Pupovac bi trebao biti predsjednik RH, a evo i zašto
Pa zašto se ne slažem s paterom Manduričem tj. njegovim prijedlogom da dr. Pupovac treba biti predsjednik vlade. Dapače, smatram da je taj prijedlog potpuno nelogičan jer sadašnji predsjednik vlade i dr. Pupovac odlično surađuju. Dobro je poznato da je u sastavljanju članova vlade riječ dr. Pupovca bila presudna.
Nakon svega što se zadnjih nekoliko dana zbivalo u Hrvatskom saboru i političkom životu zemlje uopće, pater Ike Mandurić na svojem je Facebooku podijelio svoj komentar koji portal narod.hr donosi u cijelosti:
Predlažem Milorada Pupovca za premijera RH. Čovjek ima sve reference.
– Nije progonio Srbe za vrijeme Domovinskog rata
– U odličnim je odnosima s premijerom Srbije
– Nije ustaša, a ni otac mu nije bio ustaša.
– Nije povezan s Bozanićem
– Nikada nije bio u HDZ-u
– Nema hercegovačke korijene
– Bio u partiji
– Ima veze sa svim političkim opcijama u Saboru, i okupio bi najveću većinu.
– Opoziciju bi mu cinilo svega desetak zastupnika.
Uostalom, to bi bio način vladanja na kakav smo navikli. Sve drugo je za nas šokovito.
Iako izuzetno cijenim patera Mandurića i slažem se s referencama o dr. Pupovcu, ali ne i s prijedlogom.
Zapravo reference koje je naveo možemo i proširiti vodeći računa o stavovima HNES-a koji je još 18. travnja 2015. precizno govotilo o zaslugama prof. dr. sc. Milorada Pupovca.
Posjetimo se i danas, dvije godine kasnije koje su to zasluge dr. Pupovca:
1.
što je kao zastupnik Srba u Hrvatskoj, od poĉetka velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, stao na stranu srpskih osloboditelja, umjesto da pokuša umiriti dio etniĉkih Srba iz Hrvatske koji su se prikljuĉili osloboditeljima, posjećivao je svoje selo Ceranje Donje kod Benkovca, pod nadzorom vlasti osloboditelja iz kojeg su udaljeni svi Hrvati, kuće im srušene, a imovina opljaĉkana, te se sastajao sa svojom braćom Vojislavom i Mladenom, koja su bila pripadnici osloboditeljske vojske, hrabreći sunarodnjake da ustraju u oslobodilačkoj borbi, pri ĉemu je Mladen, jedan od njegove braće, bio u Alfa centru kod Bruške, koji je vodio kapetan Dragan,
2.
što je u veljaĉi 1992. grubo napao kardinala Kuharića i optužio Katoliĉku crkvu u Hrvatskoj, izjavivši da je u Hrvatskoj „11 tisuća srpske djece pokršteno“, a te tvrdnje nikada nije ni trebao dokazati,
3.
što je 1991. , kao predstavnik Srba sudjelovao u razmjeni dvojice lijeĉnika etniĉkih Srba za lijeĉnika etniĉkog Hrvata i ustaše dr. Ivana Šretera, iako je
Pupovac tada već znao da je dr Šreter muĉen i ubijen nekoliko dana prije razmjene, a da mu se ni do danas nije otkrio grob,
4.
što je svoju društvenu i politiĉku moć gradio na protuhrvatskoj mitologiji o Drugome svjetskom ratu, komunizmu i jugoslavenstvu,
5.
što je u Hrvatskom saboru korisno istupao provokativno iznoseći neargumentirane stavove, kao u sluĉaju kada je proĉitao laţno pismo izmišljenog Hrvata, koji je vrijeđao Muslimane u Hrvatskoj, i u sluĉaju kada je nosio ţutu traku na ruci sugerirajući da su Srbi progonjeni kao Ţidovi u vrijeme nacizma te kada je dijelio samo ljepljivu traku (selotejp) aludirajući na generala hrvatske pobjedniĉke vojske Branimira Glavaša,
6.
