14. rujna 1991. osvajanje vojarne Ploče – jedna od presudnih pobjeda Domovinskog rata
Osim što je u Pločama zauzeta prva neprijateljska vojarna u Hrvatskoj s ogromnom količinom naoružanja, tih dana u pločanskom akvatoriju odigrala se prva pomorska bitka u Domovinskom ratu, osnovana je prva ratna luka, prva postrojba mornaričko – desantnog pješaštva i vojno – mornaričke policije, formirana je prva ročna vojska, a obavljen je i prvi blagoslov jedne vojarne u Hrvatskoj.
Osvajanjem vojarne u Pločama (akcija Zelena tabla – Male bare) započela je blokada i osvajanje vojarni, skladišta oružja te različitih vojnih objekata JNA u Hrvatskoj, što je imalo presudnu ulogu u naoružavanju vrlo slabo naoružanih naših obrambenih snaga.
Nakon napada hrvatskih snaga na vojarnu u Pločama stigla je neprijateljska avijacija, a ispred Ploča nalazilo se jedanaest neprijateljskih brodova. Zbog toga je miniran ulaz u pločansku luku kontaktnim minama, zaplijenjenim u skladištu Tatinje. Nakon osvjetljavanja okoline, doletjela su dva zrakoplova i započela raketiranje. Napadi zrakoplova su se nastavili, pa je tako tu noć izvedeno još šest napada, uglavnom na skladište u Maloj bari i okolnim cestama. Osim zrakoplova, podršku snagama JNA davale su i pomorske snage, i to raketna topovnjača, dva raketna i dva torpedna čamca koji su uplovili 14. rujna oko 23 sata. Primarni cilj im je bio onesposobljavanje čelične sajle postavljene u luci koja je sprječavala isplovljavanje minolovaca prema otvorenom moru. Djelovale su i po hrvatskim snagama (posebno na položajima na brdu Straženica) te po luci i dijelu grada.
Osvajanje vojarni – presudni značaj za opstanak Hrvatske
Osvajanje vojarni imalo je presudan značaj za obranu Hrvatske, jer je zadobiveni ratni plijen (više od 230 tenkova, 150 oklopnih transportera, 18 različitih brodova, 400 većih topova, 180.000 pušaka, ogromna količina streljiva i druga vojna oprema) bio višestruko veći od oružja s kojim je Hrvatska do tada raspolagala (ukupna vrijednost preuzetoga procjenjuje se na 700.000.000 USD).
U skladištu oružja u Pločama bilo je 5000 cijevi, 300 tona streljiva i minsko-eksplozivnih sredstava (MES), 70-ak topova i strojnica te 120 motornih vozila; 32. “varaždinski” korpus JNA predao je 22. rujna 79 tenkova, 48 borbenih vozila gusjeničara, 18 borbenih vozila s protuavionskim mitraljezima, 6 topova proizvodnje GVOZDIK, 6 višecjevnih bacača raketa (VBR) tipa Plamen, 4 VBR tipa Oganj, 18 haubica od 155 mm, 18 haubica od 152 mm s pripadajućim prijevoznim sredstvima, više stotina minobacača raznih kalibara te pješačko naoružanje (duge i kratke cijevi) za 8-9 brigada i više tisuća tona streljiva i eksploziva; u vojarnama na teritoriju ZP Bjelovar zarobljeno je 28. rujna 150 tenkova, 60 BVP, 121 komad topničkog oruđa, 12 komada VBR, 48 komada SO, 1106 komada raznih vozila te 3500 tona minsko-eksplozivnih sredstava i streljiva.
Pripadnici JNA digli su u zrak velika skladišta oružja u Skradniku kraj Josipdola i u Bedeniku kraj Bjelovara, a sredinom listopada i veliko skladište eksploziva i streljiva kraj Oštarija te 2 vojna skladišta kraj Rijeke. Usporedbe radi, procjenjuje se da je JNA uoči Domovinskog rata raspolagala s 489 borbenih zrakoplova, 214 naoružanih helikoptera, oko 230 različitih ratnih brodova, 1863 tenka, oko 3760 oklopnih transportera i BVP, 19.029 topničkih cijevi – od toga 1799 protutenkovskih topova, 4200 netrzajnih topova, 64 minobacača, 1934 oruđa “teškog” topništva, 250 samohodnih topova, 4286 protuavionskih topova, 160 dalekometnih višecjevnih bacača (Oganj, Plamen i Orkan) te velikim brojem osobnoga naoružanja.
