(FOTO) Umirovljeni časnik HV-a Boško Ramljak, ranjen dva puta, i danas svjedoči: “Vridilo je!“
Učenici osnovnih škola rame uz rame sa srednjoškolcima u stihovima i prozi!
Bila je to večer prepuna emocija, snažnih riječi u stihu i prozi, sjajan uvod u ratnu priču g. Boška Ramljaka, umirovljenog časnika HV-a, junaka Domovinskog rata, kojoj nijedno srce odoljelo nije. Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu ispunjena učenicima srednjih i osnovnih škola Splita, Jesenica, Omiša, Kučića i Makarske koji su došli bodriti svoje vršnjake, male pjesnike i pisce iz njihovih škola, pružala je nesvakidašnju sliku. Ponos i nada ispunili su dvoranu, naša srca, a poruka nikad snažnija – uspomena na junake koji su svoj život utkali u našu slobodu, trajat će u vremenu i prostoru. Nikada sigurniji da „Tjedan sjećanja na Vukovar i Škabrnju“ u našem gradu ima svoju budućnost. Uvjereni više nego ikada da uloženi trud nije bilo uzaludan jer plodovi su vidljivi i večeras. Publika je bila posebno dirnuta stihovima ispisanim rukopisom učenice čiji je otac poginuo u vihoru rata, a život u progonstvu bez oca ostavio joj gorak okus.
Ispratile mene ružne slike rata
Prošli su teški dani i duge noći
U razrušenom gradu ostao je tata.
Čekajući oca kada će nam doći.
Jurio on po snijegu i mraku
Ali on nam došao nije.
Dok se kiša metaka slijevala u zraku
Majka je rekla: “S neba sada otac se smije.“
Ostao je miris njegova kaputa,
Dok sjećanje na njega kroz misli mi luta
Kuda god pošla i gdje god bila
Otkad ga nema slomljena mi krila.
(Martina Čosić, Ekonomsko-birotehnička škola, Split)
Stihove je krasnoslovila učenica Sara Opuhač uz upaljenu svijeću koju je učenica Martina Buljubašić, čitajući uvod, držala u ruci. Plamen svijeće ugašen je s posljednim izgovorenim stihom pjesme, simbolizirajući preranu smrt dragog oca.
Tišina je vladala u dvorani dok je junak i svjedok s prvih crta bojišnice Boško Ramljak, Sinjanin rodom, časnik HV-a, svjedočio svoja ratna iskustva: dva ranjavanja, smrt svojih suboraca i prijatelja, neprijateljsku neobuzdanu okrutnost koja nije priznavala pravila rata i prava ratnih zarobljenika. Njegova svjedočanstva, snažna i divovski hrabra, ispunila su naša srca ponosom i divljenjem. „Hvala Vam, poštovani časniče Hrvatske vojske, na Vašem sebedarju, hrabrosti i junaštvu, slobodi koju dugujemo Vama i brojnim junacima koji su svoje živote položili za nju u nemilosrdnom nametnutom nam ratu!“ Opet su učenički stihovi i proza bili moćniji od običnih riječi koje je naš ratni junak zaslužio čuti zajedno s preživjelim suborcima i onima koji već počivaju u vječnosti.
Evo nekih vrlo emotivnih razmišljanja naših učenika – autora o ratnim godinama, kada rođeni nisu bili, o događajima u kojima nisu mogli sudjelovati:
Rat je jedna teška riječ
preko koje brojni ne mogu prijeć
Naši heroji su pali, krenuli u rat, a nisu znali
I dušu i tijelo domovini su dali.
(Laura Matić, SŠ fra Andrije Kačića Miošića, Makarska)
Jer da se opet dogodi, doći ću jer za Hrvatsku se ne živi
Za Hrvatsku se gine.
Jer danas napokon mogu reći
Da, Hrvat sam i toga se ne stidim
Jer ja ništa nisam izgubio
A puno, puno toga sam dobio.
(Duje Samardžić, Obrtničko-tehnička škola, Split)
Mnogi su krenuli u krvav boj ,
za Vukovar dali život svoj.
Braneći hrvatski voljeni grad,
postali heroji, onda i sad.
„Grobovi im nikad oprostit neće“
Jedan pjesnik davno reče,
a molitve ucviljenih duša
neka čovjek i dragi Bog sluša.
(Zdravko Jerončić, OŠ Mejaši, Split)
Stihove je krasnoslovio učenik Josip Kegalj.
U miru i slobodi živimo sad,
i čuvam uspomenu na jedan grad.
Palit ću svijeće i kad budem star,
neka svijetle svijeće za naš Vukovar.
(Niko Knežević, OŠ Split 3)
Bila je to večer pobjede svih koji su doprinjeli iskrenim i dubokim osjećajima naše mladosti, suosjećanju s patnjom, osudi zla i podršku nadi, vjeri, ljubavi, čovječnosti, svemu što simbolizira Vukovar, Škabrnju, stradanja i tugu rata. Naša mladost još u osnovnim i srednjoškolskim klupama napisala je i krasnoslovila svoje stihove i prozu iz pamćenja o vremenu kada se branila i obranila Domovina, a oni nisu bili rođeni. Zar to nije pobjeda dobro uloženog truda, plodovi naše obveze prema mladim generacijama? Hvala učenicima na sjajnim sastavcima i njihovom predstavljanu, večeras u Nadbiskupijskom sjemeništu. Našu zahvalnost upućujemo njihovim mentorima, profesorima i roditeljima na izraženoj podršci i lijepoj suradnji.
Magita Vučetić/Hrvatska udruga Benedikt