Što je korisno privatizirao srpski tjednik Novosti (danas glasilo Hrvatske vlade, op. JP), koji plaćaju hrvatski porezni obveznici, u kojem uporno potiĉe ljubav među većinskim hrvatskim i manjinskim srpskim narodom iznoseći laži o Hrvatskoj i Hrvatima, i pri tome se politiĉki obraĉunava sa svojim neistomišljenicima,
7.
što je, prema optužbama drugih srpskih politiĉkih stranaka i organizacija,iskoristio svoju poziciju u Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske kako bi Srpskom nacionalnom vijeću i sebi (dakle onima koji šire ljubav, JP) priskrbio materijalnu korist, tako da je prema nalazu Drţavne revizije otuđio 3,8 milijuna kuna, zatim 2,2 milijuna kuna, kao i donacije norveške Vlade za razvoj regionalne suradnje i solidarnosti i donaciju Veleposlanstva Kraljevine Norveške u Zagrebu, što je svjesno odredio nelegalne paralelne ĉlanove Nadzornog odbora, kako bi osigurao da se laţni završni raĉun usvoji sa, ‘zamraĉenih’ 2,1 milijun kuna, a sa osnovanom sumnjom da je taj iznos prisvojio za sebe, tako da ga je tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović optuţio da je, dok jenjegov SDSS bio u vlasti, „za Srbe uĉinio vrlo malo, za sebe iznimno puno“, i da je „reketirao“ sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama i da je svoju politiku sveo na „etnobiznis“ optuživši ga da namjerno potiĉe sukobe niskog intenziteta, kako bi se Srbima nametnuo kao njihov „zaštitnik“,
8.
što je korisno prekršio Zakon o sprjeĉavanju sukoba interesa istodobnim obnašanjem dužnosti saborskog zastupnika uz ĉlanstvo u Nadzornom odboru Tesla štedne banke d.d., za što ga je Povjerenstvo za odluĉivanje o sukobu interesa kaznilo novĉano s 9.000 kuna,
9.
što je u veljaĉi 2015., izjavio za ljubljansko Delo da je zabrinut postojanjem tendencija koje Hrvatsku vraćaju u ratne 90 – te i poticanjem neprijateljstva prema manjinama te liberalnim i socijalnim strankama, što se vidjelo i na inauguraciji nove hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, te nije propustio reći „da što se tiĉe Jugoslavije, mogu reći da je to bila dobra država“, pojašnjavajući da su neki intelektualci u tadašnjem Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu predviđali da će zbog ‘nacionalistiĉkih politika’ doći do krvavog rata“,
10.
što je na skupovima u Srbu, ispravno rehabilitirao ĉetniĉki pokret, ne spominjući da su u Srbu 1941. godine Srbi – ĉetnici u suradnji s talijanskim okupatorima i komunistiĉkim partizanima, pobili veliki broj Hrvata i sravnili sa zemljom hrvatska sela u okolici Srba,
11.
Što nikada nije osudio srpsko – ĉetniĉke zloĉine nad hrvatskim narodom niti se kao predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj ispriĉao hrvatskom narodu za zloĉine, muĉenja, razaranja i progone hrvatskoga življa u tzv. „Krajini“ od 1990. do 1995.,
12.
što je kao predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim ustaškim generalima Gotovini i Markaĉu, pa time i ustaši dr. Franji Tuđmanu predsjedniku Tuđmanove ustaške države, Domovinskom ratu i hrvatskom narodu, u stranom tisku izjavio da je „ostalo otvoreno pitanje tko je kriv. Za dvojicu generala odluka je dobra, ali za osjećaj pravde nije,“
13.
što je prozvao predsjednicu Republike Kolindu Grabar-Kitarović, da je bliže ustaškoj nego europskoj ideji Hrvatske, i izrekao uvrede protiv novoizabrane Predsjednice zbog crkvenog blagoslova njezina Ureda…
To su zasluge do prije dvije godine, a od tada je dr. Pupovac još više zaslužio sve pohvale koje je naveo i pater Mandurić i HNES.
