DR. MARKO JUKIĆ: Arbitražni sud – Sramota za EU i međunarodno pravo
Odluke Arbitražnog suda o granici između Republike Hrvatske i Republike Slovenije su međunarodna sramota jer postoje dokazi o kompromitiranosti i korumpiranosti suda iz 2015. godine jer je Hrvatska zbog teških povreda dogovora izišla iz postupka arbitraže (srpanj 2015. g.) i nitko nije zastupao njene interese pa sud nije mogao nastaviti rad. Ne radi se o međunarodnom sudu već sudu formiranom ad hoc i njegove pristrane odluke se ne moraju primjenjivati.
Ovaj slučaj arbitraže će ostati kao primjer nasilja nad jednom članicom EU. Kako je postupak arbitraže bio grubo izigran i kako je jedna od dvije strane izišla iz postupka arbitraže jer je prekršen dogovor (članak 6.2 i članak 10.) onda se postupak arbitraže ne može nastaviti. Nastavak arbitraže se može nazvati diktaturom EU, fašističkim ili staljinističkim ponašanjem i nema nikakve veze s pravnim i civilizacijskim stečevinama na koje se EU poziva.
Nakon raspada Jugoslavije i priznanja novih država Republike Hrvatske i Republike Slovenije formirana je radna skupina koja je trebala dogovorno rješiti sporna pitanja granice između dvije države. Nažalost, dogovor nije postignut pa je Hrvatska morala pristala na ucjenu Slovenije, u pristupnim pregovorima za EU , 4. studeni 2009. g,, da se granični spor riješi na bilateralnom arbitražnom sudu.
Treba spomenuti da se ne radi o međunarodnom sudu pravde i da ne postoji mehanizam kojim se neku državu može prisiliti da poštuje odluke takvog suda. Napisana su i pravila arbitraže koja su sa slovenske strane grubo izigrala 2015. godine (članak 6.2.; i članak 10.) pa se Hrvatska povukla iz postupka, nije bilo člana arbitražnog suda sa strane Hrvatske jer je hrvatski predstavnik prof. Budislav Vukas dao ostavku a novog predstavnika Hrvatska nije imenovala.
Hrvatska je obavijestila sve mjerodavne institucije da je postupak arbitraže grubo kompromitiran i da ne može prihvatiti takvo ponašanje bez obzira kakva bude odluka. Sud je nastavio rad kao da se nije ništa dogodilo što je u suprotnosti s međunarodnim pravom. Unatoč pritiscima RH nije popustila a sud je nastavio rad ignorirajući jednu od dvije strane u postupku. Premijer hrvatske vlade Milanović je 2015. godine tražio razgovor sa slovenskim kolegom Cerarom ali je premijer Slovenije odbio razgovarati o kompromitaciji arbitraže. Danas isti taj Cerar traži da se poštuje odluka korumpiranog i kompromitiranog suda u čijem radu Hrvatska od srpnja 2015. godine nije sudjelovala! Nadalje slovenska strana je donijela odluku u svom parlamentu (4. veljače 2013. godine) da neće poštivati odluku suda ako joj ne bude išla u prilog!? Dakle, prije nego je otkriveno kako Slovenija direktno utječe na proces arbitraže.
Zašto je Slovenija išla na arbitražu? Išla je jer je jedino na taj način (zakulisnim igrama) mogla ostvariti neke ciljeve, stalno je izbjegavala Međunarodni sud pravde i Međunarodni sud o pravu mora! Zaista civilizacijsko ponašanje članice EU. Mimo međunarodnog prava, mimo poštivanja strana u postupku sud je nastavio rad (bez predstavnika RH) i nakon četiri godine i četiri mjeseca donio odluku o granici između Hrvatske i Slovenije.
Europska komisija je podržala nastavak rada arbitražnog suda mimo svih pravnih normi koje proklamira. Bez obzira na propuste hrvatske diplomacije sud nije mogao nastaviti s radom jer je RH kao stranka u postupku izišla iz postupka temeljem dokaza o kompromitaciji postupka. Euro birokrati su opet silovali pravo i Hrvatsku!
Prema pravnim stručnjacima nema mehanizma kojim se može prisiliti Republiku Hrvatsku da poštuje sramotne odluke kompromitiranog i korumpiranog suda.
Slovenija je okupirala dio teritorija na Svetoj Geri 1991. godine i još ga drži.
Zašto? Hrvatska je postala punopravna članica EU 1. srpnja 2013. godine pa se postavlja pitanje zašto tada Slovenija nije oslobodila hrvatski teritorij već ga i danas drži okupiranim!? Sud je objavio odluku da je Sveta Gera na hrvatskom teritoriju, ali i priopćio da nema jurisdikciju odlučiti o hrvatskom zahtjevu da slovenski vojni kompleksi ne smiju ostati na hrvatskom teritoriju. Ovdje sve prestaje. Ovo pokazuje da su sve odluke toga sude mrtvo slovo na papiru.
Susret Plenković – Cerar (12. srpnja 2017.) ?
