EVO KOGA BI DANAS VODIO ZLATKO DALIĆ DA NIJE HRVATSKI IZBORNIK ‘Mogu jednog dana biti trener Reala i Barce, ali zna se tko je za mene uvijek broj 1!’

Za Božić svi traže izbornika. Ovaj intervju napravili smo u drugom pokušaju jer u srijedu smo tek stigli popiti brzinsko piće na Europskom trgu u Zagrebu. Jedna televizija, druga, Podravkina obljetnica… Zlatko Dalić samo je mijenjao lokacije.

– Ovo je za mene uvijek najljepši dio godine. Zadnjih godina nisam imao priliku biti u Varaždinu i s obitelji, ali ovaj put to je poseban Božić i zato što sam doma, i što sam izbornik hrvatske reprezentacije. To je san koji sam ostvario, čast mi je i zadovoljstvo. Imam jako puno obveza i poziva, zaista me veseli što me ljudi traže za intervjue, domjenke i proslave. Koliko mogu, ispunjavam to, svjestan sam što nosi funkcija izbornika. Za mene je ovo jedan od najljepših Božića – kaže Dalić koji je proteklih godina boravio u arapskom svijetu.

– Ako je Božić na plus 30 ili 50, normalno da nije isti kao naš, pogotovo u domaćem okruženju. No, i vani smo ga uvijek nastojali proslaviti. Ostaje mi u sjećanju onaj od prije dvije-tri godine, skupilo se nas četrdesetak Hrvata u Al Ainu, došli su i iz Dubaija Tomislav Butina i još neki, to je bio baš hrvatski Božić. Svima su nam stigle obitelji. Za pamćenje.

Nedavno ste opet bili u Emiratima na Svjetskom klupskom prvenstvu.

– Gledao sam polufinale i finale. Već sam otprije imao dogovor da ću ići ‘dolje’ u to doba. Vjerojatno da nije bilo hrvatske reprezentacije, pojavio bih se kao trener. Draže mi je ovako. Javio sam se ljudima koji su mi slali podršku odande, sreo puno prijatelja koji žive u Dohi i Dubaiju, a odradio sam i sastanke s Lukom Modrićem i Mateom Kovačićem. Bio sam oduševljen što sam vidio, pogotovo kod Luke Modrića.

Znači, sad smo otkrili, da nije Vatrenih, vodili biste Al Jaziru.

– Pa dobro, sad je to prošlo. Ali svakako, trebao sam tamo biti trener i bio bih prvi Hrvat koji vodi ekipu na Svjetskom klupskom prvenstvu. Sklon sam arapskom svijetu, ali draže mi je ovako.

Čvrsto sam na zemlji

Kakav je dojam razgovora s Modrićem i Kovačićem, je li prevladavao optimizam da ćemo napraviti veliki rezultat u skupini ili ste se pobojali jer mnogi će reći da je posao zahtjevan?

– Nismo razgovarali ni o čemu lošemu, samo pozitivno, vjerujemo da možemo to učiniti. Popričali smo što bismo trebali popraviti da ostvarimo planove. Vidim u njima veliko iščekivanje i želju da naprave golem rezultat s reprezentacijom. I Luka i Mateo bili su svjetski prvaci s klubom, europski prvaci, a reprezentacija je nešto što im treba i gdje očekuju da mogu više.

Modrić je bio posebno inspiriran, najbolji igrač turnira.

– Uvjerljivo i zasluženo, u obje utakmice bio je daleko ispred drugih. Daj Bože da ostane u takvoj formi i stanju za Svjetsko prvenstvo.

Kakve su reakcije ljudi u Emiratima? Kako gledaju na Hrvatsku?

– Hrvatska je dobila tisuće i tisuće novih navijača iz Emirata i Saudijske Arabije koji će pratiti našu reprezentaciju. Znali su igrače preko Reala i Barcelone, jer to su najomiljeniji klubovi tamo, ali sad navijaju i za Hrvatsku. Emirati nisu na SP-u i Hrvatska im je glavna okupacija. Saudijci, dakako, navijaju za svoje, ali odmah potom za nas.

Pljušte li i sada ponude iz tih zemalja?

– Nekih upita je bilo, ali svima je jasno da mi je reprezentacija najvažnija. Ma, mogu biti poslije trener ne znam kojeg kluba, Barcelone ili Reala, ali uvijek će biti Hrvatska za mene broj 1, najbolji i najznačajniji posao. Kako god završi.

U jednom intervjuu kazali ste nešto u smislu – svjestan sam da ću jednog dana biti smijenjen. Pa rano je za takve teme…

– Rekao sam da postoje dvije vrste trenera – onaj koji je dobio otkaz i onaj koji će ga dobiti. Dakle, hoće li to biti za dvije, tri ili pet godina, ne znam, samo sam konstatirao da sam spreman za taj dan, to je moja realnost, kao i svih nas trenera. Nisam trener koji živi u oblacima, prošao sam te oblake, čvrsto sam na zemlji i znam što me čeka. Zato mogu posao raditi mirno i neopterećeno.

