PUPOVAC KAMEN OKO VRATA PLENKOVIĆU: Vrdoljaku očišćen put

Zašto bi Hrvati u svibnju slavili dan pobjede? Za Zapadnu Europu to je bio dan kad je vraćena sloboda. Za Hrvate je to bio samo dan kad smo iz vatre uskočili u lonac! U njemu se i danas krčkamo, premda imamo iluziju da smo iz njega iskočili

Oni koji su 1945. iz Hrvatske bježali prema Bleiburgu, bježali su od vlastite savjesti i vlastitog zločina, poručio je na sam dan sjećanja na žrtve masovnog pokolja nitko drugi do Milorad Pupovac, trenutno najgorljiviji zaštitnik navodno postojeće saborske većine. Može li biti gluplje generalizacije?

Naravno, među onima koji su bježali pred Titovim krvosljednicima doista jest bio nemali broj onih koji još nisu ni isprali miris krvi sa svojih ruku, odgovornih za provođenje rasnih zakona, kao i onih koji su osobno sudjelovali u zločinima. Ali to su pojedinci s imenom i prezimenom kojima je trebalo suditi. Ovako bešćutno opravdavati pokolj nekoliko desetaka tisuća bezimenih, kako civila tako i vojnika koji su već položili oružje, može samo nečovjek koji bi pod takvim okolnostima i danas ponovio – takav isti zločin.

Samo naivac može vjerovati da su svi ti ljudi pobijeni iz puke osvete. Ne, Tito ih je likvidirao hladno i promišljeno, po uzoru na Staljina, koji je u Katynu jednim potezom zbrisao poljsku elitu. Najbolji šegrt druga Kobe po istom receptu zatukao je sve one koji su mogli postati prepreka osvajanju apsolutne vlasti i provođenju komunističke revolucije, čijom smo žrtvom bili 45 godina, a njene pogubne posljedice plaćamo i dan-danas. U nekoliko tjedana eliminirao je nekoliko postotaka hrvatske muške populacije. Nijemaca je pak prije rata bilo pola milijuna. Što je ostalo, Tito je poslao u logore, a zatim i gotovo u potpunosti etnički očistio. To je nije bila pravda, već cijena komunističke diktature!

Zašto bi, dakle, Hrvati u svibnju slavili dan pobjede? Za zapad Europe to doista jest bio dan kad su vratili slobodu. Za Hrvate je to bio samo dan kad smo iz vatre uskočili u lonac! U njemu se i danas krčkamo, premda imamo iluziju da smo iz njega iskočili. Nažalost, takvi ljudi – kako oni koji negiraju ustaške logore smrti tako i oni koji opravdavaju bleiburške kolone smrti – i danas žive s nama pa se možemo samo nadati da nikad više neće dobiti svojih pet minuta apsolutne vlasti, jer bi se sasvim sigurno glave ponovno kotrljale.

S Pupovčevom izjavom o Bleiburgu jedino usporedivo bilo bi reći da su i oni koji su iz Hrvatske bježali 1995. isto bježali od vlastite savjesti i vlastitog zločina. Što bi Pupovac rekao na to? Jer, ne zaboravimo, zbjeg nije bio samo na traktorima, prije njih je pobjegao i “goloruki narod” na tenkovima. Možemo samo biti zahvalni onima koji su odustali od krilatica o naoružanom narodu, čime su sačuvane tisuće života s obje strane. Nažalost, i proteklog ljeta, na sam dan proslave Oluje, Pupovac je pustio tih, ali moćan smradac – bio je postojana kulisa iza leđa Aleksandra Vučiću u Busijama, dok je ovaj galamio o današnjoj ustaškoj Hrvatskoj. Nažalost, taj i takav Milorad Pupovac – dvostruki agent – agens je bez kojega je nemoguće zamisliti sastavljanje bilo kakve vlade. Na dan rasprave o opozivu Zdravka Marića nitko nije tako gorljivo branio vladu i minirao mostove kao što je to radio on. Uzdrhtale brade, s dramatskim pauzama i emotivnim gromoglasnim krešendima, na svojem besprijekornom hrvatskom, optuživao je mostovce kao krajnju desnicu koja diže sanitarni kordon prema Pupovcu, a u njegovim ušima to, naravno, znači prema Srbima u Hrvatskoj.

