Po drugi puta u godinu i pol dana HDZ-ova i MOST-ova suradnja je došla kraju. Nakon eksperimenta sa Oreškovićem na čelu vlade, HDZ je promijenio predsjednika i iz izgubljene situacije ostvario relativnu pobjedu na izvanrednim parlamentarnim izborima. S obzirom da je Andrej Plenković proeuropski orijentiran političar i iskusni diplomat očekivala se puno lakša suradnja s MOST-om u odnosu na doba Tomislava Karamarka.

Međutim suradnja je pukla još i prije negoli ona u prvom mandatu. Službeni povod je taj što trojica(četvorica) MOST-ovih članova Vlade nisu htjeli podržati Zdravka Marića kao ministra financija. Uzroka ima mnogo međutim očigledno je da je MOST potpuno nedorastao vođenju nacionalne politike. Naravno ne možemo znati baš sve teme razgovora i ono što se događalo iza zatvorenih vrata međutim činjenica je da su se zastupnici MOST-a osjetili jačima nego što doista jesu i platili su cijenu. I ne nisu je platili zato što se Plenkoviću odjednom više nije sviđalo biti s njima nego jednostavno zbog toga što su premijera stavili pred zid. Da je Plenković popustio ovom njihovom potezu možemo samo zamisliti kakvi bi se još ultimatumi događali u iduće 3 i pol godine mandata.

I zato je Plenković povukao jedini mogući potez, a taj je bio da MOST-ove ministre smijeni i da pokuša sastaviti novu Vladu. Reakcije MOST-a na takav njegov potez, a i sve koje su uslijedile u narednim danima pokazuju potpunu dezorijentiranost. Dovoljno je pogledati izjavu Bože Petrova koji je vidno blijed i uznemiren drhtavim glasom priopćio kako više nisu dio vladajuće većine. No baš u svakom koraku je Plenković bio korak ispred MOST-a. Razlog je jednostavan. Plenković ima međunarodno i nacionalno diplomatsko iskustvo koje očajnički nedostaje MOST-u.

Svaka čast svim načelnicima iz MOST-a, ali voditi male gradove i općine i državu je nemoguće usporediti. I naravno sjetimo se da HDZ ima mnoge stranačke veterane poput g. Šeksa koji je prošao „sito i rešeto“ u hrvatskoj politici od stvaranja države naovamo čiji se savjeti možda i ne moraju primijeniti ali će se sigurno saslušati. S druge strane ideolog MOST-a ih javno razapinje na nacionalnoj televiziji. Pametnome dosta. Koje su situacije? Počnimo od prve. Plenković smjenjuje MOST-ove ministre, a oni sutradan?! podnose ostavke. Drugo skuplja se 79 potpisa za razrješenje predsjednika Sabora, koji to danima ignorira i nakon što nije uspio napraviti jedinu stvar radi koje je ugrozio koaliciju daje ostavku da izbjegne javno poniženje smjene sa mjesta predsjednika Sabora.

Pokušali su s oporbom smijeniti Marića međutim u predvečerje lokalnih izbora Plenković uspijeva izvući neriješen rezultat što zapravo pokazuje koliko je bio pripremljeniji na sve scenarije u odnosu na svoje političke suparnike. I da je samo malo drukčija situacija te da je Glasnović glasovao bilo bi 76:75 i trijumfu HDZ-a nitko ne bi mogao prigovoriti. Da, tijesna većina ali ipak prošlo je vrijeme Tuđmana kada je jedna stranka mogla samostalno pobijediti na izborima. Ono što je sada sigurno je da MOST odlazi u oporbu gdje ih čeka SDP koji je toliko razjedinjen da je nemoguće očekivati da bi oni bili ikakav faktor stabilnosti države. Međutim da bi Vlada imala mir ipak je potrebno 76 ruku u Saboru pa kako do njih može aktualni premijer Plenković? Isključimo odmah iz jednadžbe MOST, IDS, SDP i Živi zid.

Mislim da doista te stranke nemaju što tražiti u vladajućoj većini. Ali promotrit ćemo preostale čimbenike u Saboru. Dva sigurno najvažnija su HNS i HSS. Sa stajališta prosječnog HDZ-ovog birača sklapanje koalicije sa HNS-om bi bilo ravno nacionalnoj veleizdaji. I nije problem toliko mlade garde u HNS-u koliko mislim da na hrvatskoj desnici ne postoji omraženija ličnost od bivše ministrice vanjskih poslova gđe. Pusić. Iako bi sa 9 HNS-ovih mandata Plenković imao stabilnu većinu taj mi se scenarij ne čini toliko izgledan jer je previše zle krvi tu bilo od 2000.-te naovamo. Iznenađenja su uvijek moguća ali mislim da je najrealnija opcija HSS. Zašto baš HSS? Plenković od prvog dana ne skriva da je želio HSS u vladajućoj većini. Svojim programom HDZ nema bliže stranke u hrvatskoj politici.

