Splićani u drugom krugu odlučuju o Plenkovićevoj sudbini
Rezultati lokalnih izbora pokazali su političko jačanje nezavisnih kandidata, koji su, uz HDZ-ove župane i u neku ruku MOST, pobjednici lokalnih izbora. Ipak, nitko nema pravog razloga za zadovoljstvo, osim nezavisnih kandidata poput Bandića, Vrkića, Čehoka, Švaljek, Keruma i drugih. SDP je, s obzirom na unutarpartijske prilike, još dobro i prošao, a načelno su svi prošli loše – i svi su proglasili pobjedu – Hrvatska je, barem što se politike tiče, zemlja pobjednika.
Važno je kazati da stranke proglašavaju pobjedu uglavnom radi “mira u kući”. Stranka na vlasti uvijek mora proglasiti pobjedu i izraziti zadovoljstvo rezultatima izbora. Sukladno tomu, HDZ je proglasio pobjedu, jer, Plenkoviću ta pobjeda treba nakon raskida suradnje s MOST-om te okretanju Pupovcu, Vrdoljaku, Beljaku i Miletiću. Isto tako, HDZ nije dobio ni jedan veliki grad, od manjih je dobio Dubrovnik, ali je uspio “ugroziti” stanje u Kninu. Iako su pogledi cijele države uperene u Zagreb, ključ je u Splitu.
Glede Zagreba, uopće nema razlog za nezadovoljstvo. Zagrebački su HDZ-ovci pokazali da nisu zadovoljni kandidatom za gradonačelnika, ali su i dalje dali glas za listu HDZ-a zagrebačke skupštine (11.96%) spram 14.72% od 2013. godine; to je poruka Andreju Plenkoviću koju on nije dobro primio. No, Zagreb je gotova stvar; Mrak-Taritaš ne može pobijediti, a na duboku državu i njezine laži se uopće ne treba osvrtati. Zato je važan Split, kao jedini veliki grad u kojem HDZ još ima priliku za pobjedu.
Podsjetimo, 2013. godine je u Splitu pobijedio SDP u drugom krugu, odnosno Ivo Baldasar s 49.08% spram HDZ-ovog Vjekoslava Ivaniševića s 48.18%. Kao što se vidi, HDZ je bio blizu pobjede. Trenutni kandidat HDZ za čelno mjesto Splita, Andro Krstulović Opara, ulazi u drugi krug gdje odmjerava snage sa Željkom Kerumom. Opara je mogao biti ministar kulture, no Plenkovićeva vrhuška u HDZ-u je odlučila da će on ipak ići za čelno mjesto Splita. Štoviše, čini se da je ovakav ishod lokalnih izbora bio predviđan (osim možda debakla u Zagrebu), stoga je Oparina kandidatura za Split pomno planirana i skoro godinu dana pripremana. I onda se dogodi da Opara zaostaje 4% u prvom krugu protiv Keruma.
Kad bi HDZ dobio Split, Plenković bi mogao ušutkati sve glasniju unutarstranačku oporbu koja nije zadovoljna skretanjem (krajnje) lijevo, te bi učvrstio položaj predsjednika stranke, čime bi se najvjerojatnije barem odgodili prijevremeni izbori.
Dakle, drug krug Splita dvostruko odlučuje o sudbini Andreja Plenkovića; prvo, na mjestu predsjednika vlade, i drugo, na mjestu prdsjednika HDZ-a. Zato se sada ide drvljem i kamenjem na Keruma.
Andro Krstulović Opara je ogledni primjerak “plenkovićevštine”, odnosno onih koje Raspudić naziva “ćatolicima”. Kao i Staničić u Rijeci, Šojat u Osijeku, Prgomet u Zagrebu, on je osobni odabir Plenkovićeve strukture – takvi se kite “demokršćanstvom”, govore puno, a ništa ne kažu, “odmjereni” su i “umjereni”, neskloni “ekstremizmu” (što god to značilo), odaju dojam pristojnih i finih ljudi, ali bez svojstava i osobnosti. Zanimljivo je i što su kandidati za sva četiri velika grada “rukopoloženi” (Z.H.) od strane Plenkovića i što su svi izgubili. Ostao je još Opara.
Kerum je antipod spomenutih; on govori kratko i jasno, nedvosmisleno, kad ga se pita, on odgovori te ga svi razumijemo. Kerum nije baš čovjek od bontona, u biti je skoro pa karikatura Dalmatinca; kaže što misli čak i kad mu ide na štetu.
Prisjetimo se njegova gostovanja kod Stankovića u rujnu 2009. godine gdje je izjavio da nikad ne bi prihvatio Srbina za zeta, odnosno da ne bi dopustio srpskim i crnogorskim poduzetnicima poslovanje u Hrvatskoj. Najvažnije, Kerum je učinkovit i iza sebe ostavlja rezultat; za njegova mandata Split se proljepšao i zaista procvao. To je sirov čovjek, no, ipak treba naglasiti da on ide za gradonačelnika, a ne za premijera ili ministra vanjskih poslova; Kerum će za Split napraviti što obeća, a hoće li to učiniti Opara, to će Splićani vidjeti ukoliko daju priliku Opari.
Nakon što je Kerum Opari na svoj način “dodijelio što ga ide”, graknula je “pristojna” i “civilizirana” Hrvatska zabrinuta za bonton, a nitko se ne bi za to zanimao da nije od spomenute važnosti za daljnju Plenkovićevu sudbinu u HDZ-u i na čelu države. Sad će se sve Kerumove pristaše svi mediji nazivati neotesanim primitivcima, vulgarnim seljačinima, bez ikakve političke kulture… Sad će i prestati medijska mantra da na lokalnim izborima prevladavaju lokalne teme, odnosno da je najvažnije učinkovito i spretno vođenje grada, komunalije, vrtići i t.d. I tako zemlja pobjednika postaje zemlja paradoksa.
No, ljudi nisu budale, pa će na izborima u nedjelju birati koga oni hoće, a ne koga hoće “establishment”; to što će ishod izbora potresti državni i stranački vrh, tek je nesretna okolnost po državni vrh…
Izvor: hrsvijet.net
