Tko će ako nećeš ti na Hod za život?!
”Živio jednom čovjek koji je imao petoro djece. Svaki dan se žalio Bogu na težak život i na loše ljude koji ga okružuju. Uvijek je za probleme krivio Boga. Govorio bi: ”Zašto si Bože dopustio ovo, zašto si dopustio ono, zašto ne kazniš zle ljude, zašto ne očistiš zemlju od: kradljivaca, lažljivaca, silovatelja, ubojica, prevaranata, tako da možemo u miru živjeti. Zašto Bože nešto ne poduzmeš?!”.
Jednoga dana odluči ga Bog posjetiti i zamoliti ga da mu pomogne očistiti zemlju od loših ljudi. Pozdravi ga i reče mu: teško mi je slušati kako svaki dan mene za sve kriviš i optužuješ, zato imam prijedlog i molbu za tebe. Molim te, ti pomozi meni, a ja ću zauzvrat očistiti zemlju od loših i zlih ljudi. Čovjek sav sretan uzvikne: ”Reci što trebam učiniti, sve ću učiniti, samo da mogu u miru živjeti”. Bog reče: ”Krenimo od tvoje obitelji. Tebi prepuštam da izabereš koje ćeš svoje zločesto dijete poslati u pakao…” (Nepoznati autor).
Iako se probiri djece vrše svakodnevno, vjerujem da bi se na ovo ”podigle” sve moguće ustanove za zaštitu djece. S posebnom strašću i žarom koji postoji samo kada je u cijelu priču nekako uključena Crkva ili ovakav ”strašni” Bog koji toliko ograničava naše slobode i ništa ne čini da se udari posljednja klapa crnim životnim scenarijima. Tko zaista kroji takve scenarije?
Koračamo li u kolonama suprotstavljeni pravom krivcu ili smo u potpunosti krivo dovršili priču čiju poantu bi od prvih redaka dokučila mala djeca. Pa čak i ona kojima je nespojiva slika Boga kao dobroga oca, jer se to možda suprotstavlja njihovoj stvarnoj slici majke, oca, vršnjaka… Oni uvijek uspiju uočiti i ono nevidljivo i nikada ne bi odabrali uništenje kao konačno rješenje. Baš kao i svaki otac, čija dobrota ne može biti selektivna!
Zašto smo onda danas toliko selektivni?! Posebno oni kojima je to temeljno zanimanje i poziv!? Toliko da je potrebno koračati za život! Ne za dodatna prava ili protiv nekoga, nego za goli život, koji nije samo skup stanica ili biološki proces koji možemo prekinuti kada želimo! Boriti se za život znači braniti vrijednost svakog života. Ne dopuštati podjele na nerođene i žive. Boriti se za bolji i dostojanstveni zdravstveni i socijalni sustav, za pomoć onima koji se nalaze u bezizlaznoj situaciji, za radna mjesta, za veća prava trudnica, rodilja, majki i očeva, osoba s posebnim potrebama ili bez roditeljske skrbi.
Hodati za život znači pokazati da si protiv zlostavljanja u bilo kojem obliku i prema bilo kome, protiv deložacija, protiv zakona koji su nas doveli do neimaštine i očaja koji nas može okrenuti i protiv života ili navesti da ga redefiniramo i svedemo na jedan u nizu bioloških pojmova. U tolikoj mjeri da su nam argumenti za pobačaj nerođenog djeteta loša financijska situacija, nespremnost, nepostojanje potpore, neriješeno stambeno pitanje i slično.
Što bi se dogodilo kada bi država svoje ”podstanare” ubijala umjesto deložirala, jednostavno zato što je vlasnik!? Bi li se tada borili za prava države ili podstanara? Odgovor je jasan. Isto bi se trebalo dogoditi i u slučaju kada se žena poziva na svoja vlasnička prava prema onome tko se nalazi u njenoj maternici i nije slučajno dospio tu, te čak nije spremna raspravljati oko ”roka za iseljenje” koje bi ”podstanaru” dalo priliku za život.
”Kad bi svi koji zapovijedaju, propovijedaju, preporučuju, viču i potiču odlučili činiti ono što traže da drugi čine, ovaj bi svijet bio raj na zemlji” (N.N.).
Umjesto da se boriš za zakone koji će izbrisati dijete iz tvoje utrobe, a sve drugo što te muči, proganja i dovodi do očaja ostaviti onakvim kakvim je bilo i prije, bori se za odgoj vrsnih, zrelih i odgovornih mladića i djevojaka, koji će jednoga dana biti isti takvi partneri, supruge, muževi, svećenici, časne sestre, učitelji, doktori, političari, upravitelji, te će u istoj maniri vladati i donositi zakone.
To spada u pravu borbu za život i dužnost je svakoga od nas, a ne samo pojedinih institucija. Kukaš zbog nepravde, slobodno izražavaš mišljenje na svakom portalu, želiš ustati protiv tragične sudbine hrvatskih firmi, loših kandidata za gradonačelnike, nedosljedne Crkve, Vlade, školstva, zakona, netolerancije i svega ostalog, evo ti prilike!!
Hod za život je mjesto za sve kojima je zaista stalo do boljeg života! No, ne zaboravite da se za bolje životne uvjete najprije trebamo roditi i osigurati to pravo svakome. To nije svjetonazorska stvar i pametni bi to trebali znati. Vidimo se u subotu! U Splitu i Zagrebu u 10 sati!
IVA IVKOVIĆ IVANIŠEVIĆ / MISIJA
