STJEPAN ŠTERC: Birajte 20 komandosa, gospodo, i imat ćete napokon hrvatsku Vladu!
Dvije godine pokrivanja i prikrivanja stvarnih ciljeva odnijelo je iz Hrvatske – dobro poslušajte(!) – samo po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku između 90 i 95.000 ljudi. Kome to može biti normalno i znate li uopće koje su to brojke i što znače za budućnost demografskih struktura i procesa u Hrvatskoj? Nestane gotovo 100.000 ljudi iz Hrvatske samo u vaše dvije godine i vi ste sretni što ste i dalje na vlasti?
Destabilizacija, populizam, nesnalaženje, politička naivnost, neiskustvo vladanja, radikalizam, bunt protiv svega, nepoštivanje političkih institucija (formalnih i osobnih), neuvažavanje nedodirljivih veličina, rušenje Vlade i Sabora, ugrožavanje Hrvatske… i još puno, puno takvih i sličnih smo se velikih misli, još većih političkih apologeta, naslušali ovih travanjsko-svibanjskih dana. Izgovorenih bez imalo osjećaja za umornu hrvatsku populaciju od političkih, beskorisnih, dugogodišnjih i vječno u političkom sustavu prisutnih likova na granici vrijednosnog sustava, čija su pamet, odgovornost, uslužnost, podaništvo, sljedbenost, poniznost, nestručnost i štetnost Hrvatskoj ovih dana dosegli povijesne razmjere.
Javna je scena premrežena političkim akterima i njihovim izjavama čija su osrednjost, politička sebičnost, stranačka uskoća izdržljivosti, višegodišnje slinjenje oko lika i djela velikih stranačkih vođa, polupismenost, neprihvatljivost itd., vidljivi s galaktičkih udaljenosti. I što ta ista javna scena čini svakodnevno? Nudi hrvatskoj javnosti i mladosti isti obrazac stranačkih suprotnosti izvan svih drugih sustava, ne priznajući pritom kako izvan takve političke isključivosti postoji jedna druga Hrvatska koja razmišlja, promišlja, spoznaje, istražuje, vjeruje i nada se. Istim galaktičkim udaljenostima izvan političko-stranačko-partijskih interesnih i lobističkih mreža.
I umjesto postavljanja na javnoj sceni intelektualne Hrvatske nasuprot političkoj, svakodnevno nas sa svih strana zasipaju slikama isključivosti iz političkog miljea koje mladost, spremna na odlazak, ne želi gledati i stavovima koje ne želi slušati. Politizacija Hrvatske podignuta je na razinu načina života u Hrvatskoj koji jedino odgovara uskom političkom sloju i njihovom interesnom okruženju, za čiju su obranu spremni napustiti svaki dogovor, princip, napisani program i hrvatski interes.
Malo bi od toga bilo važno kada sve to ne bi promatrala populacija izvan političkih, uskih, zatvorenih i sebičnih krugova, kada to ne bi utjecalo na odluke o iseljavanju i napuštanju Hrvatske, kada to ne bi razaralo ukupni hrvatski vrijednosni i identitetski sustav, kada se ne bi formiralo mišljenje kako je takvu Hrvatsku teško razumjeti i kada se politički obrazac djelovanja, trgovanja i razaranja Hrvatske ne bi ponavljao s istim besmislenim ljudima, ali s drugim uvijek na isti način slavljenim, dragim i dobrim vođama. Dobro došli u Hrvatsku, zemlju političke uvjetovanosti prema svemu i u kojoj nas politički sustav uvjerava kako je njima dobro, što bi svi oni kojima to nije – konačno trebali razumjeti. Dobro je svima, kao u prvomajskoj paradi.
Ništa i nitko ne može pomutiti zadovoljstvo vladanja i sjedenja u Saboru, javnog pokazivanja i dokazivanja osobne važnosti pred drugima, korištenja sustavnih (rekli bismo sistemskih) pogodnosti i najvećih nagona pri osjećaju vladanja nad stranačkim podanicima. Hrvatska, kakvu nismo priželjkivali, koja nudi stranačku osrednjost umjesto osobnosti, stranačku stegu umjesto slobodu izražaja misli i spoznaja, političku trgovinu umjesto vrijednosnog sustava, sebičnost umjesto altruizma, kalkulaciju umjesto čvrstinu stava… Hrvatsku, koju su zbog svega toga mnogi već napustili. Nije sve navedeno neka novina u hrvatskom javnom i političkom prostoru, jer se sve to vidjelo i znalo i ranije, dok su različiti samo čelni akteri. Politički obrasci koji razaraju hrvatski demografski, vrijednosni i ukupni društveni sustav.
