16. rujna 1991. Vinkovci – nepokoreni grad na „vratima Hrvatske“
U noći sa 16. na 17. rujna 1991. agresorskim je projektilima zapaljena knjižnica u Vinkovcima u kojoj je izgorjelo 85.000 knjiga, među kojima i kompletna rukopisna ostavština Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića te djelomično Ivana Kozarca.
Još od ljeta 1991. godine Vinkovci su postali metom srpskog agresora u želji da osvoje taj tradicionalno vrlo hrvatsko-domoljubno orijentirani grad koji je zbog izuzetno važnog položaja nazvan „vratima Hrvatske“. Položaj Vinkovaca otežavala je blizina granice sa Srbijom i stvaranje jakog četničkog uporišta u Mirkovcima.
Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedan od simbola razaranja i uništenja, ona je dokaz kako su nas Hrvate htjeli uništiti, ne samo ljudske živote, već najvažnija kulturna obilježja i kulturne ustanove.
Tijekom lipnja 1991., u selima istočne Slavonije (Bobota, Vera, Negoslavci, Trpinja, Tenja, Borovo Selo i dr.) uspostavljene su terorističke baze hrvatskih Srba za napade na Osijek, Vinkovce i Vukovar te okolna nesrpska sela. Vinkovci su osobito napadani iz Mirkovaca, Markušice, Pačetina i Karadžićeva. Hrvatske su snage početkom srpnja 1991. protjerale četnike sa samog ulaza u Vinkovce, 17. srpnja 1991. munjevitom su akcijom hrvatske snage potisnule srpske teroriste preko “brčanske” pruge i uspostavile liniju prema Mirkovcima. U samom pak napadu na neprijateljske položaje na Mirkovce, iz kojih su neprestano granatirani Vinkovci, hrvatske su postrojbe pretrpjele velike gubitke, a ključnu pomoć srpskim teroristima pružila je komunistička JNA. Od 28. do 30. kolovoza 1991. u Vinkovcima i Slavonskom Brodu hrvatske su snage zaustavile nekoliko vlakova koji su prevozili oružje i intendantsku opremu JNA koja se povlačila iz Slovenije; ovom akcijom oduzeti su oružje i oprema i podijeljeni slabo naoružanim hrvatskim postrojbama.
15. rujna 1991. Vukovar je ostao odsječen od Vinkovaca, a 20. rujna veza je opet uspostavljena, preko Nuštra, Marinaca i Bogdanovaca, da bi kasnije i taj put bio prekinut. 11. Listopada 1991. u Vinkovce se s manjom skupinom branitelja uspio probiti iz neprijateljskog obruča zapovjednik obrane Vukovara Mile Dedaković – Jastreb, u namjeri za dovesti pomoć Vukovaru koji je opkolila JNA, uz pomoć četnika iz Srbije i slavonskih Srba. Vinkovci i mjesto Nuštar bili su ključna točka prijema proboja hrvatskih vojnika i civila nakon pada Vukovara.
“Dnevnik jednog rata – Vinkovci” je dokumentarni film čija radnja počinje u petak, 19. srpnja 1991. godine, kada su Vinkovci prvi put granatirani. Dokumentarni film podsjetnik je na Domovinski rat i događaje na istočno-slavonskoj bojišnici. Od toga datuma gotovo da nije bilo dana u kojem nije bilo „gruvanja“ iz sela u kojima su do tada mirno živjeli pripadnici srpske manjine. Film prati ratne događaje u gradu, ali i okolici, posebice u Nuštru koji je bio prva linija obrane prema Vukovaru. U filmu govore hrvatski branitelji – dotadašnji radnici, seljaci, profesori, liječnici, učenici, glazbenici… Ukratko, ljudi koje je rat učinio svjedocima velikosrpske agresije, neprikosnovenim zaštitnicima doma, obitelji i vjere.
Nevjerojatan je podatak da je na okupiranom dijelu bivše općine Vinkovci u jesen 1991. bila najveća koncentracija oklopa JNA: 320 tenkova i 250 borbenih vozila.
Svaki je dan bio težak, ali svima je najteže pao 18. studenoga 1991. kada je okupiran Vukovar. Pa ipak beznađe koje se tada uvuklo među ljude preraslo je u inat da Slavonija, a s njome i Hrvatska, nikada neće biti pokorena.
Tako se i dogodilo, i zato veliko hvala vinkovačkim junacima i svima koji su obranili „vrata Hrvatske“.
Izvor: narod.hr