Pa zašto se ne slažem s paterom Manduričem tj. njegovim prijedlogom da dr. Pupovac treba biti predsjednik vlade. Dapače, smatram da je taj prijedlog potpuno nelogičan jer sadašnji predsjednik vlade i dr. Pupovac odlično surađuju. Dobro je poznato da je u sastavljanju članova vlade riječ dr. Pupovca bila presudna. Poznat je slučaj dr. sc. Zlatka Hasanbegovića koga Predsjednik Vlade RH nije smio ostaviti na mjestu ministra kulture iako su mnogi u RH uvjereni da se radilo o najboljem ministru.
Koliko je bio u pravu i Pupovac, a i Predsjednik Vlade što ga je poslušao vidjeli smo i jučer kada je Hasanbegović pokazao da je protiv imena najljepšeg zagrebačkog trga koji nosi ime najvećeg sina naših naroda i narodnosti:
Da je iznad Predsjednika Vlade dr. Pupovac misle mnogi u RH, pa to otvoreno i kaže npr. poznati kolumnist Nenad Piskač:
S druge strane vidljivo je već iz teksta HNES-a kako je Pupovac itekako dobro ocijenio kako se u tu politiku „ljubavi i bratstva i jedinstva“ ne uklapa Predsjednica RH. Ona nešto priča o suverenističkoj politici koja se nikako ne može uklopiti u poželjnu politiku i EU i RS.
Pa dovoljno je pogledati što je ona izjavila na Alci u Vukovaru:
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović rekla je kako je Sinjska alka izraz našeg domoljublja i časne vojničke tradicije te da ako je igdje treba trčati, to je u Vukovaru, gradu heroju. Izrazila je poštovanje svim žrtvama, ali i divljenje svim herojima.
“Prošlost nećemo zaboraviti, ali u njoj ne želimo ostati zarobljeni”, rekla je poručivši da to očekujemo i od Srbije.
Kaže kako moramo zaboraviti Drugi svjetski rat i klice novih zala.
“Ne trebamo glumiti prijateljstvo, jer do toga će još mnogo vode proteći Dunavom, ali radi obostranog interesa i stabilnosti JI Europe, imamo obvezu izgraditi što bolje odnose”, zaključila je Predsjednica.
Poručila je kako je Sustav domovinske sigurnosti iznimno bitan te najavila kako se Hrvatska vojska vraća u Vukovar, odakle je više nitko nikada neće maknuti.
“Imamo vrijedne ljude i divnu domovinu, sve je u našim rukama. Uvjerena sam da ćemo uspjeti. Moramo opravdati žrtve koje su pale za našu domovinu. Uvijek i sve za Hrvatsku, za našu jedinu i vječnu Hrvatsku!”, rekla je Kolinda Grabar-Kitarović.
Da, ‘ne trebamo glumiti prijateljstvo sa Srbijom, jer do toga će još mnogo vode proteći Dunavom’ kaže Predsjednica RH i time u pokazuje potpuno nerazumijevanje politiku Milorada Pupovca, tj. politiku koju treba voditi RH. Znamo da je Predsjednik Vlade odbio potpisati suglasnost za politiku koju su mu htjeli podmetnuti Bruna Esih i general Glasnović, a koji su tražili prestanak rada u suglasju s politikom Milorada Pupovca.
Jasno je onda zašto ne mogu podržati prijedlog patera Mandurića da se sadašnji Predsjednik Vlade RH zamjeni s dr. Pupovcem.
S durge strane izborom dr. Pupovca za Predsjednika RH doista bi postigli ono što želi pater Mandurić: Pupovac bi ne samo okupio najveću većinu u Saboru i opoziciju bi mu cinilo svega desetak zastupnika, već bi se to ostvarilo u svim segmentima hrvatskog društva.
Josip Pečarić/dragovoljac.com
