Protutitovska zagrebačka koalicija

Tri političke grupacije u Zagrebu dogovoriše se da se napokon promijeni ime Trga maršala Tita. Svaka iz svojih razloga. Stav Zlatka Hasenbegovića i Brune Esih je odavno poznat i nije uvjetovan nikakvim pragmatskim razlozima. HDZ nije više imao uzmaka, ispalo bi vrlo nezgodno da je on bio protiv, pogotovu u kontekstu prigušenih mrmljanja i sve snažnijih javnih kritika koje na njegov račun dolaze s desne strane, odnosno iz vlastitih redova.

Podržavajući promjenu spornog imena jednog trga, prisvajajući čak sebi i samu inicijativu, HDZ dosta efektno kompenzira koaliranje s krajnjom ljevicom, kao i odluku da se ipak ukloni jasenovačka „za dom spremna“ ploča. A Milan Bandić, koji je operiran od svih ideologija, ima svoju jasnu računicu. Pristajući na micanje Maršalova imena, on osigurava stabilnu većinu u Gradskoj skupštini.

Trg maršala Tita, koji je vrijeđao mnoge, postaje Trg Republike Hrvatske, koji ne vrijeđa nikoga. Istina, u socijalizmu je postojao Trg Republike, ali se Hrvatska nije spominjala. Sam pojam republika pogrešno je vezivati uz socijalizam. Tako, nakon svih višegodišnjih natezanja ovakav rasplet je, bez obzira na motive, duboko pravedan i objektivan.

Tito je bio vođa jugoslavenskog antifašističkog pokreta, to se ne može zanijekati. Ali se ne može zanijekati ni njegova odgovornost za desetke tisuća zvjerski ubijenih Hrvata po završetku rata.

Pa i Staljin je bio vodeća ličnost svjetske antifašističke koalicije, ali je spomen na njega uklonjen i u Rusiji. Osim toga, Broz je ipak simbol jedne druge države i jedne druge povijesti koju je izmučena Hrvatska napustila.

Možda je najtočnija izjava Saše Broz koja veli da bi njezin djed sam skinuo tu ploču „u ovakvoj Hrvatskoj“. Samostalna Hrvatska, što se tu može, svakako mu se ne bi svidjela.

Bilježimo čitav niz negativnih reakcija na izglednu odluku o preimenovanju zagrebačkog trga. Očajni Ivo Josipović misli kako je sve krenulo njegovim odlaskom s Pantovčaka i vjerojatno ima pravo. Poziva čak Milorada Pupovca da svoju potporu Vladi uvjetuje zaštitom sadašnjeg imena, a ovaj odgovara kako je Šesta lička jednom već spasila Maršala. Peđa Grbin upozorava kako on ne bio bio zastupnik da nije bilo Tita. Tako je govorio i Sanader.

Zaista, kakva bi to bila šteta. Dakako, on aludira na Titove zasluge za pripojenje Istre Hrvatskoj, ali se time omalovažavaju odluke ZAVNOH-a i volja samih Istrana, koja je ipak bila ključna. Radikalni kritičari (Stazić, Markovina, Pupovac) drugo Titovo umirovljenje izjednačavaju s afirmacijom Pavelića i NDH te s odricanjem od antifašizma, što je izvan pameti.

Normalnim ljudima u ovoj zemlji nije ni do Tita ni do Pavelića, i jedan i drugi simboliziraju jednu mrtvu, potrošenu i promašenu prošlost. U ovoj zemlji pak, ako je o antifašizmu riječ, nikome ne smetaju Nazor, Hebrang, Bobetko, Ribar, Kovačić, Supek…

Autor: Josip Jović/slobodnadalmacija.hr

1 comment

  1. strauss

    Od starih jugoslavenskih “krpa”, nikada nećete sašiti NOVO ODJELA HRVATSKO! KAO i 1918 i jAJCE JE PROIZVELO JUGO TUKE, KOJIMA JE NA METI BILA DRŽAVA HRVATSKA I PUCALI SU U NJU OD 1918 GODINE KAO I ČETNICI! “Čovijek” koji digne svoju ruku na svoju Majku,nikada i nikada više neće imati čistu ljubav prema svojoj MAJCI,i uvjek će tražiti , braniti i opravdavati ono zašto je digao ruku na svoju Majku! A vjerni Sinovi, koji život dadoše za Majku Hrvatsku, pustite ih da mirno snivaju svoj san o svoj MAJCI HRVATSKOJ!

Odgovori

Skip to content