Vjekoslav Krsnik: HDZ odbacio Tuđmanovu politiku pomirbe ustaša i partizana
Jedan detalj iz posjeta predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović Australiji simbolički potvrđuje da je Hrvatska demokratska zajednica koja se na čelu sa svojim čelnicima voli pozivati na politiku predsjednika Tuđmana odbacila jednu od ključnih poruka njegove političke ostavštine. Radi se o pomirbi ustaša i partizana što je kroz dugi niz godina komunističke Jugoslavije bilo nezamislivo u politici hrvatskog nacionalnog korpusa. Iako je u borbi za hrvatsku državnu samostalnost i nacionalnu samobitnost u odlučujućim godinama nakon raspada Jugoslavije imao i pogrešnih procjena, njegov koncept pomirbe ustaša i partizana bio je jedan od ključnih čimbenika u postizanju nacionalnog jedinstva prilikom raspada Jugoslavije i sloma svjetskog komunističkog pokreta. To jedinstvo upravo se manifestiralo zajedništvom domovinske i iseljene Hrvatske s osobitim naglaskom na važnost koju je svojim učešćem u tim ključnim danima hrvatsko iseljeništvo pokazalo u svekolikoj pomoći domovini ugroženoj velikosrpskom agresijom.
Važno je međutim utvrditi kakav je odnos između postojećih „partizana“ i imaginarnih „ustaša“ postojao uoči raspada Jugoslavije. Jugoslavenski su komunisti od Bleiburga do ubojstava hrvatskih nacionalista tijekom postojanja Jugoslavije praktički likvidirali sve ustaše. Nakon toga svaki pokušaj hrvatskog nacionalizma etiketiran je kao oživljavanje NDH, jer se time na unutarnjem planu očuvanja floskule o bratstvu i jedinstvu, a na vanjskom planu očuvanja Jugoslavije najlakše rješavalo s bilo kakvim pokušajem rješenja hrvatskog nacionalnog pitanja. Međutim Udba i KOS dobro su znali koristiti kontroliranu tzv. ustašku emigraciju kao politički čimbenik gušenja bilo kakvog hrvatskog nacionalizma u velikosrpskoj Jugoslaviji. Jednostavno rečeno, ustašama su proglašavani svi oni koji su se zalagali za hrvatsku državu i osamostaljenje iz Jugoslavije. Čak je i famozna Bugojanska operacija u kojoj su nastradali naivni hrvatski nacionalisti iz Australije bila Udbina operacija, da bi se diskreditiralo „Hrvatsko proljeće“.
Kad je uoči raspada Jugoslavije povjesničar Franjo Tuđman lansirao politiku pomirbe tzv. „ustaša“ s realnim partizanima radilo se o čisto ideološkom pragmatičnom potezu ujedinjenja hrvatskih težnji za samostalnom državom u domovini s onima u emigraciji koji su zagovarali ostamostaljenje od Jugoslavije. Budući da pravih „ustaša“ biološki i nije bilo osim njihove djece, a partizani su bili realni čimbenik u doba raspada Jugoslavije, Tuđmanova ideja predstavljala je običnu floskulu. Ona je praktički poslužila partizanima da prigrabe sve poluge moći, a tzv. ustaša nije bilo ni na vidiku. Ekipa na čelu s Gojkom Šuškom koju je Franjo Tuđman doveo iz Kanade bila je pod kontrolom Udbe. Kad se osnivao HDZ u njegove redove pristupilo je 70.000 bivših članova Saveza komunista Hrvatske, pa je time ideološki bila zapečaćena sudbina stožerne hrvatske stranke.
Stoga se ne treba čuditi da je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prilikom posjeta Australiji zaobišla one hrvatske klubove u kojima postoji ikonografija NDH, ali koji su i te kako na sve moguće načine pomogali domovini da se osamostali i odupre velikosrpskoj agresiji. Uostalom u tim klubovima u doba Domovinskog rata boravili su i najviši državni dužnosnici počevši od Stipe Mesića koji se znao hvaliti da je u posljednjim ratovima Hrvatska dvaput pobijedila, a znao je zapjevati „Juru i Bobana“. Naravno „jugoslavenski“ odnos prema tim klubovima uspostavljen je nakon 2000. godine, ali je produžen za vrijeme Sanaderovog i Kosoričinog HDZ-a. Zanimljivo je da je po svjedočenju bivšeg generalnog konzula u Melbourneu Antuna Babića sadašnji predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković kad je bio ministar vanjskih poslova dao uputu hrvatskim diplomatima da ne idu u takve klubove, ali je to poništila Vesna Pusić. To je najbolji dokaz kako su se nasljednici Franje Tuđmana držali njegove politike pomirbe partizana i „ustaša“ koja je uskrsnula ovaj put prilikom posjete hrvatske predsjednice Australiji, izazivajući novi razdor u australskoj hrvatskoj zajednici.
U svakom slučaju australski Hrvati kao lojalni državljani svoje nove domovine ne zaslužuju takav odnos službene hrvatske politike prema njima nakon svega što su učinili za Hrvatsku u najtežim godinama borbe za državno osanostaljenje i demokraciju. Hrvatska predsjednica u ovom slučaju odstupa od politike koju je najavila u svojem inauguracijskom govoru na Markovom trgu: “Koristim prigodu našem iseljeništvu diljem svijeta uputiti posebnu poruku. I vi ste Hrvatska i nikada neću dopustiti da bilo tko zanemari vašu ulogu i doprinos u stvaranju hrvatske države. Vi ste važna poveznica Domovine sa svijetom, ali i naša bitna sastavnica koja će i dalje pridonositi našem nacionalnom razvitku. Vrata Hrvatske širom su vam otvorena. Vaše znanje i iskustvo dragocjeni su Domovini. Na nama u Hrvatskoj obveza je pružiti vam iskrenu i stvarnu priliku za ulaganja, obrazovanje i povratak”. Kao što se vidi ulogu tog iseljeništva u važnoj useljeničkoj državi Australiji namjerno zanemaruje hrvatska službena politika dok je na vlasti postuđmanovski HDZ.
Vjekoslav Krsnik