Najavljen je susret dva premijera ali nije jasno s kojim ciljem budući da Republika Hrvatska ne priznaje odluku arbitražnog suda a Miro Cerar izjavljuje: “Novi pregovori o rješenju graničnog spora s Hrvatskom su isključeni”. Dalje, Slovenija će poslati Hrvatskoj notu o provedbi arbitražne odluke. Premijer Cerar je već održao sastanak s predstavnicima pograničnih općina i dao instrukcije kako se ponašati. Razrađen je način postupanja i provokacija na granici pa nisu isključeni ni incidenti.
Iz prošlosti se mogu navesti incidenti na granici sa Slovenijom u lipnju 1991. godine, zauzimanje vojarne na Svetoj Geri (hrvatski teritorij). „Na svim problematičnim točkama u pograničnom području bilo je incidenata. Dirigirane provokacije slovenskih ribara u pratnji slovenske policije u Piranskom zaljevu najočitiji su primjer postojećih problema.
Već 1993. godine slovenski drvosječe uzeli su sebi pravo sjekirama širiti Deželu na Milanovu vrhu. Vjerojatno najskandalozniji incident jest ipak onaj iz siječnja 1998. godine, kada su hrvatski granični policajci kod Zavrča uhitili Antona Slatinšeka i Branka Brezovšeka, pripadnike Obavještajne službe Republike Slovenije, u špijunskom kombiju opremljenom opremom vrijednom više milijuna eura. To kao da nije bilo dosta slovenskim tajnim službama, pa su gotovo točno nakon dvije godine ponovno poslale svoje ljude, i to nedaleko od mjesta prvog uhićenja. U ovom slučaju uhićena su trojica slovenskih državljana, od kojih je jedan bio djelatni vojnik. Kod njih su pronađeni uređaj za noćno izviđanje, neprobojan prsluk i vreća za spavanje.
Međimurski granični policajci na vlastitoj su koži osjetili granični incident. Kada su pokušali spriječiti kod Sv. Martina na Muri skupinu slovenskih državljana iz obližnje Hotize u krađi šljunka, umjesto da ih uhite, sami su bili uhićeni. Koliko je bilo neprijavljenih incidenata, može se samo pretpostaviti…“ Prijateljska zemlja, zar ne?
Jasno je da su odluke arbitražnog suda suprotne međunarodnom pravu, da je sud kompromitiran i korumpiran, da je Hrvatska legalno izišla iz arbitraže nakon grubog kršenja dogovora. Budući da je slovenska strana kazala da nikakvih novih razgovora o granici neće biti već da se može razgovarati samo o implementaciji odluka korumpiranog arbitražnog suda onda nije jasno zašto premijer Plenković ide u Ljubljanu (možda će s kolegom razgovarati o crvenoj haljini gospođe Kosor)? Zbog spomenute haljine ne treba ići u Ljubljanu!
Prihvaćanje razgovora o odluci suda znači da mi prihvaćamo odluku suda ili…?
Uporište Republike Hrvatske je u međunarodnom pravu pa na tome treba inzistirati a ne voditi igru gluhih telefona. Umjesto diplomatske ofenzive, umjesto pojašnjenja o čemu se tu radi naša diplomacija se nada da neće biti incidenata i ne poduzima ništa? Odluka suda za nas ne postoji jer je proces kompromitiran ali mnogi birokrati u EU i u svijetu ne znaju zašto i kako je kompromitiran pa im to treba pojasniti, pružiti dokaze koji postoje.
S druge strane Slovenija kreće u ofenzivu i želi dobiti ono što joj je taj sramni sud dao mimo međunarodnog prava.
U naše teritorijalno more treba trajno postaviti kontrolu na moru i na kopnu i pokazati Sloveniji i svijetu da naš teritorij ne damo i da ne mislimo odstupiti od našeg teritorija. Diplomatskim kanalima pružiti dokaze o ponašanju Slovenije. Slovenija je ušla u EU bez regulacije granice prema Hrvatskoj, a Hrvatsku je ucjenjivala godinama, pravila incidente, Slovenija je opljačkala hrvatske i jugoslavenske štediše, Slovenija je izbrisala sa spiskova građane koji su živjeli godinama u Sloveniji itd. Zašto se to necivilizacijsko ponašanje tolerira?
Što sada?
Sada je vrijeme za formiranje tima pravnih stručnjaka za međunarodno pravo, vanjskih savjetnika i stručnjaka za lobiranje. Hrvatska ima sve argumente za obranu svog teritorija ali to treba prezentirati EU birokratima i svijetu.
Premijer Plenković nema što razgovarati o odluci arbitražnog suda jer RH nije sudjelovala u donošenju odluka kompromitiranog i korumpiranog suda koji mimo međunarodnih normi donosi odluke. Jedino se može razgovarati o budućim odnosima. O tome kako rješavati sporna granična pitanja. Ako Slovenija ne želi onda EU i svijet moraju znati da oni ne žele razgovarati a da Hrvatska neće pristati na ucjene jer je dosta slovenskih jednostranih postupaka i ucjena.
