tuđman igrom sudbine postao Manolićev pacijent.

Manolić je ravnao zatvorima još od utamničenja blaženog Alojzija Stepinca, kojeg je Manolić osobno odvezao u Lepoglavu. Svi ti naši slavni nacionalni robijaši kapitulirali su u pržunu, a nama je ostalo da pogađamo tko je postao udbaški doušnik, a tko je ušao u privatnu doušničku mrežu Josipa Manolića, što se praktično svodilo na isto. Čak je i Ivić Pašalić došao za savjetnika Tuđmanu na preporuku Manolića.

Pašalićevo prvo zaposlenje bila je ambulanta u Lepoglavi, da bi kasnije “dogurao” do zatvorske bolnice u Zagrebu – relativno inteligentni Pašalić praktično je prošao svoju robiju u području koje je kontrolirao tamničar Manolić. HDZ i “državotvorni” pokret ’90-ih formirao je Manolić, što može posvjedočiti i Jure Šimić, osnivač prvog ogranka HDZ-a. Šimićev pad u strukturama HDZ-a, nesretno se podudario s usponom Ivića Pašalića. Danas Juri Šimiću praktično presuđuje represivni sustav Josipa Manolića. Kada je prije nekoliko godina Jure Šimić uhićen i pritvoren, bila je to skrivena poruka još uvijek moćnog Manolića.

Podzemlje i pržuni, zapravo, su temelji ove RH. Kada je Hrvoje Petrač završio u zatvoru, Stipe Mesić nametnuo je Jadranki Kosor svoje povjerenike. Tomislav Karamarko preuzeo je policiju, a Ivan Šimonović preuzeo je pravosuđe. A reforma pravosuđa počinje i završava na preuređivanju pržuna, kao po želji zatočenog Petrača.

Možete li zamisliti međunarodnu snagu gospodara Hrvatske? Naime, Šimonović je nakon toga nagrađen s visokom i uglednom funkcijom u UN-u, gdje je postao pomoćnik glavnog tajnika Ban Ki-Moona za ljudska prava.

Je li sve ovo nova muljaža Vladimira Šeksa?

U svoj postupak eliminacije uključio bih i Vladimira Šeksa, koji je u tajnom paktu s Josipom Manolićem i Stipom Mesićem preživio sve promjene. Koliko je u našoj svijesti prisutna vjerojatnost, da se Vladimir Šeks ne predaje tako dugo, samo zato što je kapitulirao za Jugoslavije. Kao i Stipe Mesić, u pržunu je uhvatio priključak na klasično kriminalno podzemlje.

Primjerice, Šeks je u zatvoru izgradio veliko prijateljstvo s najpoznatijim krivotvoriteljem na razini cijele Jugoslavije. Kada Ivo Sanader pada i dolazi pod progon represivnih institucija, njegovi veliki neprijatelji su Šeks i Mesić, a policiju je vodio Karamarko, koji je kasnije kao predsjednik HDZ-a bedasto ignorirao Šeksa i stoga je brzo detroniziran. Šeks je vodio prvu urotu protiv Tuđmana, ranih ’90-ih, i jedini je tu urotu preživio, što može značiti da je uz znanje Tuđmana kontrolirao tu titoističku navlakušu.

Uz Manolića je Šeks ravnao kriznim štabovima / stožerima, ali nitko nije pokrenuo pitanje njegove ili barem Manolićeve zapovjedne odgovornosti, nego je za te potrebe podmetnut Jure Šimić. Zašto će Plenković preživjeti sve ove muljaže u koje se upustio? Pa, uz njega je Šeks!

Ivica Relković iskazao poštenje

Ivica Relković je u mladosti pokušao neuspjelu eliminaciju samog sebe. U međuvremenu je odustao od takvih mladalačkih avantura i pretvorio se u ozbiljnog političara, koji objektivno prosuđuje sve događaje

Osobno mogu potvrditi da je Ivica Relković jedan od ideologa i inicijatora Mosta. Osim što je bio na čelu Obiteljske stranke, koja je upozoravala na demografski slom Hrvatske, Relković je godinama prije osnivanja Mosta, bio sudionik Bjelovarske inicijative, koja je opet bila začetak Hrasta. Bjelovarska inicijativa jednostavno je ugušena podizanjem optužnice za ratni zločin protiv Jure Šimića, ključnog osnivača Bjelovarske inicijative i njenog prvog operativca.

Naime, Šimić je kriv već zbog toga što je osnovao prvi ogranak HDZ-a, a imao je nesreću da bude na čelu bjelovarskog Kriznog štaba / stožera u vrijeme zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru, kada je praktično Hrvatska naoružana. Zapovjednik vojarne, Rajko Kovačević, poginuo je tijekom sukoba. Šimić osobno nije bio sudionik zauzimanja vojarne. Kovačeviću je prethodno nudio novac i zapovjednu poziciju u HV-u, na kraju mu je zaprijetio, ali ništa nije pomogo. Kovačević je izjavio da on u Bjelovaru brani srpstvo i da neće predati vojarnu. Možda je tako provocirao Hrvate, a možda je zaista bio velikosrbin.

Zanimljivo, JNA je posrbljena prije raspada Jugoslavije! Šimić se zamjerio i psima rata, posebno švercerima oružjem, pa je doživio i nekako preživio dvije teške saobraćajne nesreće. Ovih dana leži doma, polomljenih rebara. Na prvom okupljanju Bjelovarske inicijative, Hrvoje Hitrec je predložio da se taj pokret preimenuje u Hrast. Na okupljanju u Pilaru pod labelom Hrasta i uz predsjedanje Josipa Jurčevića, bio je prisutan i Miro Tuđman. U nastanku Hrasta, Relković je bio prisutan od samih početaka. Plan je bio da Hrast pokriva pokret, a da ista inicijativa izađe na izbore kao Obiteljska stranka, ali je od te koncepcije, navodno, odustao i sam Relković, a moj je osobni dojam da mu takva ponuda / plan nikada nije iznesena. Most je nastao kroz evoluciju nekih ogranaka Hrasta.

Ivica Relković je fenomen naše političke i društvene stvarnosti. U svojoj mladosti pokušao je neuspjelu eliminaciju samog sebe. Zašto da kao kršćanin puca na samog sebe i tako kao samoubojica završi u paklu, kada može kao meta otići u pobunjenu paradržavu. Dragovoljno je ušetao u srpski logor, sve uredno kršćanski, prilikom hodočasničkog pješačenja do Međugorja. Kako je sve to preživio, ostat će zagonetka, vjerojatno i za njega samog. Međugorska Marija Majka nekako ga je zaštitila.

U međuvremenu je dozreli Relković odustao od takvih mladalačkih avantura i pretvorio se u ozbiljnog političara, koji objektivno prosuđuje sve događaje. Svejedno, ne mogu podržati njegovu ocjenu da Most ovih dana ruši samog sebe, jer bi u normalnoj zemlji, Zdravko Marić morao sam podnijeti ostavku, kao ministar koji je pristigao iz korporacije koja evidentno ruši cijelu zemlju. Premijer Plenković suspendira temelje demokracije, uvodeći obvezno jednoglasno izjašnjavanje.

Autor: Tvrtko Dolić/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save