Mislilo se kako je Hrvatska, nakon zadnjeg rušenja iste ili vlastite stranačke Vlade, napokon shvatila posljedice iracionalnih političkih odluka građenih isključivo na političkom mišljenja prosječnog okruženja koje ne zna za istraživačku logiku. Politička dominacija kao, kako je već ranije naglašeno i eksplicirano, europski koncept vladanja kojem su populizam, sloboda izražavanja mišljenja i svaki drukčiji stav od dominantnog – rušenje, destabilizacija, necivilizacijsko ponašanje, a može i dalje; nacionalizam, antieuropsko ponašanje, primitivizam… Sveti gral europske birokracije. Čuvanje vlastite stabilnosti.
Puno se godina gradila ovakva politička doktrina u kojoj nema mjesta buntu, revolucionarnom zanosu, brizi za širu populaciju, nacionalnim koncepcijama ili bilo kakvom obliku, zamislite, povlađivanja prevladavajućem stavu šire populacije. Tko im je kriv što ne izlaze na izbore i ne zaokružuju stranački izabrane i nametnute prosječnosti. Sustav, kao sistemska važnost očuvanja političkog elitizma usmjerenog isključivo prema onima koji bespogovorno slijede i udivljeno gledaju. Ostali se ne računaju, njihovi problemi nisu bitni i njihove molitve ne treba slušati u čuvanju stabilnosti poluga s kojima vladaju.
Koliko je to dugo prisutno u ovoj zemlji i jesu li zadnje dvije godine hrvatska stvarnost ili samo iracionalni vremenski iskorak u slabom trenutku za Hrvatsku? Nećemo znati sve dok upravljači naših sudbina ne shvate kako se s ovakvom Hrvatskom ne može upravljati bez ljudi koji u sebi nose lojalnost, čvrstinu, stav, hrabrost, znanje, stručnost, dokazanu prošlost i koji su u obrani zemlje pokazali najvažniju lojalnost. Bilo jednom u Americi. Tada, kad nisi mogao biti ništa u američkom političkom sustavu ako nisi branio Ameriku u Vijetnamu i bio dio američkog ponosa.
Kakav ponos, rat, obrana zemlje i stotine drugih identitetskih kategorija koje vrednuju sva normalna društva, kad se u Hrvatskoj klanjamo političkom sustavu više nego religijskim, civilizacijskim i tradicijskim dosezima. I kad svatko, ali baš svatko u stranačkom okruženju može, uz pognuti i nizak hod, postati toliko stručan da ga, usprkos svemu, politički mehanizam bespogovorno štiti do zadnje crte obrane. Vrijedi li to, gospodo, pozicije i je li zadovoljstvo vladanja, u kojem ne vidite uopće druge oko sebe niti čujete glasove razuma, krajnja granica političke iracionalnosti? Ili ju još u Hrvatskoj nismo dosegli i prešli? „Acrossthe Borderline”, kako pjeva nobelovac kojem Hrvatska nije baš sjela.
Vladati Hrvatskom s velikim zadovoljstvom što smo to baš mi, bez ikakve selekcije kojom poštujete vrline koje prihvaćaju mladi i na kojima bi mogli graditi svoj ostanak i svoju budućnost u Hrvatskoj, ne može biti posebno. Znati, pak, kako izabrana osrednjost ne može izvući Hrvatsku iz gospodarskog i društvenog gliba, ne može biti iskreno, a svaki pogled oko sebe tu vam iskrenost negira. Vladati Hrvatskom, kako bi u cijelom mandatu branili sebe ili svoje izabrane, izravno poručujete svima kako su nebitni kriteriji niti vas zanimaju, kako vam je važnija poslušnost nego stvarna lojalnost, kako vas njihove slabosti ne brinu, kako ne želite hrvatsku nego svoju vladu i kako ne osjećate stvarnost ulice i svih zaboravljenih. Politički elitizam podignut i navijen na najjače.
Dvije godine javnost gleda poigravanje političkog, privilegiranog i osrednjeg svijeta koji već godinama razara Hrvatsku u iracionalnom pohodu na vlast, dok im brojni mašu izdaleka i poručuju: pronašli smo svoj izazov u zemljama koje nas razumiju. Nitko se nije niti osvrnuo na podatke koje javnosti pokazuje statistika, a još manje na znanstvene poglede na hrvatsku budućnost i sve njezine ugrožene sustave. Znanstvena zanovijetanja, koja samo remete sliku koju sami stvaraju o sebi, svojim djelima, vrlinama i svojoj uspješnosti.