Slovenija nema uporišta za svoja traženja jer da ima išla bi na Međunarodni sud za pravo mora. Slovenija je naš susjed ali nažalost neprijatelj što je pokazala u nizu slučajeva (blokada pristupnih pregovora za ulazak u EU, upad na teritorij Hrvatske i špijuniranje, okupacija teritorija na Svetoj Geri, postavljanje žilet žice, pljačka štediša Ljubljanske banke, blokade u cestovnom prometu itd. Sve to Slovenija radi jer Hrvatska mirno gleda i ništa ne poduzima!
Sudci su spominjali katastarske karte iz 19 stoljeća pa se postavlja pitanje hoće li se Boka Kotorska i Zemun vratiti Hrvatskoj temeljem katastarskih karata?
Ulazak Hrvatske u EU je trajao 10 godina, najvećim dijelom zbog blokade Slovenije. Slovenija je blokirala 14 poglavlja! Slovenija je mogla ući u EU bez rješene granice ali Hrvatska ne pa je morala pristati na slovenske ucjene. To pokazuje nepoštivanje prava, nedosljednost i selektivni pristup EU. Zašto EU nije kazala slučaj ide na Međunarodni sud i tamo ćete rješiti pitanje granice već je prisiljavala RH na arbitražu? Sramota!
Hrvatsku diplomaciju čine ljudi koji rade protiv interesa Hrvatske, ljudi koji su neznalice i neradnici pa nije čudo da imamo ovu situaciju. Nepoštivanje mišljenja pravnih stručnjaka, eksperata je neprihvatljivo a to je obrazac ponašanja u hrvatskoj diplomaciji koju je ministarka Vesna srozala na najniže grane.
Izvor: slobodna dalmacija/priznajem.hr Uredio: Hrvoje Macan
Stručnjaci za međunarodno pravo tvrde da linija razgraničenja u Savudrijskoj vali mora ići crtom sredine između Hrvatske i Slovenije kao što se može vidjeti na kartama Hidrografskog ureda Ujedinjenog Kraljevstva. Te karte se smatraju najpreciznijima na svijetu. Konstruirana granica nadzora između dviju država u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu je crta jednake udaljenosti, crta ekvidistancije na kojoj je svaka točka jednako udaljena od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora dviju susjednih država. Konstruirana crta je potpuno u skladu s međunarodnim pravom i načelom sadržanim u čl. 15. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982., pa obvezuje i Hrvatsku i Sloveniju, te propisuje da kada su obale dviju država sučelice ili se dodiruju, ni jedna od njih nije ovlaštena – ako među njima nema drukčijeg sporazuma – proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine.
Tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji Slovenija je poslala dokument u Bruxelles, sastavljen 18. prosinca 1998. godine: “Republika Slovenija ima 45 kilometara dugu obalu uz Jadransko more, a morsko ribarstvo Republike Slovenije uglavnom je ograničeno na slovenske teritorijalne vode – 12 nautičkih milja od obale – što čini 180 kilometara kvadratnih”, glasi rečenica kojom je Slovenija tada priznala kako u Jadranu raspolaže sa 180 kilometara kvadratnih teritorijalnog mora, što je polovina Piranskog zaljeva, a što bi danas, eto, rado zaboravili.
Slovenija je najavila primjenu odluke arbitražnog suda i incidente (izjava slovenske policije). Nasilna provedba ili nametanje odluke suda jedne strane suprotna je međunarodnom pravu pa se to ne bi trebalo dogoditi ali iskustvo sa Slovenijom nas uči da će biti provokacija i incidenata jer ih je bilo i prije.
Hrvatska Vlada i Sabor moraju ostati dosljedni u zaštiti državnog teritorija
Današnja Hrvatska je mlada država koja ima komunističko naslijeđe iz kojega proizlaze mnogobrojni nesporazumi. U EU imamo države koje postoje više od 100 godina, koje nisu imale komunističku diktaturu i još nisu razriješile granične sporove pa se Hrvatskoj ne može ništa prebacivati.!
Arbitraža je kompromitirana 2015. godine, 20. srpnja je otkriven skandal koji se ne može zanemariti. Pritisak EU na Hrvatsku nije prihvatljiv jer nije utemeljeni ni na pravu, niti na demokratskim načelima niti na ravnopravnosti država i naroda! Zauzimanje strane na tako grub način se ne može prihvatiti! Predsjednik Arbitražnog suda Gilbert Guillaume je bio umješan u skandal pa je pitanje kako je on mogao nastaviti voditi postupak?
Pišem kao građanin RH, kao domoljub koji nema pojma o međunarodnom pravu ali tražim da pravni stručnjaci za međunarodno pravo kažu što i kako bez upliva pokvarenih političara, izdajnika nacionalnih interesa. Nama ne treba slovenski teritorij ali nitko nema pravo posezati za našim teritorijem i isti nekome davati!
Tražimo da se Republika Hrvatska poštuje kao ravnopravna članica EU!
Dr. Marko Jukić