Nevjerojatna priča o Belgijancu koji se zaljubio u Hvar, prodao sve što je imao i preselio na otok: Ma bolje mi ovdi jahat na magarcu, nego tamo vozit Ferrari!

Za stolom u lokalnom kafiću u Vrboskoj na Hvaru sjede tri muškarca. Dva Belgijca i jedan Hvaranin. Jedan Belgijac se vrlo lako primjećuje. Duga bijela kosa, kozja bradica, rokerske naušnice i tetovaže su prvi fizički pokazatelji, ali govor na flamanskom je zapravo glavni diferencijator. Ostaju još dva.

Crni muškarac s kosom zavezanom u rep malo jače građe i golih tabana te stariji muškarac tamnoputog tena s malim brčićima, u mornarskoj majici bez rukava te zlatnom ogrlicom s privjeskom jedrilice. Čeka se da prvi progovori. Crni muškarac na hrvatskom pita drugoga je li bio prošli četvrtak u udruzi. Imamo Hvaranina, ali onda dolazi odgovor drugog gospodina.

“Ča si reka? Esi ti lud, boga ti, taj dan sam bia na motorinu! Iša san na more.”

Plantaža maslina

Odgovor pripada Norbertu Bossaertu, Belgijcu koji posljednjih deset godina živi u Vrisniku na Hvaru. Prije toga je još 20 godina ljetovao na otoku. Svaki dan je učio jezik, ali ne iz knjiga ili preko televizije. Učili su ga njegovi susjedi, tako da on danas savršeno govori “hvaranski” hrvatski. Riječi poput “kapiš”, “šoldi” “misec” te upadice kao “boga ti” su sastavni dio njegova jezika, koji na prvu izaziva veliki osmijeh kod svakog novog sugovornika, piše Jutarnji list.

Ipak, njegova povezanost s Hrvatskom je puno dublja od samog poznavanja jezika. On Hrvatsku smatra svojom domovinom, prodao je sve što ima u Belgiji kako bi se doselio ovdje, a čak je i svoje roditelje pokopao na groblju u Vrboskoj. Njegova priča s ovim otokom počela je 1984. godine, kada je prvi put došao na Jadran.

– Ima san samo 23 godine, a plan je bia otić u Zadar. Doša sam tamo sa svojom ženom i pita: Di se mogu kupat gol? – kaže Norbert.

Iz Zadra su ga poslali u Split, pa iz Splita na Hvar. On je pratio njihove upute i došao do Jelse te se već prvi dan zaljubio u svoju novu okolinu. Ostao je deset dana, a zadnji dan je plakao od tuge što mora otići. Nije htio napustiti otok, more i nove prijatelje. Obećao je sebi da će se svake godine vraćati na Hvar.

Tri ljeta poslije otišao je korak dalje. Kupio je kuću u Vrisniku te postao stanovnik otoka koji toliko voli. Štedili su svake godine u Belgiji kako bi skupili novce za renoviranje kuće koja u početku nije imala ni krov. Iz godine u godine su sve više ulagali u svoj drugi dom, sve dok se prije deset godina nisu odlučili zauvijek preseliti u Villa Flandriju. Prodao je svoju kuću u Belgiji, sve svoje posjede i imovinu te došao u Vrisnik: – Ma bolje mi ovdi jahat na magarcu, nego vozit Ferrari u Belgiji – kaže Norbert.

Osim što se preselio na Hvar, u potpunosti je preuzeo dalmatinski mentalitet. Ide spavati popodne, razljuti se kada tri dana zaredom puše jugo, a najdraži pjevači su mu Oliver Dragojević, Neno Belan i Goran Karan, kojega je jednom čak i upoznao. Prva stvar što ga je pitao bila je: “Oćemo li na picigana, a?”.

Ima toga još. Sada se bavi iznajmljivanjem apartmana te ima svoju plantažu maslina, a njegovo maslinovo ulje je osvojilo i srebrnu medalju na hvarskoj izložbi. Svaki tjedan ide na misu, pjeva u crkvenom zboru, za vrijeme “Puta za križem” ima svoju vlastitu tuniku, a na lokalnom groblju je i nadgrobna ploča s njegovim prezimenom gdje je pokopao svoje roditelje.

Govori flamanski

– Pri nego li je umra, otac me pita: ‘Sine moj, oćeš li me odvist tamo u Hrvatsku?’ – kaže Norbert te dodaje kako je morao ispuniti njegovu zadnju želju. Kremirao ih je u Belgiji te njihove ostatke položio na posljednji počinak u Hrvatskoj.

Ipak, Norbert nije jedini Belgijac koji živi na otoku. Onaj prvi sudionik priče koji govori flamanski je Peter Pauwels i on je od 2014. godine stalni stanovnik Vrboske. Ne zna hrvatski, poznaje tek koju riječ koja se odnosni na hranu ili piće, ali zato njegov život nosi jednaku filmsku priču kao i Norbertov.

Prvi put je u Hrvatsku došao 1976. godine u Cavtat sa svojom tetkom. Poslije toga je došao samo još jednom, sve dok 2003. godine nije u Splitu kupio brod. Od tada je svake godine dolazio u Hrvatsku, a 2009. godine njegova putovanja su ga dovela do Vrboske, piše Jutarnji list.

Izvor: Jutarnji list; Foto: Tomislav Krišto/HANZA MEDIA

Odgovori

Skip to content