Međutim koji je problem? HSS je preuzeo gospodin Beljak koji otvoreno podržava predsjednika SDP-a kako bivšeg tako i sadašnjeg. Međutim stranke ne postoje da bi živjele u opoziciji. HSS je osim SDP-a imao najturbulentnije razdoblje iza sebe. Mnogi su ih ugledni članovi napustili i javno prozivali Beljaka. Paktom sa Milanovićem dobio je 5 mandata u Saboru koji bi sada mogli biti presudni. Beljak suradnjom sa HDZ-om možda pada u očima javnosti jer konstantno govori protiv njih ali politički maksimalno učvršćuje svoju poziciju.

U vladajućoj većini bi mogao provesti dio programa HSS-a u djelo, vjerojatno dobiti i ministra, potpredsjednika Sabora, potpredsjednika Vlade i još mnogo mjesta u odborima na koje pravo ima vladajuća većina. Zanimljivo je da je najžešće otpore imao u Splitsko – dalmatinskoj županiji gdje je raspustio ogranke HSS-a i gdje su se proveli izbori koji su iznjedrili nove vođe HSS-a u Splitsko – dalmatinskoj županiji. I u takvoj županiji u 5 do 12 se sklapa predizborna koalicija HDZ – HSLS – HSS. Ukoliko HDZ pobijedi na izborima Beljak će u županiji dobiti nešto što HSS dugo nije imao i ono što je poslužilo kao povod da raspusti ogranke. A to je vijećnik u gradu Splitu, drugom najvećem gradu u državi. Dakle vijećnik u Splitu, 5 mandata u Saboru koje je već dobio, dio Vlade, vjerojatno i ministarsko mjesto za nekoga iz HSS-a nisu baš tako male stvari u politici da bi ih se ignoriralo radi vlastitog ega.

Od male stranke pretvorio bi HSS u sukreatora nacionalne politike i to mu nitko unutar stranke ne bi mogao osporiti te bi opozicija bila na duže vrijeme utišana. I doista mislim da je to najrealnija opcija te da se samo čeka da završe lokalni izbori da se to obznani. Što se tiče ostalih aktera može Plenković i bez HNS-a i HSS-a ali to je jedva većina i mislim da je to ostavljeno kao krajnja opcija. Vlada koju bi podržali HDZ-ova koalicija plus Bandić plus HDSSB plus manjine plus Promijenimo Hrvatsku te nezavisni zastupnici se doduše može dogoditi ali teško bi ta Vlada bila i upola stabilna kao sa HSS-om. Naravno ovo su sve mogućnosti i samo oni koji sudjeluju u pregovorima imaju sve informacije. I moram se osvrnuti na tezu da je preslagivanje izigravanje volje birača. Po mojem mišljenju građani su na izborima svoje rekli i izabrali su zastupnike u Sabor. Time su dali i mandat tim ljudima da sastave većinu u Saboru te samim time sastave i Vladu. Zašto bi preslagivanje bilo politička trgovina, a poslijeizborna koalicija nešto sasvim normalno?

Ukoliko Plenković može sastaviti većinu to je najbezbolniji mogući put za državu. Zar je važno je li se do većine došlo 1. studenoga ili 1. svibnja? Dok god postoji i stabilna je to je uvijek najbolje rješenje za državu kao takvu. I za kraj novi izbori? Ne smatram ih realnima međutim ukoliko do njih i dođe mogla bi se dogoditi samo još uvjerljivija pobjeda HDZ-a. Kakvo god mišljenje imali o Milanoviću bio je borac koji je znao okupiti ljevicu oko sebe i uvijek zadržati svoju poziciju i rejting stranke na približno sličnim postotcima. Na ljevici trenutno lidera nema dok je Plenković neosporni lider HDZ-a. Kako god priča završila šanse da HDZ ne bude u novoj vlasti su minimalne i mislim da su oporbeni zastupnici itekako toga svjesni te očekujem potvrdu nove Vlade iza lokalnih izbora.

Ostaje samo da pričekamo hoćemo li na izbore i treći put da bi opet imali približno iste rezultate i gdje bi se za većinu opet trebao HNS ili HSS. Sumnjam da bi Bernardić čak i da dobije priliku pokušao sastavljati vladu s MOST-om s obzirom na način na koji oni funkcioniraju. Ipak u politici je sve moguće pa pričekajmo još neko vrijeme da dobijemo potpunu sliku nove hrvatske Vlade.

Mario Šimundić

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save