Silvana Oruč Ivoš: Josipović ne poznaje demokraciju, samo propalu komunističku diktaturu
Okomio se uglađeni profesor na Veliku Gospu kojoj ne bi dao pristup na Hrvatsku televiziju. Pa na Republiku Hrvatsku koju je gotovo proglasio katoličkom džamahirijom. Potom je na red došao nadbiskup Marin Barišić kojeg je gotovo optužio da se drogira. A onda se uglađeni profesor i muškarčina Josipović hrabro i junački odlučio obračunati s predsjednicom RH jer mu se nisu svidjele njene fotografije iz Australije. Kao da je Grabar Kitarović kriva što Josipovića nitko nigdje nije zvao?!
Iako u petogodišnjem mandatu nije napravio gotovo ništa, Ivo Josipović, čovjek koji je svojedobno bio predsjednikom RH, očito ima još političkih ambicija. Posljednjih dana, gotovo panično, Josipović komentira sve što stigne. I razotkriva se. To da je Ivo Josipović ekstremno lijevog političkog uvjerenja znalo se i do sada. No, pokazao je svu raskoš svoje nesnošljivosti prema onima koji su drugačiji od njega.
Ono što je nesporna činjenica vezana uz Ivu Josipovića jest to da je potpuno netalentiran političar. Svojedobno, nakon što ga je Kolinda Grabar-Kitarović porazila na predsjedničkim izborima i kad se pokušao uključiti u parlamentarni život, napisala sam tekst pod naslovom „Kome treba Josipovićeva naknadna pamet?!“ u kojem sam poprilično detaljno razložila zbog čega Josipović nema nikakve šanse osvojiti ni jedan saborski mandat. I to unatoč tome što su ga ankete godinama svrstavale na prvo mjesto omiljenih političara. No, umjetno podignut “rejting” se sruši kao kula od karata, a upravo to se dogodilo i netalentiranom Josipoviću. Na parlamentarnim izborima doživio je debakl, a jednako će proći i ako se ponovno pokuša kandidirati za predsjednika RH, o čemu se govori. Ili, što je puno vjerojatnije, ako se pokuša nametnuti kao nekakav vođa ljevice.
Puno je razloga za to. Josipovića svi pamte isključivo kao blijedog političara. I to ne zbog puti ili kose, već kao čovjeka koji se trudio ne raditi ništa da se nekom ne zamjeri. Pristojni gospodin i profesor Josipović, a taj je imidž godinama gradio, jedinu je strast pokazao kada je u Izraelu ocrnjivao svoju državu govoreći o ustaškom gujama koje još uvijek gmižu Hrvatskom. Doduše, nije mu pomoglo ni vezivanje uz neke bivše strukture i inzistiranje na tzv. lex Perkoviću. Dovoljno da ne dobije drugi mandat i da doslovno preko noći bude izbačen ne samo iz visoke, nego iz politike uopće.
I sada će se pokušati vratiti. Ali, ne više kao uglađeni profesor koji svira klavir,nego glumeći razbijača bez imalo stila i mota. No, netalentiran kakav jest odabrao je potpuno promašene teme. Okomio se tako, nekad uglađeni profesor, na Veliku Gospu kojoj ne bi dao pristup na Hrvatsku televiziju. Pa na Republiku Hrvatsku koju je gotovo proglasio katoličkom džamahirijom. Potom je na red došao nadbiskup Marin Barišić kojeg je mrtvo-hladno u javnom prostoru gotovo optužio da se drogira i da konzumira buniku. A onda se uglađeni profesor i muškarčina Josipović hrabro i junački odlučio obračunati s predsjednicom RH, jer mu se nisu svidjele njene fotografije iz Australije. Kao da je Grabar-Kitarović kriva što Josipovića nitko nigdje nije zvao?! Doduše, možda u toj priči ima i malo frustracije jer ga je Grabar Kitarović izbacila iz igre, no i te bi emocije uglađeni profesor morao znati kontrolirati.
Zbog svih tih eskapada od Josipovića se, na upit iz jedne redakcije, morala ograditi i dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Dubravka Hrabar. Iako je upozorila da Josipović nije čelnik te institucije te da njegovo mišljenje ne može biti službeno, Hrabar je dodala da komentar Ive Josipovića glede upozorenja msgr Marina Barišića o velikoj stopi rastava braka, smatra – neprimjerenim. Hrabar je pojasnila da je „ukazivanje na negativne trendove u društvu i pokušaj njihova smanjenja, zadaća svih društvenih čimbenika, pa tako i crkvenih vjerodostojnika, kojima je jedno od poslanja briga za obitelj”.
A baš je tim sramotnim komentarom Josipović – inače čovjek kojeg su još kao studenta prava komunistički moćnici pomno odabrali da nazoči suđenju Andriji Artukoviću – pokazao koliko mu je stalo i do pluralizma mišljenja i do demokracije. Odnosno kako ih shvaća. Jasno je da je Josipoviću, sudeći po njegovim izjavama, puno bliža propala komunistička diktatura, ali ipak je malo čudno da uglađeni profesor još ne može shvatiti da demokracija nije primitivno vrijeđanje neistomišljenika?!
Nije, politički netalentirani Josipović ni uspio zapamtiti lekciju, koju je na svojoj koži osjetio Zoran Milanović kada je – nakon najave da će izbaciti vjeronauk iz škola, a potom napadom na biskupe – 2007. izgubio već dobivene parlamentarne izbore. Za razliku od Milanovića koji je, zbog zbivanja u HDZ-u, četiri godine kasnije uspio isplivati, Josipoviću se to neće dogoditi. Jer Milanović je ako ne ništa drugo, bio dosljedan u svojoj nedosljednosti, a Josipović nije niti to. Koketirao je s mnogima, a na kraju su mu leđa okrenuli i stranka koja ga je iznjedrila i najbliži suradnici. Zato sada ovi pokušaji da se nametne kao nekakav vođa ljevice i da mobilizira lijevo biračko tijelo izgledaju tragično. Srećom po hrvatsku politiku i demokraciju, s jako predvidivim ishodom.