Pa što držite da je najvažnije učiniti uoči SP-a?

– Imam jasnu viziju svega što nas čeka, što ćemo raditi i proći, ali ću definitivno to sve skupa složiti kad obiđem igrače, porazgovaram s njima, vidim kako razmišljaju. Naravno da je bitno kako će proteći ovih pola godine u smislu njihova igranja i zdravlja.

Najavljene su prve dvije pripremne utakmice s Peruom i Meksikom u ožujku. Jeste li zadovoljni tim provjerama? Je li naporno igračima putovati Ameriku na prijateljske susrete?

– Rekao sam želje i planove predsjedniku Saveza, što bih htio i s kim da igramo. Još se to dogovara. U zadnjih petnaestak dana razgovarao sam sa svim igračima, objasnio im što hoću. Složili su se da idemo u SAD, ako se potvrdi ta opcija. I da igramo tamo dvije jake utakmice. Naravno da moramo ići svi, kompletni, daj Bože da budu zdravi. Pa i drugi igrači iz Reala i Barcelone putuju na američki kontinent da bi nosili dres svoje države. Brazila, Argentine… Tako da ne možemo govoriti o umoru. Trebaju nam jake utakmice, a to je to, to su te jake utakmice.

Imam cijelu viziju

To ima smisla samo ako igrate u najjačoj postavi.

– Savez radi na tome da to dogovore do kraja, nadam se da će biti OK.

Pred Svjetsko prvenstvo bit će još dva ogleda?

– Takav mi je plan, da početkom lipnja imamo provjeru, a potom 8. ili 9. lipnja generalku prije odlaska u Rusiju. Ta druga treba biti afrička reprezentacija sa sličnim stilom kakav ima Nigerija.

Koliko ovog časa imate sigurnih igrača na popisu za SP?

– Sve je u mojoj glavi. Imam cijelu viziju, ali svakako ću dati prostora i vremena da se netko od novih nametne, da odskoči. Gro reprezentacije mora biti od igrača koji su bili u tri susreta pod mojim vodstvom. Pokazali su kvalitetu, sposobnost, jednostavno da mogu. To je jako važno. Naravno da uvijek ima prostora da netko upadne. Bit će vjerojatno i ozljeda, na što ne možemo utjecati, ali neću puno lutati i kalkulirati. Znamo kojih je 20-25 igrača iznijelo kvalifikacije, oni su u prvom planu.

Moraju ići najbolji

Tu je i niz igrača koji pod vama nisu nastupali zbog ozljeda, kao Ćorluka, Pjaca, Kovačić, Jedvaj… No postoji li još koji, netko tko dosad nije bio u kombinacijama, a zanimljiv vam je? Ili ne, ili se takvi mogu nadati šansi nakon Rusije?

– Velika stvar za hrvatsku reprezentaciju je da se pojavljuju mladići koji će biti budućnost. Postižu golove i igraju dobro u klubovima u Europi i Hrvatskoj, to je sjajna stvar. Pogotovo što stiže Liga nacija. Ako ti igrači ne budu na Svjetskom prvenstvu, u tom natjecanju će se imati priliku nametnuti. Moramo polako misliti o smjeni generacija. Međutim, Svjetsko prvenstvo je najveće natjecanje i tamo moraju ići najbolji.

Zna se otvoriti polemika treba li izbornik voditi isključivo 23 najbolja igrača ili dati šansu jednom-dvojici mlađih. Ante Čačić tako je uzeo Antu Ćorića na Euro i rekao da mu je to nagrada.

– Moj je stav da moraju ići najbolji. Svjetsko prvenstvo nije za školovanje.

O Ćoriću se pisalo kao o pristojnom dečku koji nosi torbe na treningu, ali držimo da od toga nije igrački profitirao.

– Ne mogu komentirati nekoga drugoga, što je tko htio. Svjetsko prvenstvo nije ekskurzija, na njemu moraju biti najkvalitetniji. Koji su to zaslužili.

Nikad svi sretni

Kazali ste da ima pritisaka, zovu li vas menadžeri, klubovi i guraju svoje igrače?

– Nisam mislio na te pritiske. Nitko me nije zvao da mi bilo što sugerira. Pritisak koji postoji je pritisak rezultata, uspjeha. On je meni samo još jedan pokretač i jača snaga da nešto napravim. Naravno da svi žele biti na Svjetskom prvenstvu. Pa vi u novinama svako malo, čim netko zabije gol, pišete – evo ga, zaslužio je da bude u Rusiji. Svaki dan netko novi. Ajde, nabrojite tko se sve pojavio u medijima, pa koliki bi trebao biti taj popis. U tome svemu treba biti objektivan i korektan. Svi rade svoj posao, i novinari, i menadžeri, ali dopustite da i ja radim svoj. Da stavim 20 Messija, netko bi rekao – nije to ‘to’, nedostaje 21. Messi. Nikad neće svi biti sretni. Nitko me ne stišće i ne pita.

