Mnoge je njemački stav po pitanju arbitražnog postupka između Slovenije i Hrvatske iznenadio. Treba reći, ipak, da čuđenju tu nema previše mjesta. Njemački mentalitet, za razliku od nekih drugih, podrazumijeva poštivanje reda i sudskih odluka i pravorijeka suda i stoga je logično pozivanje na poštivanje arbitražne odluke. Preuranjeno bi samo iz toga bilo zaključiti da je došao kraj njemačko-hrvatskog prijateljstva ili tradicionalnog savezništva dviju zemalja.

Istina je da odnosi Hrvatske i Njemačke nisu idealni kao što su bili u nekim ranijim razdobljima. Razloga je više, no ključni su naravno interesni. Njemačka politika, za razliku od hrvatske, vođena je isključivo promocijom vlastitog gospodarstva i postoje najmanje tri pitanja gdje njemački i hrvatski interesi ne idu zajedno.

Prvo, Hrvatska ne pristaje odustati od gradnje vlastite infrastukturne optičke mreže. Već dulje vrijeme Hrvatski telekom, koji je u vlasništvu Deutsche Telekoma, lobira da Hrvatska odustane od gradnje vlastite optičke mreže za superbrzi internet. Bivši premijer Zoran Milanović odbijao je čak i primiti predstavnike DT-a, dok su njegovi nasljednici Tihomir Orešković i Andrej Plenković nastavili podržavati državni projekt preko državne tvrtke Odašiljači i veze. I Milanović prvo, a kasnije i Plenković, nisu popustili zahtjevima njemačke kancelarke Angele Merkel. Sredinom lipnja posljednji put direktor HT-a Davor Tomašković lobirao je kod premijera Plenkovića, no očigledno bezuspješno. Hrvatska ustraje u realizaciji projekta preko tvrtke u svom vlasništvu Odašiljača i veze na gradnji nove optičke mreže. Interes HT-a je bio da se širom Hrvatske nadogradi njihova postojeća bakrena mreža, što su u gradovima već samostalno krenuli raditi, te da potom tu novu mrežu od HT-a unajmljuju drugi operateri. Stav HT-a jest da ne treba novcem poreznih obveznika graditi nešto što već postoji i može se modernizirati.

Digitalizacija i Hrvatski telekom

Hrvatskoj je za ovaj projekt već iz EU fondova odobreno više od 200 milijuna eura kako bi do 2020. omogućila širokopojasni internet na cijelom području države, naročito u ruralnom dijelu, slabo naseljenom i na otocima koji komercijalno nisu interesantni operaterima. Razvoj digitalnog društva je nacionalni prioritet, kojeg prepoznaje i EU, te će tvrtka Odašiljači i veze novu optičku mrežu polagati primarno slijedeći postojeću mrežu autocesta, pruga i zatečenih podmorskih JNA kablova, a potom daljnje priključke trebaju osigurati operateri i jedinice lokalne uprave i samouprave. Radi se, jasno je, o projektu vrijednome više milijardi kuna. U konačnici o pripremi projekata lokalne uprave ovisi koliko će na kraju novca Hrvatska povući za ovaj projekt iz EU fondova, jer se novcem EU može financirati razvoj infrastrukture samo u slabije razvijenim područjima.

Odluku hrvatske Vlade podržavaju drugi operateri, Vipnet i Tele2, dok se izravno suprotstavlja korporacijskim ciljevima njemačkog DT-a. Ne treba niti naglašavati da gradnja tzv. informatičke autoceste znači kraj dominantnog položaja HT-a u fiksnoj telefoniji i fiksnom internetu, što će se jasno odraziti i na prihode HT-a, odnosno Deutsche Telekoma.

Važnost digitalizacije i gradnje vlastite optičke mreže prepoznali su ranije u Mostu, a sada očito i u HDZ-u.

LNG, ruski plin i inicijativa hrvatske predsjednice

Drugo, Hrvatska odluka o gradnji LNG terminala na Krku (Omišalj), iako nismo predaleko s tim projektom otišli za razliku od Litve gdje je on već u funkciji nekoliko godina, jasna je odluka da ne želimo ovisiti o ruskome plinu. Bio dobavljač LNG-a za Hrvatsku u budućnosti iz Katara ili, što je vjerojatnije, iz SAD-a, Hrvatska pridonosi smanjenju tržišta za ruski plin. Podsjetimo, Njemačka ima ekonomski interes presjeći sve alternativne dobavne energetske pravce i zadržati svoju monopolističku poziciju u distribuciji ruskog plina u Europi. Iz tog razloga Njemačka i Rusija grade i Sjeverni tok 2. Dakle, inicijativa hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović o povezivanju Tri mora izravno je suprotstavljena njemačkim interesima i rusko-njemačkoj energetskoj dominaciji u Europi.

Povezivanje Kopra i Hamburga, ulazak Deutsche Bahna u Sloveniju

Treće, pitanje Luke Kopar. Arbitražna odluka jača neosporno njezinu ulogu i omogućuje Sloveniji izlazak na otvoreno more. Luka Kopar puno je više investirala u vlastiti razvoj od hrvatskih luka, primjerice Luke Rijeka. Slovenci do 2020. planiraju dodatne investicije u kontejnerski terminal od 235 milijuna eura, a već sada su u željezničku infrastrukturu u luci investirali više nego mi. Primjerice, u Kopru postoji najmodernija tehnologija i čak pet željezničkih kolosijeka za formiranje vlakova kakvih Rijeka nema i neće ih vjerojatno niti imati. Dodatno, nema prostora u Rijeci za formiranje dugih vlakova, što ne pridonosi konkurentnosti.

Luka Kopar u većinskom je vlasništvu slovenske države. Više puta je bilo riječi i priprema za privatizaciju, kao i prosvjeda protiv privatizacije. Prema posljednjim najavama slovenske vlade, moguće je privlačenje u budućnosti manjinskog strateškog partnera, na način da većinski paket dionica Luke ostane u državnom vlasništvu. Osim Mađara, interes za Luku Kopar dosad su pokazivali Austrija, Njemačka, Australija i Kina. Upravo su Nijemci posljednjih mjeseci izuzetno zainteresirani za ulazak u Slovenačke železnice, Intereuropu i Luku Koper. Najvjerojatni ulagač bio bi Deutsche Bahn, koji je podsjetimo u stopostotnom vlasništvu njemačke države. Primjerice, preuzimanjem Luke Kopar i dodatnim ulaganjem povezao bi se Kopar s njemačkim sjevernim lukama, npr. s jednom od najvećih kontejnerskih luka svijeta onom u Hamburgu i dio brodova preusmjeravao u Kopar, te dalje željeznicom prevozio po Europi. Dobilo bi se na brzini, a skraćivanje putovanja donijelo bi i dodatne prihode. Neki od konzultanata za razvoj Luke Kopar već su ionako povezani s lukom u Hamburgu.

Da je Hrvatska brže išla s privatizacijom u nekim segmentima gdje nam nedostaje kapitala i strateškog partnera radi poboljšanja usluge, poput Hrvatskih željeznica, možda bi stav Njemačke u konačnici bio drugačiji. Ovako Berlin ima desetke, ako ne i stotine, milijardi razloga da bude skloniji Ljubljani nego Zagrebu. Računica je jednostavna: ovoga trenutka za Njemačku veće i izdašnije poslovne prilike se otvaraju u Sloveniji.

Autor: Darko Markušić/direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save