Doista, Most je zajahao vjetar i snažno zaokreće udesno, pokušavajući uloviti što veći broj nezadovoljnih HDZ-ovih birača. Pupovčeva sjena očito ima vrlo mjerljivu težinu za rejting Andreja Plenkovića i HDZ-a u cjelini. U tom smislu treba gledati i na ispad Milijana Brkića, koji je bubnuo da neće manjine sastavljati hrvatsku vladu, jer da u Hrvatskoj odlučuju Hrvatice i Hrvati, što je očito namjerni grubi prekršaj kako bi se skrenula pažnja s Pupovca.

Očito je voda došla do grla kad se nekima u HDZ-u već čini da je jeftinije da ih optuže za diskriminiranje manjina, nego da netko može graditi dojam da je Pupovac taj koji kroji sastav HDZ-ove vlade, a da im iz pozadine namiguju Vučić i Vesna Pusić. Nema većeg horora za veliki dio HDZ-a. No, tu nema rasprave. Plenković mora prihvatiti Pupovca takvog kakav on jest. Ali ne samo zato da bi sačuvao vlast, već i zato što je Pupovac – opet takav kakav jest – legitiman izbor hrvatskih Srba. Kao i Furio Radin Talijana. Doduše, bi li hrvatski Talijani i Srbi u nekom reprezentativnijem izbornom sustavu doista za predstavnike birali profesionalnog Srbina i Talijana, pitanje je na koji bi bilo zanimljivo imati odgovor.

Bilo kako bilo, svaka ozbiljna vlada mora imati manjince na svojoj strani. Ako ih nema, znači da nešto duboko pogrešno radi. Karamarko je tu bio napravio kobnu grešku. No, valja istaknuti – i on je, kad je pokušavao presložiti vladu, prvo načelnu podršku dogovorio – upravo s Pupovcem. Naravno, preslagivačima ne treba vjerovati. Da sam ja na Plenkovićevom mjestu, ne bih nikad vjerovao obećanjima onih koji su se u stanju u Saboru onako uvjerljivo zaklinjati da nikad neće podržati HDZ-ovu vladu. A očito takvih obećanja iza svjetala reflektora itekako ima.

No, očito je valjda svima da se Plenković paralelno jednako ozbiljno priprema i za Plan B – čim je i njegov najbliži suradnik počeo pričati o izborima. “Ja sam gradio koaliciju između HDZ-a i Mosta i meni je doista žao što ona nije uspjela… smatram da bi u takvoj situaciji najpoštenije bilo ići na nove izbore,” poručio je Davor Ivo Stier, no tu izjavu ne bi trebalo shvatiti kao novi potres u HDZ-u, već prije svega kao ozbiljnu pripremu terena za moguće nove izbore, iako je najpovoljniji trenutak već propušten. To je i poruka potencijalnim preslagivačima, koji se jednako boje novih izbora koliko i ulaska u vladu s HDZ-om. Ivan Vrdoljak očito neće uspjeti skupiti potpise za interpelaciju koja bi dovela do glasanja o povjerenju vladi. Jasno je da opozicija ne vjeruje da može skupiti 76 ruku za opoziv, a neuspjehom takve inicijative Plenković bi dobio najmanje šest mjeseci mira.

SDP ni Most ne žele biti kulisa u HNS-ovom igrokazu. No, kako onaj koji danas skuplja potpise za opoziv vlade već sutra može u tu vladu ući? HNS i HSS sigurno neće u Banske dvore ako su nakon toga prijevremeni izbori svejedno na vidiku. Osim kad bi im Plenković obećao pokloniti jednako mjesta na listama kao i Milanović. Što bi bilo suludo. Dakle, Plenković bi ih u najmanju ruku morao uvjeriti da ne planira uskoro ići na prijevremene izbore.

Koji god recept primijenili, očito je da u HNS-u već grade alibi za podršku rekonstruiranoj Plenkovićevoj vladi nakon lokalnih izbora, bilo izravnim ulaskom, bilo neizravnim servisiranjem manjinske vlade. Zlatko Hasanbegović svojim istupanjem iz HDZ-a taj alibi dao im je na dlanu. Iz nejednadžbe su ispali svi oni koje je kao glavnu prepreku suradnji s HDZ-om proteklih dana isticao Vrdoljak. U vladajućoj koaliciji više nema Mosta, otišli su Hasanbegović i Esih, a onda u paketu više nema ni Vrdoljakove glavne babaroge – Željke Markić. Bingo! Smiješe nam se spasitelji nacije!

Autor: Ivan Hrstić/vecernji.hr

Odgovori

Skip to content