Pupovac ove godine stiže na krvavi četnički pir uz potporu premijera?!

U jučerašnjoj emisiji „Otvoreno“, gostovao je Milorad Pupovac koji je još jednom iznio svoje stajalište o liku i djelu blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Dva tjedna kasnije, isti taj Milorad Pupovac uputit će se vjerojatno u Srb na već tradicionalno obilježavanje „ustanka u Srbu“, manifestacije koja slavi krvavi pir četnika kao početak antifašističke borbe u Hrvatskoj.

Ovoga puta događaj će imati i potrebni legitimitet same hrvatske Vlade, jer Milorad Pupovac je dio vladajuće saborske većine i Plenkovićev politički partner. Ako se tamo uistinu pojavi i ovog srpnja, bit će to uz potporu premijera, lidera takozvane domoljubne koalicije iz koje su svi domoljubi protjerani kao nekakvi ekstremni desničari samo zato jer su doveli u pitanje službenu komunističku povijest.

Hrvatska tako nastavlja kontinuitet politike kontradikcija i konfuzne države koja istodobno slavi i obilježava događaje koji za građane imaju potpuno različito značenje i smisao. Postali smo jedno veliko groblje na kojem ima mjesta za sve. Ustaše, partizane, četnike i hrvatske branitelje. I koliko god kao zemlja koja teži slobodi i demokraciji možemo tolerirati pravo na osobna sjećanja i interpretacije prošlosti lišene argumenata, svih činjenica i šireg konteksta, kao društvo, nacija, dakle neki kolektiv, mi jednostavno vapimo za službenom povijesti, realnom slikom svega onog što se zbivalo posljednjih stotinu godina. Zato se ne smije događati da Milorad Pupovac, Hrvoje Klasić i slični dobivaju toliki publicitet i medijski prostor za promociju svoje istine. U profesionalnom i stručnom smislu, Hrvoje Klasić kao povjesničar nema nikakvu vrijednost. Znanost počiva na objektivnosti i egzaktnim podatcima, dok se Klasić bavi isključivo interpretacijama. Samim time, on zapravo javno nastupa kao političar, a ne kao povjesničar. O svemu tome Plenković nema nikakvo mišljenje i jasan stav.

Kad su Hrvati ginuli i kada se stvarala Hrvatska on je imao pametnijeg posla, i sada je s vremenskim odmakom apsolutno indiferentan na proturječnosti i sukobe koji koče naciju na putu prema bilo kakvoj sreći i prosperitetu.

Što se tiče Milorada Pupovca, on me podsjeća na profesora povijesti iz osnovne škole, i tek sad u potpunosti shvaćam zašto je davnih dana izabrao Zagreb umjesto Knina. Taj profesor povijesti bio je Srbin, a u školi su ga svi učenici znali kao dobrog i tihog prosvjetnog radnika koji rijetko kada gubi živce. Zbog blage naravi često je bio meta sitnih provokacija nekih učenika, na koje obično nije reagirao, sve do jednog dana, kada je pred cijelim razredom ispalio kako je on mogao biti i na drugoj strani. Urlao je pola minute izbečenih očiju, a onda naglo zašutio, shvativši što je zapravo rekao. Naravno, ništa se nije dogodilo i taj ispad je zaboravljen istoga dana. Iz svega se postavlja pitanje zašto bi osoba koja nije samo Srbin po nacionalnosti već se i politički te ljudski tako deklarira i osjeća, te čak zagovara neku inačicu Velike Srbije ili apsolutnu političku autonomiju Srba u Republici Hrvatskoj, ostao „lojalan“ građanin Republike Hrvatske? Zbog čega se moj profesor povijesti i Milorad Pupovac nisu našli, kako je sam profesor rekao, na suprotnoj strani te izabrali Knin, Banju Luku ili Beograd umjesto Zagreba? Pa zato što takvi kakvi jesu, u osnovi slabići bez čvrstog karaktera, izgubili bi se među svojima koji im ne dali da budu netko i nešto. Kod te suprotne strane, prolazili su i prolaze četničke vojvode, ratni zločinci, masovni ubojice, galamdžije i siledžije, a ne svileni srpski ili jugošovinisti.

To su njihovi heroji, a ne prikriveni četnici, oni koji okolišaju, mnogo mudruju i skrivaju se iza floskula socijalizma i civilnog društva. Milorad Pupovac je ovdje ostvario sve svoje snove i političke planove. Postigao je karijeru kakvu nikada ne bi mogao postići da je u ključnim trenucima odabrao Knin. A zvali su ga, baš kao i mog profesora. Ne znam za profesora, ali bilo bi lijepo od Milorada kada bi javno priznao ono što svi znamo. Milorad Pupovac odabrao je Zagreb, ne zato što voli Hrvatsku ili makar hrvatske Srbe, već zato što jedino voli samoga sebe…

Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr

1 comment

  1. strauss

    Čedo se “narogulio” i našunjio kao “bik” u pubertetu!

Odgovori

Skip to content