Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
Homilija šibenskog biskupa Tomislava Rogića 5. kolovoza 2017. u crkvi Gospe velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu
Hvaljen Isus i Marija!
Srdačno pozdravljam sve nazočne ovdje u crkvi Gospe od Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, sve u Kninu i sve koji nas prate po Hrvatskoj Radio Televiziji i drugim medijima. – Najdražem mi je reći: Braćo i sestre u vjeri Kristovoj! – Čestitam Vam današnji dan!
Velik je ovo dan što ga učini Gospodin. Dan pobjede i oslobođenja, Dan domovinske zahvalnosti, Dan hrvatskih branitelja i Gospin dan u crkvi Velikog hrvatskog krsnog zavjeta! Zapravo dan sjećanja – memorije koja iščitava našu povijest i djela koja u njoj čini Bog.
Hrvatski narod, od stoljeća sedmog, ima svoju uporišnu točku, svoj oslonac i sigurnost u vjeri u Boga Stvoritelja i Otkupitelja, Gospodara svijeta i vjekova. Vjera u trojedinog Boga, Oca, Sina i Svetoga Duha, vjera koju nam Krist navijestio, objavio i svojom smrću i slavnim uskrsnućem učvrstio. Vjera u kojoj smo kršteni i Bogu posvećeni. Stoljećima naš narod bio je spreman umrijeti za “Krst časni i slobodu zlatnu”. Od kada je vjere u našem narodu, otada i pobožnost BD Mariji. Kroz stoljeća nižu se crkve i svetišta njoj u čast. Hrvatska je – danas bi se reklo – umrežena crkvama i svetištima u čast Blažene Djevice Marije.
U ovoj crkvi to se nekako sažima u jedno: i krsni zavjet – i pobožnost nebeskoj Majci – i naša povijest – i naša stradanja – i izbavljenja koja nam po Marijinu zagovoru i baš na njezine blagdane podari Bog.
Zato smo ovdje došli svemogućem Bogu izreći svoju zahvalnost: za dar vjere, za dar Domovine, za dar slobode i pobjede, za dar žrtve tolikih branitelja koji su bili spremni dati život da bi naš narod imao budućnost, da bi imao slobodu i slobodnu Domovinu, Hrvatsku.
Božja Riječ progovara nam i u ovom trenutku. Božja Riječ uvijek tumači Božja djela u povijesti spasenja roda ljudskoga. Osluškujući je moći ćemo se sigurno prepoznati, moći ćemo vidjeti djela Božja u vlastitoj povijesti i u svome životu, a dao Bog prepoznati poruku za naprijed, za budućnost. Zapravo pozvani smo otkrivati tragove Božjeg djelovanja, u njega se pouzdati i dopustiti, prihvatiti da nas On vodi.
Starozavjetna knjiga Sirahova, odlomak koji smo slušali, donosi upravo jedan takav pregled onoga što se događalo Izraelskom narodu. Klicanje i zahvala nakon svladanih teškoća. Svjesni od koga im je došlo spasenje. Slave Boga Spasitelja,
Gospodara povijesti, zahvaljuju Imenu njegovu za zaštitu i pomoć:
Po velikom milosrđu i imenu svom izbavio si me od ujeda onih koji bi me proždrli, iz ruku onih koji mi o glavi rade, od mnogih kušnja koje pretrpjeh, od gušenja u vatri koja me okružila, iz središta ognja koji nisam potpalio…
Duša moja bijaše blizu smrti i život moj na pragu Podzemlja. Okruživahu me sa svih strana i nije bilo nikoga da mi pomogne; pogledom sam pomoć ljudi tražio, ali uzalud. Tad se sjetih milosrđa tvojeg, o Gospode, i djela tvojih još od iskona, kako izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih.
Koliko bi se branitelja i prognanih moglo prepoznati u ovim riječima. Kroza sve što su prošli, koliko im je puta molitva bila na usnama i krunica oko vrata, a oči uperene u nebo.
I nastavlja Sirah: – zazvah Gospodina: “Ne ostavi me u dan nevoljni, u vrijeme moje nemoći protiv oholih. Slavit ću ime tvoje bez prestanka i zahvalnu ti hvalu pjevati.” – I bi molba moja uslišana, izbavio si me od propasti, spasio me od vremena zloće. I stoga ću te hvaliti i slaviti i blagoslivljati ime Gospodnje.
Braćo i sestre, upravo to danas činimo ovom svetom misom zahvalnicom u Dan domovinske zahvalnosti. Ali iz tih događaja i učimo, vjeru svoju obnavljamo, učvršćujemo i ponovno u Božjoj Riječi pouku tražimo. Kao što piše sveti Pavao Korinćanima: – Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.
Naše pouzdanje, naša nada neka bude stamena, čvrsta, ustrajna i za budućnost. Ako smo kroz prošle nevolje trpjeli i iz njih izišli, prevladali ih Božjom pomoću, snagom vjere i požrtvovnosti, zajedništvom koje je tako čudesno krasilo cijeli narod tih najtežih godina, zašto bi toga danas uzmanjkalo?
Sveti Pavao piše: „da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve” i da nas to zajedništvo vjere pokrene, još više ujedini – ne u mudrosti ljudskoj – tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. Vjera da nas učini boljima, velikodušnijima, požrtvovnijima u istinskoj bratskoj ljubavi jednih za druge. Pa to nije nemoguće, već se toliko puta dogodilo i događa. Sjetimo se samo zadnjih požara, pokazane požrtvovnosti i jedinstva vatrogasaca, pilota, vojske i naroda.
Isprosimo molitvom da na ne ujedinjuje samo nevolja, nego istinska želja za izgradnjom boljeg svijeta, bolje domovine, boljih odnosa, svakog ljudskog napretka.
Ako budemo barem malo više živjeli iz vjere i pouzdanja u Boga, – od onih vrijednosti koje proistječu iz našeg krsnog zavjeta: Bogoljublje, domoljublje i bratoljublje – zajedništvo u slozi. – Ako to budemo znali svjedočiti i na mlađe vjeru prenositi sigurno možemo graditi bolju budućnost da se i oni koji su je pošli drugdje tražiti vrate u domovinu. Sigurno će se tada i naše mlade obitelji otvoriti životu, prihvaćati novi život.
Ne smijemo od toga odustati. Samo zrno one ljubavi u svakome od nas – koju je svjedočio bl. kardinal Alojzije Stepinac kad je rekao da se u ljubavi prema Hrvatskom narodu od nikoga ne da natkriliti – bit će dovoljno da izgrađujemo civilizaciju ljubavi i života.
Svaki uloženi napor, svaka iskazana požrtvovnost i velikodušnost, svaka sposobnost pojedinca ugrađena u to, svaki novi uspjeh – uvelike će opravdati i podnesene žrtve, učiniti ih još vrednijima.
Braćo i sestre, Isusova je riječ: Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? – Sebe izgubi.
Zato, s vjerom u Božju providnost i milosrđe, ne žaleći truda oko dobra svega naroda i zajedništva, ohrabreni iskustvom prevladanih nevolja, čuvajmo što nam je najsvetije. Ili kako pjeva pjesnik:
A ti mili rode, stazom pođi starom
I ne skvrni praha, krvlju poštrapana
Mučenika svetih divnih pređa tvojih!
Bolima u gorkim teških naših dana
Oči k nebu upri pune pouzdanja – I ne gubi vjere u dobroga Boga!
Vjera će te ova silnim stvarat divom, – Božje ćeš uz vodstvo doć do cilja svoga. –
Amen.
IKA
