“Naši učenici žele punu istinu o slavi i veličini Oluje, ali neki od autora udžbenika nude im agresorski pogled”, ističe Stjepan Bekavac, suautor udžbenika iz povijesti za Hrvatski tjednik od 3. kolovoza 2017.

> Dr. sc. Mario Jareb: Jokić-Budakov ‘kurikulum’ želio je zadati smrtni udarac povijesti kao predmetu, a samim time i poučavanju o Domovinskom ratu

U uporabi je 15 udžbenika iz povijesti, ali neki su autori u udžbenicima naveli ime Rajka Vukadinovića, prve srpske žrtve u Domovinskom ratu, ali su preskočili junački čin hrvatskoga branitelja Mile Blaževića Čađe koji se, opasan eksplozivom, bacio na oklopni transporter pobunjenih Srba i svojim činom spasio sumještane Struge Banske u Pounju.

“Uskoro će biti dvadesetdruga obljetnica operacije koja je poznata pod imenom Oluja. To je operacija koja se ovdje u Americi proučava i pokazuje što dobro predvođena, dobro opremljena, dobro uvježbana snaga, i politički dobro predvođena – može napraviti i preokrenuti. Iznimno poštujemo vas, našega saveznika – jednu malu zemlju koja se zna boriti znatno iznad svoje kategorije”, rekao je, na sastanku u Pentagonu 12. srpnja 2017., James Mattis, ministar obrane SAD-a svojem hrvatskom kolegi Damiru Krstičeviću.

Ovu je činjenicu potvrdila prije 15 godina i Središnja obavještajna agencija SAD-a u svojoj studiji Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis, 2002.

Ona navodi kako se temelj vojnoredarstvene operacije Oluja nalazio u poboljšanoj doktrini i strukturi HV-a, koja se provodila od 1993. Premda se u njezinoj pripremi i izvođenju pojavilo niz objektivnih problema. Oluja predstavlja vojnostrateški vrhunac hrvatskoga Domovinskog rata i potvrdu umijeća hrvatske vojske, vojske stvorene u kratku roku i ustrojavane u ratnim uvjetima.

Na žalost, Oluja predstavlja i jednu od polemičnih podtema u šaroliku spektru povijesnih udžbenika hrvatskog obrazovnog sustava, tj. kamen spoticanja i razilaženja među njihovim autorima. Naime, osnovnoškolski udžbenici koji se danas rabe u nastavi povijesti nastali su prema Nastavnomu planu i programu iz 2006., dok su gimnazijski udžbenici kao i oni za srednje strukovne Škote, nastali prema programu iz 2000. godine.

U Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava u školskoj godini 2014./ 15. koji je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, trenutačno je uvršteno 15 udžbenika u kojima se obrađuje Domovinski rat.

Unatoč detaljnim smjernicama Nastavnoga plana i programa, koje podjednako obvezuju nakladnike, autore udžbenika i članove povjerenstva za prosudbu kakvoće udžbenika, kada je riječ o bilo kojemu dijelu nastavnoga sadržaja (tako i Domovinskoga rata), danas u hrvatskom obrazovnom sustavu postoje različite inačice pristupa toj građi, i ne samo u grafičko-likovnomu oblikovanju udžbenika, nego i sadržaju, odnosno pristupu činjenicama.

S obzirom na Oluju, današnji se udžbenici mogu podijeliti na one koji detaljno opisuju njezine ciljeve, provedbu i rezultate te uspjeh i učinke Oluje i one koji naglasak stavljaju na njezine posljedice, ponajprije na civilne žrtve. Objema činjenicama neki autori udžbenika pristupaju tako da jednu činjenicu, primjerice uspjeh i učinkovitost vojnoredarstvene operacije, prikazuju u samo nekoliko rečenica ili pola stranice, a njezine posljedice (civilne žrtve) prikazuju na pet i više stranica, a drugi autori obrnuto.

To je pokazatelj velikoga nerazmjera prema temeljnim odrednicama u obvezujućem dokumentu MZOS-a, tj. istom Nastavnom planu i programu.

Tekst udžbenika nedvosmisleno treba ukazati na razumijevanje ciljeva i rezultata Oluje – poraz srpskoga agresora, oslobađanje okupiranoga teritorija Republike Hrvatske i dolazak na međunarodno priznatu granicu, povratak prognanika i izbjeglica te pomoć Armiji BiH u deblokadi opkoljenoga Bihaća kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa. Stoga je neupitno naglašavati činjenicu da se Olujom spriječio pokušaj trajnoga otkidanja velikog dijela hrvatskog narodnoga i državnog teritorija.

Razlog i smisao Oluje jest obnova života, a oslobođenjem okupiranih područja i prestankom rata, omogućen je gospodarski oporavak i daljnji gospodarski razvoj.

