Molitva – Ponedjeljak, 31. srpnja

Božja prisutnost

Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?

Sloboda

Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.

Svjesnost

Živim u mreži isprepletenoj mnogim odnosima – vezama s prirodom, s ljudima, s Bogom.
Uočavam te veze i zahvaljujem za život koji kroz njih struji.
Neke od tih veza su iskrivljene, neke narušene, neke prekinute:
možda se radi toga osjećam tužan, srdit, razočaran.
Molim za dar prihvaćanja i oprosta.

Riječ Gospodnja

Mt 13,31-35
Iznese Isus narodu drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.”
I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.”
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Ovorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Kad opisuje Kraljevstvo nebesko Isus često koristi slike malenosti. Po čudesima stvaranja Bog omogućuje vodu živu i sunčevu svjetlost da bi sitno gorušičino zrno moglo rasti kako bi se ptice nebeske odmarale na njegovim granama.
Gospodine, pomozi mi da svoje srce prvo usmjerim k nebeskom Kraljevstvu. Pozivaš me da iskusim puninu života kojeg mi želiš dati. Bezuvjetno me ljubiš i držiš ukorijenjenim u vjeri kako bih rastao u spoznaji osjećajući tvoju veliku ljubav prema meni.
Tvoja milost djeluje u meni potičući me da volim druge kao što ti mene voliš.

Razgovor

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content