I. MARIJAČIĆ Opasni ljevičarski primitivizam: Prizivanje smrti protivnicima traje u SDP-u

Ljudi otupjele savjesti

Primitivni ispad Ilije Komšića, mještanina Tisna, koji je preko facebooka opsovao sisačkoga biskupa msgr. Vladu Košića i njegovu vjeru te mu zaprijetio da će ga zaklati nije jedini njegov, niti jedini u SDP-u, stranci kojoj Komšić pripada. Još prije godinu dana isti je Komšić, također preko facebooka, uputio čelnici Udruga “U ime obitelji” dr. Željki Markić vulgarnu poruku i zaprijetio da će ju objesiti za testise konja na spomeniku banu Jelačiću.

Nakon što su ga ovaj put uhitili i priveli te nakon saslušanja i pustili, Komšić je izjavio da ga je sram poruka koje je uputio msgr. Košiću. Nije tu bili nimalo pokajničke skrušenosti koja bi bila prouzročena spoznajom grijeha, nego samo licemjerne kurtoazije jer je svoj krimen relativizirao Košićevim misama koje su tobože njemu iritantne iako sigurno nije bio ni na jednoj od njegovih misa. Njegovi sin i supruga otišli su korak dalje u licemjerju i poručili da su ponosni na svojega oca i da ne idu u crkvu zbog takvih kao što je Košić premda su vjernici. Budući da je u njihovim očima njihov otac i muž junak, štoviše Che Guevara, očito je da njihova vjera dopušta klanje i ubijanje, a to sigurno nije katolička kao što se trse.

Mediji su se solidarizirali s Komšićem i jedva su nekako, reda radi, dopisali kako je to što je zaprijetio da će zaklati msgr. Košića, neprimjereno, ali da su neprimjereni i biskupovi istupi. U takvoj dijaboličnoj interpretaciji zagubilo se pitanje krivnje mještanina Tisna. Namjerno, dakako, jer u očima svih triju čimbenika: Komšića, članova njegove obitelji i novinara, osjetila se plamteća mržnja prema msgr. Košiću, prema Crkvi i prema Hrvatskoj. Nitko od njih nije precizirao čime je to sisački biskup iritirao Iliju Komšića? Svojim tobožnjim miješanjem u politiku tako što je poručio Plenkoviću da se ne može zvati demokršćaninom ako mu potpredsjednik Vlade sudjeluje na gay paradi? Svim tim velikim pravednicima nije smetalo petljanje crkve u politiku kada je kardinal Bozanić prije 20 godina izgovorio svoju čuvenu sintagmu o “grijehu struktura” protiv tadašnje HDZ-ove vlasti.

Sada kad je dr. Željka Markić informirala javnost da je Komšić prije godinu dana i njoj uputio sramnu i vulgarno prijeteću poruku, bilo bi dobro čuti njegov izgovor, njegove supruge i sina te novinara koji su mu, implicite, ovih dana dali za pravo i, u biti, potaknuli druge da pribjegavaju nasilju. To što su mediji prošlih dana bili prepuni građanina koji je zaprijetio klanjem, samo svjedoči o moralnome dnu na koje je palo naše društvo. Naime, samo u nekoj distopiji takav čovjek može biti, makar i kratkotrajni, heroj nacije.

S javnih govornica poziva se na nasilje

No trebamo li se uopće čuditi pojedincima s dna društvene ljestvice kada se pozivi na nasilje, linč i smrt potiču s javnih govornica i kada to čine relativno visoki partijski ili državni dužnosnici. Gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček svoj govor na proslavi lažnoga Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica kod Siska zaključila je riječima; “Ili si antifašist, ili si fašist! Smrt fašizmu, sloboda narodu!” Za nju nema ništa između, ona bi po kratkome postupku presuđivala kao i njezini ideološki pretci kada su slali u smrt stotine tisuća Hrvata prije više od 70 godina u protuhrvatskome sustavu koji je ona slavila i u duši opet prizivala premda se 90-ih u krvi raspao. Kristina Ikić Baniček članica je SDP-a, kao uostalom i mještanin Tisna Ilija Komšić. Nema nikakve dvojbe da je riječ o osobama otupjele savjesti. Ne samo da ih nitko nije upozorio da se klone mrzilačke isključivosti, nego im pridružio i predsjednik strane Davor Bernardić, prvo ignorancijom poplave sirove mržnje u svojoj stzranci, a onda i vlastitim veličanjem jugoslavesnkoga krvnika J. B. Tita sudjelujući na skupu kojim se tražilo da ostane njegovo ime na zagrebačkome Trgu.

Naposljetku, Bernardić je slučaj Komšić prebacio na navodnu političku dimenziju insinuirajući političku motiviranost uhićenja. U činjenici da mu takvi ljudi pronose slavu stranke, Bernardić uopće ne vidi problem. Tolerancija primitivluka i prizivanja smrti protivnicima traje u SDP-u. Budući da prijetnje klanjem, strijeljanjem i ubijanjem “fašista”, a pod tim oni misle sve patritski orijentirane Hrvate traje godinama, sada se već može reći da je SDP zapravo potonuo u politički i nacionalno motivirano divljaštvo najgore vrste. Još prije par godina, član SDP-a iz Dubrovnika Nikša Klečak izrazio je žaljenje što pali Mig HRZ-a nije pao među mnoštvo ljudi u Čavoglavama za Dan pobjede. Nedavno je SDP-ovac Gordan Bičak iz Varaždina zaprijetio Hasanbegoviću i Esih da će biti krvi, odnosno da će padati glave onima koji pokušaju ukloniti ime Titova trga u Zagrebu. Prije dvije godine mladi SDP-ovac s Korčule, Ivan Botica, javno je preko facebooka poručio da mrzi Hrvatsku. Crkni fašistička tvorevino, napisao je taj mladac. Zagrebačka članica SDP-a Milijana Mihaela prije mjesec dana je, umjesto suosjećanja s nevinim žrtvama Bleiburga, preko facebooka poručila da joj je žao što ih nije više pobijeno.