Potpunu anarhiju u prikazu novije hrvatske povijesti izazvalo je pomodarsko uvođenje metoda multiperspektivnosti i multinterpretativnosti u prikazivanju, tumačenju i vrjednovanju povijesnih događaja i osoba. Takav koncept ostavlja prostor višeznačnosti jednoga te istoga događaja i osoba, a poražavajuća je činjenica što na njemu inzistiraju i autori radnoga materijala kurikularne reforme.

Primijenjeno na Domovinski rat, to znači da se o obrani Domovine može govoriti i iz perspektive branitelja i perspektive agresora, što implicira da je svaka od tih perspektiva legitimna te da jednu od njih učenik može izabrati za svoj subjektivni stav. Ovakva perspektiva polučila je u hrvatskim udžbenicima povijesti ime Rajka Vukadinovića, prve srpske žrtve u Domovinskom ratu (poginuo u sukobu s hrvatskim redarstvenicima 31. ožujka 1991. na Plitvicama), ali je istim onima kojima su ti udžbenici namijenjeni ostao nepoznat junački čin hrvatskoga branitelja Mile Blaževića Čađe (dana 26. srpnja 1991. opasan eksplozivom bacio se na oklopni transporter pobunjenih Srba i svojim činom spasio sumještane Struge Banske u Pounju koje su pobunjeni Srbi koristili kao živi štit).

Na žalost, tako se u većini udžbenika Oluja prikazuje navođenjem imena mjesta i predjela oslobođenoga teritorija, dok se puno više pažnje pridaje sjenama nad tom operacijom. Te sjene žele predstaviti odnos Hrvatske vojske prema srpskome stanovništvu na oslobođenom području kao zločinački, kao i nečinjenje hrvatskih vlasti u sprječavanju takvih radnji.

Drugim riječima, veća se pažnja pridaje događajima koji nisu povezani s ciljevima Oluje, tj. lošim događajima koji su rezultat samovolje neodgovornih pojedinaca, a ne službene politike hrvatskoga državnoga vodstva. Naglašavanje zločina nad srpskim civilima tijekom Oluje, za razliku od prijašnjih generacija udžbenika povijesti, najznačajnija je promjena koja se dogodila u novim izdanjima udžbenika.

Izostanak sveopćih vrijednosti istine i dobra te i svođenje povijesnih činjenica na subjektivnu i netočnu interpretaciju čini Oluju kao negativnu posljedicu Domovinskoga rata.

Osim mnoštva važnih podataka, smisao i značenje udžbenika povijesti jest u prenošenju mentalnih slika, obrazaca, tradicije, norme i vrijednosti koje oblikuju naše shvaćanje prošlosti, a time utječu i na shvaćanje našeg kolektivnoga nacionalnoga identiteta. Pritom ne zanemarujemo važnost nastavnika i obitelji na kreiranje tih procesa.

Udžbenik ima javnu narav, odobrava ga nadležno državno tijelo, jer kroz obrazovni sustav dopire do velikoga broja korisnika, pa shodno tomu može postati i predmetom javne rasprave i sukoba u kojem sudjeluju svi – od profesionalnih povjesničara do običnih građana. Cjelokupno razdoblje Domovinskoga rata u udžbenicima povijesti, a posebno vojnoredarstvena operacija Oluja, najviše je podložno, javnoj uporabi povijesti i tema je koja izaziva burne reakcije struke, ali i šire javnosti.

Vrijeme u kojemu živimo svjedoči o slabo utvrđenim temeljima vlastite prošlosti, o bojazni i sumnjama u površno znanje ono što današnji naraštaji znaju o vlastitom identitetu. Postoji istinska potreba za nedvosmislenim i istinitim informiranjem mladih kako bi mogli izgraditi pravilan sustav vrijednosti, sustav u kojem će biti sigurni u istinu o Domovinskom ratu, napose o Oluji, da bi tako bili sigurni u sebe, stekli jasnu svijest o svojemu narodu i svojoj Domovini i njezinim vrijednostima.

Tako poštuju sebe i druge, tako postižu poštovanje drugih. Isto ono poštovanje koje trebaju pridati krvavoj borbi u Lovašu, HOS-ovoj štafeti smrti, događajima u Rosinjači, Baćinu ili Golubovu kamenu.

Vlastitim iskustvom svjedočim u njihovu iznimnu zainteresiranost za takvim sadržajima, svjedočim da se učenici ne boje zaključivati o povijesnim okolnostima na temelju zemljovida masovnih grobnica u Domovinskom ratu, zemljovida na čijem je izbacivanju iz školskoga povijesnog atlasa inzistiralo jedno od stručnih povjerenstava MZOS-a za odobravanje udžbenika i pripadajućih, dopunskih nastavnih sredstava.

Hrvatski učenici u tome slijede Ciceronov drugi zakon povijesti: ne bojati se reći ono što je istinito.

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save