Još nije vrijeme za spajanje dva dijela Ulice Ivana pl. Zajca
Spajanje nekoliko stotina metara ceste između dva dijela Zajčeve ulice (istočno od Klerikata) u planu je već dulje vrijeme, ali nikako da se i dogodi. Uz problem Žnjana, i o tome se Hrvatska udruga Benedikt već više puta izjašnjavala. To je spajanje važno barem koliko i Put iza bolnice (iza rodilišta). Ostavimo sada po strani razloge – dvije zgrade na trasi puta su u međuvremenu legalizirane – pa ako su, ili će se ubrzo riješiti i imovinsko-pravni odnosi, konačno bi moglo doći i do izvedbe tog dijela Zajčeve ulice. Važnost tog zahvata može se uspoređivati sa svojevremenom izvedbom “tunela” u Dubrovačkoj ulici koji je zapadnom ulazu u grad približio Frule, Bačvice i Zentu. Produžetak Zajčeve rasterećuje dijelom Poljičku ulicu i čini je posebno važnom za pristup bolnici, važnijom od razvikanog i investicijski skupog Puta iza bolnice. Uostalom, prometno i sigurnosno je bolje imati dva dobra prilaza bolnici iz dviju ulica – iz Poljičke i Zajčeve – nego dva iz iste ulice – Poljičke. Naime, planirani Put iza bolnice je trebao biti znatno proširen samo na dijelu do Poljičke ulice (a to više koristi novom stambenom naselju nego bolnici), dok je na dijelu do Zajčeve ulice imao predviđene samo dvije trake koliko ima i sada (zbog parkiranja sužen).
Pa ipak, uza svu važnost tog spoja i relativno mala ulaganja, poprilično sam siguran da nije vrijeme za njegovu izvedbu. Naime, kronični nedostatak parkirališnih mjesta za potrebe bolnice Firule pretvorio je Zajčevu (ustvari njen zapadni dio), ali i Put iza bolnice i Spinčićevu ulicu, u privremeno parkiralište. Spajanjem dva dijela Zajčeve ulice nastao bi još veći kaos, potpuno neizdrživo stanje, jer nema zamjenskih površina koje bi nadomjestile i ovako nedostajuća parkirališna mjesta. Naravno, osim ako se ne bi nastavilo korištenje Zajčeve ulice za parkiranje na dosadašnji način. A sada je stanje takvo da se, unatoč četiri trake, dva vozila teško mimoilaze. Kako parkiranje nije predviđeno, nema odgovarajuće signalizacije, auta su parkirana uglavnom okomito na os ceste, pa tako zauzimaju više od jedne cestovne trake.
Stoga je izgradnja tog dijela Zajčeve pupčanom vrpcom vezana s rješavanjem parkirališta za bolnicu Firule. Grad o tome mora voditi računa, drugog rješenja nema, a nisam baš siguran da su svi nadležni do sada bili toga svjesni. Mnoge stvari se mijenjaju na bolje, ovim upozorenjem želim samo ukazati na moguće greške u nadi da do njih neće doći.
Zaključno – rješenje parkirališta bolnice mora biti uvjet za izgradnju neizgrađenog dijela Zajčeve ulice.
Kada je riječ o parkiranju, treba ukazati na još jednu uobičajenu praksu u Splitu a to je da, u pravilu, parkirati smijete na nogostupu uz uvjet da ostane mjesta za prolaz dječjih kolica. Na primjeru Zajčeve vidimo da postoje i ulice u kojima je prešutno dozvoljeno parkirati na jednom kraku ceste iako za to nema nikakvih prometnih znakova niti prometne signalizacije. A rješenje je vrlo jednostavno. Treba samo postaviti prometni znak koji će to regulirati. Takva je regulacija moguća i za dio dana (Talijani često imaju dozvoljeno parkiranje na jednom kraku samo u vrijeme odmora za ručak – ali za to postoji prometni znak). U slučaju Zajčeve dovoljan bi bio prometni znak koji bi označavao da je uz rub ceste dozvoljeno parkiranje pod određenim kutom. Uklanjanjem znaka prestaje mogućnost parkiranja na cesti. Ovako svi parkiramo iako nam “pauk” može dići auto kad im se to prohtije. Ali i oni se ravnaju po običajnom pravu pa ga dižu kada je blizu “zebre” ili kada previše (“previše” po nekom opet nepisanom pravilu) zauzima nogostup. Još samo da naučimo strance tim našim običajnim pravima.
Prijedlog Gradu je jednostavan:
Pretvorite običajno pravo u odluke Grada, postavite prometne znakove za sva mjesta na kojima ste već neslužbeno dozvolili parkiranje, da bude reda, pa da ioni koji ne žive u Splitu desetak godina (ponajprije motorizirani turisti) znaju gdje smiju parkirati.
I, naravno, izgradite bolničko parkiralište dovoljnog kapaciteta prije završetka spoja Ulice Ivana pl. Zajca.
Izvor: Kornelij/hu-benedikt.hr
