Molitva – Utorak, 12. rujna

Božja prisutnost

Isusa možemo potražiti u bilo koje doba dana ili noći.
On uvijek čeka, osluškujući naš poziv.
Kojega li divna blagoslova!
Nije mi potreban telefon ili e-mail, samo šapat.

Sloboda

Gospodine, dao si mi velik dar slobode.
Udijeli mi milost da mogu biti slobodan od svakoga oblika mržnje i netrpeljivosti.
Podsjeti me, Gospodine, da smo u tvojim očima svi jednaki.

Svjesnost

U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja

Lk 6,12-19
U one dane iziđe Isus na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.
Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog, nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti.
I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Danas ću moliti u divljenju i zahvalnosti za ovu malu skupinu ljudi, za učenike. Unatoč svim njihovim slabostima i pogrješkama, po njima i zbog njihova potpunog povjerenja u Isusa i njegova Duha, evanđelje se proširilo po cijelom svijetu. Ono se proširilo i nastanilo i u moje srce. Dok slušam kako me Isus zove imenom molit ću da imam duh apostola i da budem učenik koji ga svjedoči u svome malom svijetu.
Isusovi su učenici, također, bili svjedoci njegove moći i velikog milosrđa osobito kad je bio suočen s ljudskom patnjom. Na kraju života ih je nazvao prijateljima.
Molit ću da budem dostojan te velike časti – da budem Isusov prijatelj. Molit ću i za sposobnost da prihvatim Isusa kao jednog od svojih prijatelja.

Razgovor

Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content