Koji je to rezultat u Rusiji s kojim biste se vratili sretni i zadovoljni?

– Ne mogu gledati tako daleko. Cilj je da prođemo skupinu, a onda ćemo ići korak po korak. Ja bih htio biti svjetski prvak, ako je moguće. Ali to hoće biti i Argentina, i Brazil, i Njemačka… Pa mi smo 17. na tablici i želimo biti svjetski prvaci. Igrali smo play-off. To je naša realnost. Na stranu što imamo pravu ekipu i igrače. No, ja sam optimist, nikad nisam pesimist, želim najbolje.

Nakon skupine čekali bi bas Europljani, Francuska, Danska, Španjolska, Portugal…

– Samo da prođemo grupu, da učinimo što nismo 20 godina, jer nakon 1998. nismo otišli dalje.

Jeste li razgovarali s prethodnikom Antom Čačićem?

– Nisam. Poslao je poruku s čestitkom.

Čačićeva je poštapalica bila da ova generacija treba izaći iz sjene Vatrenih iz 1998. godine.

– Brončani su najbolja generacija, nakon toga je cijeli svijet znao za našu zemlju po nogometu. Kasniji naraštaji žive u njihovoj sjeni, oni su cilj kojem su svi težili, a nitko to nije napravio. Lijepa je ambicija da se želi to dostići.

Zavjese i bijele noći

Hoćete li možda pitati Niku Kovača što je pošlo po zlu u Brazilu? I tamo smo išli s ambicijama, a nismo izašli iz skupine.

– Svakako ću u ovih šest mjeseci napraviti sve što god treba za rezultat. Zvat ću svakoga, pitati, tražiti savjete od svih, ali na kraju ću složiti svoju priču. Zvao sam Ćiru nekoliko puta, kad sam tek postao izbornik, da vidim što i kako. Pa nisam slijep i glup da ništa ne želim čuti ni vidjeti.

Kako gledate na bijele noći? Na duže dane u okolici Sankt Peterburga, gdje će biti kamp?

– Četiri ili pet reprezentacija u toj su regiji, bio je Kup konfederacija pa se nitko nije žalio. Staviš zavjesu, zatvoriš i kao da je noć. Nadam se da neće biti nikakav problem. Isto tako na svaku ćemo utakmicu ići dva dana ranije, nećemo baš tako puno vremena boraviti u kampu.

Stožer će biti pun

Dva dana ranije idete zbog bijelih noći?

– Ne, nego da odemo u grad gdje igramo, da se tamo priviknemo, smjestimo, da imamo vremena za sve, da u miru napravimo trening. Navečer dolazimo, bez žurbe, panike i stresa.

Kazao je da na pitanja o sastavu stožera za SP ne odgovara…

– Do priprema za SP imat ću pun stožer. No ta je tema već izlizana…

Davor Šuker ponovno je izabran za predsjednika HNS-a, kakva su vaša iskustva s njim?

– Mogu reći sve najbolje. Kao izbornik dobio sam od HNS-a i predsjednika što sam htio. Nemam nikakvih primjedbi, suradnja je na nivou, što god smo razgovarali, što mi je trebalo, imao sam. Mogu govoriti samo pozitivno.

Jeste li pratili izbore u HNS-u?

– Imao sam drugih poslova, bio sam i u Emiratima, tako da nisam pratio. Moj posao je reprezentacija, teren, igrači, ne tko će voditi Savez.

Da mi je primaran novac, bio bih u Aziji

U izborničkom poslu što vam se čini najljepšim, a što najgorim?

– Najljepše je kad vodiš svoju državu, narod, kad slušaš himnu kao izbornik reprezentacije, to je najsvetije. Naravno, kad je dobar rezultat, onda je to sve idealno. Možda je isto lijepo što nemamo svaki tjedan obvezu, pritisak, nego svaka dva-tri mjeseca. Iako bih kao trener volio raditi svaki dan. Usto, radiš s najboljim igračima. A najteže? To može biti neki neuspjeh, loš rezultat, onda je čitav narod razočaran, ide se u tragediju, a to nije dobro. Hvala Bogu da to dosad nisam doživio.

Smeta li vam što je Ante Čačić imao veću plaću?

– Trener sam 12 godina i nikad nitko nije čuo da sam razgovarao o plaći, pogotovo ne u medijima. Nisam se ni u jednom slučaju žalio što imam toliko ili onoliko. Ne radim u hrvatskoj reprezentaciji zbog plaće. Da je meni bio primaran novac, bio bih u Aziji. Ne zanima me tko je što imao, niti znam to…

Izvor: Sportske novosti

Odgovori

Skip to content