NEVJEROJATNA HRVATSKA ZBILJA: Normalno je da, primjerice, Jandroković bude predsjednik Sabora, a zgražamo se na ‘korupciju’ u Showu ‘Zvijezde’
Foto RTL
Priznajemo da nikad ne gledamo RTL (vjerojatno time mnogo gubimo – zamislite samo što sve propuštamo ne informirajući se u Šprajcovim emisijama) i da ne znamo o kakvom se showu radi, ali držimo da je Slobodna Dalmacija objavila zanimljiv članak koji povlači paralelu između naše političke svakodnevice i tog nekakvog showa na spomenutoj televiziji. Stoga prenosimo članak pitajući se treba li se uopće čuditi što uz ovakve medije, tajkune i političare korupcija (u ovom slučaju moguća – moramo se ograditi) zadire u sve pore života.
Evo, dakle, spomenutog članka:
“Hrvatska, mala zemlja za veliku korupciju. Kojoj se od malih nogu učimo. Temeljito, da ne bi poslije bilo nismo znali. I pri tome uopće ne mislimo na aktualna politička zbivanja, na nimalo smiješnu travestiju u Saboru i na pogodbu HNS-ove žabe s HDZ-ovim škorpionom, nego na nešto mnogo važnije, ozbiljnije i dalekosežnije, na nešto što nikakva politika ne može promijeniti, mislimo, naime, na korupciju koja uništava dječje snove, koja Hrvate i Hrvatice tjera iz Hrvatske i koja čini da im se vlastiti zemlja, majka kako je nazivaju u udžbenicima, gadi.
O televizijskom programu je riječ. Samo naizgled trivijalnom. U njemu se neki mladi ljudi, na početku života, neiskvareni i nezamislivi, natječu u pjevanju. Pobjedniku pripadaju 100.000 kuna i snimanje albuma. Pripadaju mu, ukratko, snovi, začinjeni s nešto dobrodošloga novca.
Drugima (i trećima, četvrtima…) ostaje tek da čekaju sljedeći show i da tako čekajući vlak koji nikada neće doći odrastu, realni i nerealizirani. I da požale što se onomad, ono kad su imali 16, 17 godina i kad su se bili prijavili u onaj tv show, nisu upisali u HNS, dobro, HNS više ne postoji, onda barem u HDZ. Show o kojemu je riječ proteklih se tjedana emitirao na RTL-u.
A snimljen je u samo šest dana. Tako je, kažu, jeftinije. Jeftinije je tijekom šest dana tjerati mladež da od jutra do sutra pred plaćenom publikom pjeva i snima, i to nerijetko pjesme koje uopće ne žele ni pjevati ni snimati, nego ih pustiti da odmorni, uvježbani i skoncentrirani, pred publikom koja ih želi slušati, pokažu imaju li uistinu talent i predispozicije da jednoga dana postanu zvijezda.
Jer, eto, baš tako se i taj jeftini show zove, Zvijezde. Produkciji je, naravno, do zvijezda stalo kao Andreju Plenkoviću do Predraga Štromara, oni su tek na brzinu sklepali emisijicu za prime time kako bi prije ljetne sheme nadoknadili barem dio gubitka nagomilanog očajnim jesenskim programskim odlukama. I kako bi pobijedio unaprijed odabrani kandidat.
Točnije, kandidatkinja. Žiri to, uostalom, niti jednoga trenutka nije ni tajio. Mladoj, nepunoljetnoj J., nasmijanoj kćerki stranog diplomata i građanki svijeta trenutačno nastanjenoj u Zadru, u nekoliko je navrata jasno rečeno da će pobijediti. Još debelo prije finala jedan član žirija, onaj koji je član žirija u svakom hrvatskom pjevačkom reality showu i koji očito nema samo očeve nego i majčine gene, pitao ju je čak i kako će potrošiti 100.000 kuna koje će joj sigurno pripasti.
I sve je išlo prema svom unaprijed određenom kraju, snimljenom za svaki slučaj davno prije televizijskoga početka, dok se na audiciji nije pojavila mlada, nepunoljetna B., zamišljena, neprilagođena Brođanka, stanovnica grada u kojem se umjesto zraka udiše čađa i u kojemu se sutra čini kao dan koji nikada neće doći.
Kako je emisija odmicala, kako su se vrata jednom po jednom natjecatelju zatvarala i kako je J. bila sve bliže fanfarama, parama i albumu, tako se i B. otvarala. Na užas pojedinih članova žirija pred njima se, ničim izazvana, uz pratnju tek uplakane majke u backstageu, iz nastupa u nastup ukazivala – zvijezda.
Opuštena B., samouvjerena i odjednom pričljiva, baš kako i inače pričljivi postaju ljudi koji se napokon nađu u okruženju kojem pripadaju, počela je dominirati. I javnost je trznula, pročulo se za djevojku koja je još do nekidan bila marginalac iz Broda, pomaknuta klinka iz filma Tima Burtona, da bi danas pred publikom, koju više nije trebalo tjerati na pljesak, stajala glavna uloga, femme fatale iz svijeta Quentina Tarantina. Samo što je to danas za svaki slučaj snimljeno jučer. Jeftinije je, a i istina je dokazano skupa. Istina? Evo vam istine:
Kad se svijet grupe Magazin sudari sa svijetom Ette James, kad Turbo Limach Show završi u istoj rečenici s Carnegie Hallom, kad J. u televizijskoj emisiji pobijedi B., onda postaje jasnije i kako je moguće da u budućnosti, koja se 1991. činila tako dalekom, predsjednik Sabora postane Gordan Jandroković.
Zemlja smo u kojoj talent, znanje i emocija ništa ne znače. Društvo smo u kojemu B. nikada neće imati novca, niti će dobiti priliku zaraditi ga, društvo smo koje pruža ruku samo podobnima, unaprijed određenima i temeljito isproduciranima, društvo smo svinja koje se hrane biserima.”
Izvor: ovdje