Dvije godine pokrivanja i prikrivanja stvarnih ciljeva odnijelo je iz Hrvatske – dobro poslušajte(!) – samo po službenim podacima Državnog zavoda za statistiku između 90 i 95.000 ljudi. Kome to može biti normalno i znate li uopće koje su to brojke i što znače za budućnost demografskih struktura i procesa u Hrvatskoj? Nestane gotovo 100.000 ljudi iz Hrvatske samo u vaše dvije godine i vi ste sretni što ste i dalje na vlasti? Tražite stabilnost, podršku, razumijevanje, uvažavanje vaših prijedloga i vašeg izbora, prihvaćanje osrednjosti, protiv ste populizma, itd. Kojeg? Hrvatskog?
1. Dvije vaše godine iselile su oko 60.000 osoba, a još je oko 33.000 osoba više umrlo nego što ih se rodilo. Ne vjerujete? Pogledajte službenu hrvatsku statistiku i podatke koji su dostupni svima. Probajte jednostavnom matematičkom ekstrapolacijom, uz pretpostavku samo linearnog nastavka negativnih procesa, izračunati broj stanovnika za 10 godina. Probajte i ostanite i dalje sretni što ste baš vi na vlasti. I čuvajte svakog vašeg člana od iracionalnog nezadovoljstva političkih protivnika, a još više od vaših političkih suputnika koji samo misle unaprijed. Zašto? Zato što su obrazovani.
2. Nisu vas zabrinule ove brojke. Dobro, pogledajmo njemačke, čija je statistika toliko nesređena da u nju ponekad ne treba ni povjerovati i svakako ju treba, kad su u pitanju naši iseljenici, dodatno ispitati. Kažu, iz Hrvatske je u Njemačku iselilo u samo jednoj godini 57.000 osoba i dobilo radne dozvole. Isto vrijedi i za Austriju u koju je uselilo 5500 osoba. Koliko je to u samo dvije zemlje, ako se i sljedeće godine iseljavanje zadrži samo na istoj razini? Probajmo: (57.000×2+5500×2)/2=125.000. Koliko je iselilo u dvije vaše godine u druge zemlje: Irsku, Kanadu, Englesku, Dansku…? Pretpostavimo malo. Može li npr. gubitak stanovništva u vaše dvije godine biti, uz godišnji prirodni pad po službenim podacima prosječno oko 16.500 osoba, iznad 150.000 ljudi? Može, gospodo, ali kome je to važno kada treba obraniti zlatni sat.
3. Kakva je to destabilizacija Hrvatske? Gospodo, radi se o 150.000 ljudi u vaše dvije godine! Nevjerojatnih 150.000, ne 15 ili 15.000, nego 150.000! Pokazujemo vam samo jedan segment društvene destrukcije na koju bi, barem, trebali reagirati ekonomisti i veliki majstori menađmenta, koje se svesrdno i uz punu paljbu brani kao nezamjenjive gurue poslovnog imaginarnog svijeta.
4. Tko bi, zapravo, trebao upravljati Hrvatskom? Znate vi to dobro, gospodo, jer nismo samo jedanput objašnjavali cijelu koncepciju. Kad već birate i dali smo vam podršku u tome, birajte najbolje koje Hrvatska ima, nebitno iz kojeg političkog spektra dolaze. Birajte 20 komandosa, ne mislimo tu na one u maskirnim odorama, nego na čvrste, odlučne, hrabre, obrazovane, neosporno lojalne Hrvatskoj i vrijednostima hrvatskog naroda, spremne na izazove, one koji imaju emocije za zemlju koju vode i koji se ne boje za svoju smjenu. Bilo je prilike u obje vaše godine za takve, ali vi ih ne želite, jer njima ne možete upravljati. Njihova je lojalnost sustavna, politička, ideološka, vrijednosna, kriterijska, pa čak i osobna, kad su njihove prosudbe smjera koji je zauzet pozitivne. Ali nikad ne slijede krivi put. Dvadeset komandosa, gospodo, i pritom imate politički izbor. Odluka je na Vama, svi Vas promatramo i želimo Vam konačno Vladu koju Hrvatska zaslužuje, nakon dugih godina prije i nakon Vaše dvije zadnje. Hrvatsku.
Autor: Stjepan Šterc / dnevno.hr
