Izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu država će ubuduće moći raspolagati zapuštenim privatnim zemljištima kako bi ih privela svrsi. Riječ je o vjerojatno najradikalnijoj novini u domaćem zakonodavstvu koje se tiče poljoprivrede u zadnjih nekoliko desetljeća, a već u startu uslijedili su sumnjičavi komentari u vezi s ustavnom održivosti ovih odredbi.

Prijašnji sramežljivi pokušaji su, naime, završavali neuspjehom, no dojam je kako su sada izmjene zakona išle do kraja i da su pravno dobro pripremljene, iako će o tome, naravno, konačnu odluku donijeti Ustavni sud ako od njih bilo tko zatraži ocjenu ustavnosti.

Široka definicija

Dakle, novim Zakonom o poljoprivrednom zemljištu država prije svega propisuje da je zemlja dobro od posebnog značenja za RH, te da je svatko dužan održavati svoje zemljište, i to na način da je ono pogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Određeno je prilično temeljito i tko će biti zadužen za kontrolu je li zemljište održavano, pod čime se “smatra sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, kao i smanjenje njegove plodnosti”. Riječ je, dakle, o prilično širokoj definiciji koja može obuhvatiti praktički svako stanje u kojem se nalazi neobrađena zemlja. Doduše, sve to treba detaljnije regulirati pravilnicima koje potpisuje ministar.

Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta, stoji dalje u Zakonu, “dužni su održavati postojeću funkcionalnost podzemne odvodnje na poljoprivrednom zemljištu gdje je ista izgrađena”, a pogodnima za poljoprivrednu proizvodnju moraju se održavati i građevinske parcele koje nisu privedene svrsi.

Nakon što se evidentiraju sva neobrađena zemljišta, Agencija za poljoprivredno zemljište može ga dati u najam ako su vlasnici nepoznatog boravišta ili nedostupni (poznati i dostupni vlasnici, osim poreza na nekretnine, u opasnosti su i od sankcija od jedinica lokalne samouprave, kao i do sada). Novac od tog najma plaćat će se na posebni račun, a vlasnik zemljišta u svakom trenu može zatražiti isplatu, no u roku od pet godina. Nakon tog roka, sredstva idu lokalnoj samoupravi, no mogu se koristiti samo u namjenske svrhe koje se tiču poljoprivredne proizvodnje.

Zaštita javnog interesa

Upravo u toj odredbi pravnici s kojima smo razgovarali vide sporni detalj o kojem bi mogao odlučivati Ustavni sud.
Naime, vlasništvo je zaštićeno Ustavom, no ne neograničeno. Ako je riječ o posebnom državnom interesu ili nebriga o vlasništvu ugrožava sigurnost drugih, država se može uplesti. Može ograničiti to pravo ili otkupom ili intervencijom kako bi se zaštitio javni interes. Privođenje svrsi poljoprivrednog zemljišta uz naknadu naši sugovornici podvode pod tu ravnotežu, no odredba o roku od pet godina znači da vlasnik nakon tog roka ostaje bez svega.

U tom detalju ravnoteža između javnog interesa i privatnog vlasništva bila bi narušena, kažu odvjetnici s kojima smo razgovarali. Ništa od ostalih odredbi ne bi trebalo biti sporno, smatraju, jer već i Zakonom o vlasništvu postoji mogućnost da jedinica lokalne samouprave uzme u upravljanje imovinu čiji je vlasnik nepoznat, uz obvezu skrbi dobrog gospodara i uz naknadu ako se vlasnik utvrdi.

Imovina kojom se upravlja na taj način može se dati i u najam.

Na kraju će, nakon uvođenja poreza na nekretnine, i sada izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, vjerojatno pune ruke posla imati službenici u zemljišnicima i katastrima. Valja očekivati gužve kako bi se raščistili vlasnički odnosi, odnosno kako se ne bi plaćao porez na nekretnine koje u stvarnosti nisu vaše, odnosno ubirao novac od zemlje koju nemate volje, znanja ili vremena obrađivati.

Izvor: Marijo Kavain/Slobodna Dalmacija

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save