Drugo zagrebačko predstavljanje knjige Višnje Starešine: ‘Ptica’ – KOS – ima puno lica, uključujući i ono domoljubno, pa je teško danas prepoznaje i narod

U četvrtak, 25, siječnja 2018., u prepunoj dorani „Vijenac“ na Kaptolu u Zagrebu održano je drugo zagrebačko predstavljanje knjige „Hrvati pod KOS-ovim krilom. Završni račun Haaškog suda“ autorice Višnje Starešine, izašle u izdanju Avid Medije i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Knjigu su predstavili povjesničar dr. Robin Harris, novinarka Ivana Petrović te autorica Višnja Starešina, dok je čitav program moderirala novinarka Hloverka Novak-Srzić. Ovom događaju nazočio je i Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, koja će biti organizator predstavljanja ove knjige u Splitu 9. veljače 2018.

Autorica u knjizi nastoji, kako i sam naslov kaže, dati završni račun i prikazati rezultate rada Haaškog suda te je knjiga svojevrsni vodič kroz politički motivirane optužnice, montirane procese i nepravedne presude Haaškog suda.

Zastrašujuće spoznaje o utjecaju Kontraobavještajne službe (KOS-a) agresorske JNA na djelovanje Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu i na vodeće političke strukture u Hrvatskoj, koje autorica iznosi u svojoj knjizi, pobudila je širok interes, osobito u ovim trenucima kada je hratska javnost još uvijek pod dojmom haške presude hrvatskoj šestorici i tragične smrti generala Praljka.

Hloverka Novak-Srzić istaknula je:
„Ova izvanredna knjiga me posramila zato što sam ipak držala da sam kakva-takva novinarka i urednica,, a puno toga o Haškom sudu nisam znala što mi je Višnja Starešina, hvala joj, otkrila kroz ovu knjigu.“ rekla je te preporučila knjigu kao udžbenik na hrvatskim sveučilištima, kao priručnik za mladu hrvatsku diplomaciju i „da se podijeli u svim ministarstvima kako bi naši političari vidjeli što se Hrvatskoj događalo.“

Dr. Robin Harris, britanski povjesničar i nekadašnji savjetnik britanske Vlade, koji se u svom radu posebno detaljno bavio različitim razdobljima hrvatske povijesti, ovoga se puta na hrvatskom obratio publici, detaljno analizirajući sadržaj knjige i ističući njezino veliko značenje. Njegov govor možete u cijelosti pročitati ovdje.

Posebno je dojmljivo bilo obraćanje novinarke Ivane Petrović, koja se prisjetila svojih početaka praćenja haških procesa dok je radila na Hrvatskoj radioteleviziji te događaja kada je njezin filmski uradak u kojemu je osvijetljavala detalje o tim procesima, a u kojemu je sudjelovala i gđa Starešina, doživio „unisone napade“ i tada vladajućeg SDP-a, i oporbenog HDZ-a.

Istaknula je kako je u svom bavljenju radom Haškog suda uvijek imala veliku pomoć Višnje Starešine te joj za to posebno zahvalila.

„Ptica ima puno lica, uključujući i onu domoljubnu, pa je teško stoga danas prepoznaje i narod“ rekla je ističići veliko značenje ove knjige.

Istaknula je i kako je u knjizi „posebno intrigantno“ poglavlje pod nazivom „agent Šibenik“:
„Agent Šibenik je osoba koja je još živa, viđena u javnom prostoru, suradnik KOS-a, koji je bio član HDZ-a i koji duboko bio involviran u mnoge procese na štetu Hrvatske,“ te dodala:

„Šibenik je, po mom dubokom uvjerenju, metafora i za mnoge druge Šibenike, jer Šibenik nije jedini. Teško ih je prepoznati, a kad ih prepoznate onda je vrlo frustrirajuće kada to pokušate objasniti, a ljudi i javnost to naprosto ne razumiju. Čuvajmo se Šibenika među Hrvatima“.

Na predstavljanju su također bili prikazani i potresni isječci iz dvaju dokumentarnih filmova Višnje Starešine, od kojih prvi, iz filma “Zaustavljeni glas” osvijetljava kako je, nakon okupacije Vukovara, odvođenje ranjenika iz bolnice te masakr i egzekucija na Ovčari bio KOS-ov, pomno i sveubuhvatno, unaprijed pripremljen plan.

Drugi isječak, iz filma “Treći pohod” donio je zastrašujuće snimke i detalje o zločinima mudžahedina iz muslimanskih zemalja i Armije BiH, na području srednje Bosne – u Travniku, Gučoj Gori…

„Ja nikad nisam htjela pisati knjigu o obavještajnim službama, a osobito ne o KOS-u“ rekla je autorica Starešina u svom obraćanju te objasnila: „Kako se to dogodilo? Nakon 20 godina bavljenja Haškim sudom nisam mogla ostati na površnoj razini: nabrajati presude, slagati činjenice- ostati na onome što je već negdje napisano. A čim zaronite malo u transkripte, u memoarsko gradivo „insajdera“, u različite dokumente, „ptica“ se naprosto počela ukazivati na svakom koraku i do kraja se izborila za ulazak u naslov.“

„Što nakon knjige napraviti s tom „pticom“?“- pitala se autorica na samom kraju.
„Ja sam nastojala prikazati kako je KOS upravljao procesima pred Haškim sudom i koliko je ta uloga bila presudna, zašto su optužnice pisane kao da ih je pisao vojni tužitelj JNA, ili zašto je posljednja presuda suda izgledala kao da ju je donio vojni sud bivše JNA po boljševičkom pravu kolektivizirane krivnje.” rekla je te zaključila:

“Sve se to ne bi moglo dogoditi da su hrvatske institucije funkcionirale kao institucije jedne suvremene države, da ova ‘ptica’ u njih nije ugrađivana od početka i da u njima ne blokira procese do današnjeg dana, te tim procesima gura Hrvatsku u jugoslavenske okvire ili dopušta drugima da je ondje odvuku, pa i preko suđenja za ratne zločine.“

Istaknula je kako se ovim problemom nije željela baviti na način da „upire prstom u ljude, traži agente i sl.“ ne samo iz razloga što ne voli prozivati već i iz razloga što smatra da je od pojedinačnih prozivki još bitnije ukazati na sustav i demontirati kako on funkcionira. Također je navela i još jedan razlog: „Ja sam ipak odlučila da „pticu“, metaforički rečeno, ostavim vama, i da se, nakon što se ukaže koliko je ona duboko u hrvatskom sustavu i koliko onemogućava da Hrvatska djeluje kao država, netko nakon mene time počne ozbiljno baviti.“

„U protivnom postoji vrlo velika vjerojatnost da će „ptica“ raditi i dalje i da će Hrvatska sve više postajati ljuska od države percipirana kao „udruženi zločinački pothvat“ i potomci udruženih ratnih zločinaca,“ poručila je te zaključila:

„Početak je u prepoznavanju „ptice“, a nastavak – nadam se da ćemo vidjeti.“

Izvor: narod.hr

Odgovori

Skip to content