Kako izgleda savršen svećenik?
Sa svećeničkog ređenja u Splitu / CROPIX
Poruka koju mi je povodom Velikoga četvrtka uputio hercegovački student Mario Tokić potakla me na razmišljanje o svećeništvu. Krasna je gesta da se mladić sjetio svećenicima poruku napisati. Puno je, i s pravom, očekivanja od svećenika. Svatko svećenike kroji po svojoj mjeri. Olako se izriču pohvale i još lakše zamjerke.
U poruci tako taj mladić piše: „Dragi brate, svećeniče! Sve naše svjetovne karijere, posao, svi uspjesi, sva zadovoljstva koji ovaj svijet može pružiti, naše veze, utjecaj, moć, slava, kapital, nekretnine, svi ljudi oko nas, muž, žena, djeca, prijatelji, zatim mora, planine, cijela priroda i sve stvoreno ne može pružiti jednu stvar koju samo ti možeš darovati! Znaš što svećeniče? Sve što sam naveo ne može zamijeniti slatkoću komadića kruha i vina koje ti prikazuješ i pretvaraš.
Ali znaj da si ti još više od euharistije. Sam Isus Krist kroz tebe sve čini, bez tebe nema euharistije! O grozne li bolesti i sljepoće kada u kruhu i vinu koje blagujem ne prepoznam Isusa Krista. O grozne li sljepoće kada kroz svoje nepovjerenje Stvoritelju kažem ne. Oprosti mi brate svećeniče kad sam god posumnjao i nepripremljen došao na veličanstveni susret između Stvoritelja i mene. Oprosti mi na moje kritike i kada sam god bio površan i očekivao od tvoje ljudskosti više. Oprosti mi kad se god nisam tebi poklonio po onom što nosiš u sebi.
Žao mi je jer sam zaboravio da kad šetam s tobom, pričam, tipkam da sa samim Isusom Kristom to činim. Žao mi je što se nisam javio onda kad si se osjećao napušteno, usamljeno, prezreno i kada su oni tvoji najbliži od tebe otišli jer im u tom trenu “ne trebaš”. Tvoj odaziv “Evo me” sada odzvanja cijelim svemirom! Ti u sebi nosiš nebo za ovaj svijet. Hvala ti što si se darovao za nas dragi brate. Klanjem se tom Isusu Kristu u tebi, molim ga za tebe i za sebe“. Tako napisa spomenuti student.
Pročitali ste vjerojatno negdje tekst o „savršenome svećeniku“. Taj tekst nam otkriva kako je ljudska prosudba nelogična i praktično neizvediva. Tako u tom tekstu čitamo. “Savršeni svećenik propovijeda točno šest minuta. Proklinje grijehe, ali pri tome nikoga ne napada. Radi od šest ujutro do ponoći, ujedno je i crkveni domar. Savršeni svećenik mjesečno zaradi 500 kuna, lijepo je odjeven, vozi novi auto, kupuje knjige za vlastito usavršavanje u struci i barem 400 kuna mjesečno dijeli sirotinji.
Star je 29 godina, ali ima barem 40 godina životnog iskustva. Najvažnije, on dobro izgleda. Savršeni svećenik gorljivo radi s mladima, ali najviše vremena provodi sa starijima. Cijelo vrijeme se smije ozbiljna lica. Dnevno posjeti barem 15 obitelji i stalno sjedi u župnom uredu, za slučaj da ga netko zatreba. Takvog savršenog svećenika pronalazimo, nažalost, uvijek u susjednoj župi!”
Trebalo bi se čuvati olako izrečenih sudova i zaključaka isključivo prema viđenju oka ili čuvenju uha. Ti površni sudovi mogu biti i ovoga tipa: Ako je svećenik lijep i zgodan: „Zašto se nije oženio?“ Ako je ružan: „Nitko ga nije htio“. Ako je star, vrijeme je da ide u mirovinu. Ako ga premjeste ili umre, tko će ga zamijeniti?
Piše fra Mario Knezović/Misija