Fascinacija članova SDP-a nožem, sjekirom, jamama

Fascinacija članova SDP-a nožem, sjekirom, jamama u kojima bi opet žive Hrvate i Hrvatice bacali svjedoči , dakle, o beznandnoj mržnji u kojoj se koprca stranka. Zar ponašanje Nenada Stazića, Arsena Bauka i drugih koji daju ton SDP-u to bjelodano ne potvrđuje. Taj Stazić je za Željku Markić rekao da bi opet odvodila djecu u Jasenovac pa se nakon tužbe morao ispričati, ali dojam o psihičkome poremećaju ne može isprati nikakva isprika.

Mržnja, izvrtanje povijesti i borba za očuvanje privilegija

Mržnja, izvrtanje povijesti i borba za očuvanje privilegija tri su pokretačka motiva za potpuno skretanje SDP-a prema regresiji terorističko-komunističkoga tipa. Mnogi od tih pojedinaca suočeni su s bolnim gubitkom identiteta nakon raspada Jugoslavije. Nije lako voljeti Tita i Jugoslaviju od kojih nije ostao ni prah ni pepeo. SDP je, kako svjedoči ova kratka rekapitulacija, prepun potencijalnih terorista, koljača i ubojica. Budući da ta stranka nije doživjela posttranzicijsku preobrazbu, to i ne čudi.

SDP je, uz još neke marginalne stranke, vodeća politička snaga za održavanje komunističkih mitova i za zaštitu ubojica iz doba jugokomunizma, za instaliranje brutalne laži u javnost da su partizani, inače smrtni neprijatelji Hrvatske, stvorili našu državu. I dok druge bivše komunističke zemlje brišu posljednje tragove zločinačkoga komunističkoga sustava, Hrvatsku prikovanu za dno drži SDP i likovi koje smo vidjeli prošloga tjedna na prosvjedu za očuvanje Titova imena na Trgu u središtu Zagreba. U takvim okolnostima rehabilitacije zločinačke prošlosti, na svoje dolaze suspektni pojedinci sa svojim ekstremnim mržnjama prema svemu hrvatskome i zbacuju sa sebe posljednje maske jer vide da su te mržnje inherentne politici SDP-a kojemu pripadaju i jer vide da i sa strane HDZ-a imaju ne samo razumijevanje nego čak i participaciju u veličanju antihrvatske povijesti. Nema nikakve dvojbe da politika tolerancije i poticanja političke mržnje i nasilja vodi u destabilizaciju Hrvatske, politika forsiranja lažne, komunističke povijesti, politika ultimativnoga traženja da se izbriše legalni pozdrav “Za dom spremni” sa spomenika, a zauzimanje za ostanak brojnih četničkih i komunističkih obilježja, politika komemoracija nad praznim jamama i izmišljenim srpskim žrtvama, a ignoriranja hrvatskih, nema dvojbe da takva politika duboko vrijeđa i ponižava hrvatski narod, takva politika sasvim sigurno vodi do novih sukoba, do novoga rata i do novih vukovara i škabrnja, odnosno da se povijest , na žalost, ponavlja.

Nikša Klečak, Dubrovnik, 2014.: “Mig ne da ne zna čuvati hrvatsko nebo, nego je opasnost za hrvatsku zemlju. Jedino da je pao u Čavoglave.”

Gordan Bičak, Varaždin, 2017.: “Hasanbegović, Stier i Esih te njihova družba, dokaz su da partizani na Bleiburgu ni u poslijeratnoj Jugoslaviji nisu obavili posao kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu i posijalo svoje sjeme zla koje sada želi vratiti Hrvatsku i hrvatski narod u godine sramote i mraka… Tko nam pokuša skinuti tablu s imenom Tita na Trgu maršala Tita u Zagrebu ne će dobro proći. Osobno, prvi ću ga u tome spriječiti… Bit će krvi i padat će glave. A sad neka ovaj post shvati kako tko želi”.
..

Ilija Komšić, Tisno, 2017.; “Zaklat ćemo tebe i sve takve idiote uskoro” (msgr. Košiću)

Ilija Komšić, Tisno, 2016.: “Smrt fašizmu i tebi kurvetino! Jebali ti 4 miliona hrvata mamu smrdljivu. Obisit će mo te z jaja od konja bana Jelaćića“ ( Željki Markić)

Ivan Botica, Korčula, 2015. ”Konačno mogu otvoreno s ponosom reći da ja ovu državu ne volim i gotovo! Crkni fašistička, homofobna tvorevino ako ne možeš bolje i drugačije.”

Milijana Mihaela, Zagreb, 2017. “Danas slavimo dan kad smo pobili nedovoljan broj zločinaca. Ali slavimo…ipak su mnogi koljači pali…”

…,.

Kristina Ikić Baniček, Brezovica, 2017.: ” Ne može se biti antifašist prema potrebi, ili si antifašist ili si fašist… Smrt fašizmu, sloboda narodu”.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik

Odgovori

Skip to content