Uredništvu portala hkv.hr povodom moga teksta o reformi obrazovanja i Istanbulskoj konvenciji, u nedjelju, 28. siječnja 2018. godine, učilište Algebra u Zagrebu uputilo je zahtjev za ispravkom netočnoga navoda, koji smo sinoć objavili na našem portalu. Podržavam tu odluku uredništva, konačno donesena je u suglasnosti sa mnom kao autorom.

Za materijalnu pogrješku pristojno se ispričati.

Kao odgovoran novinar i autor na čije tekstove uredništvo prema dogovoruo suradnji nema utjecaja niti ikada intervenira, pa na temelju toga niti može snositi odgovornost za navode iz mojih tekstova, mogu reći da nemam eksplicitan dokaz da je učilište Algebra vlasnik portala srednja hr, pa prihvaćam odgovornost za grješku, ispričavam se Algebri zbog netočnoga navoda o vlasništvu,prihvaćam njihovo pismo kao istinu o vlasništvu, ispričavam se čitateljima portala a posebno mojim stalnim čitateljima.

Ovdje je ipak važno naglasiti nekoliko bitnih stvari radi jasnoće u javnosti, a koje se ne odnose samo na prijepor je li srednja hr u vlasništvu Algebre ili nije, prije svega jer je to potpuno sporedna stvar u mome tekstu na koji su reagirali iz Algebre, a gdje je moj interes za Algebru bitno drugačiji i to se vidi u kontekstu na koji i oni upozoravaju. Na koncu, daleko je važnije jesu li Algebra i srednja hr, ili bilo tko u sustavu prepoznatih ljudi i institucija koje sam spomenuo, te onih koje nisam, a javnost ih percipira u tom krugu, bili povezani u ostvarivanju nekoga političkog, materijalnog ili bilo kakvoga drugoga interesa, od toga kako su formalno uredili tu povezanost.

Mene je zanimalo jesu li modeli i postupci ostvarivanja tih interesa – pošteni, transparentni, jasni i što je najvažnije, bez rezervi poznati javnosti.

A poznati definitivno – nisu, što može implicirati sumnju u sve.

Pođimo redom.

Skrećem pozornost čitateljima ali i gospodi iz Algebre da u javnosti postoje, uz opći dojam u akademskoj zajednici o njihovoj vrlo uskoj interesnoj vezi s portalom srednja hr, i tekstovi, koji opovrgavaju ili čine prilično problematičnim navod iz ovoga zahtjeva – pisma člana uprave Algebre Hrvoja Balena, koji tvrdi: „Portal Srednja.hr nije u vlasništvu Algebre, niti bilo koje tvrtke koja je članica Algebra grupe, niti je Algebra ili bilo tko od njezinih zaposlenika na bilo koji način vlasnički povezan ili ikada bio povezan s tim portalom“.

Ovo „ikada bio povezan“ ne mora se nužno odnositi na vlasništvo,jer bi usprkos kontekstu iz predhodnog dijela rečenice to moglo znači i – povezan u bilo kojemu smislu, a to je daleko važnije za smisao i kontekst teksta na koji se Algebra referirala, kojim sam upozorio prije svega pitanjima – na vrlo dvojbene interesne veze različitih grupacija iza procesa reforme i ministrovanja ministrice Divjak, nego je li netko nečiji vlasnik ili nije. Naime, Algebra je prema izvorima iz samoga portala srednja hr, bila vrlo presudno interesno povezana s portalom, toliko da ga je spasila od gašenja. Prema objavljenom tekstu u Telegramu 04. studenog 2016. godine, koji je potpisao autor Jerko Mihaljević ta presudna veza Algebre i portala srednja hr je eksplicitna, jer se u tekstu po svim pokazateljima u njemu posve sigurno rađenom na temelju potpunog sudjelovanja redakcije sredanja hr, koja je za sve informacije bila izvor novinaru Telegrama jer im je uostalom napisao epski panagirik, potvrđuje veza portala koji je trebao biti ugašen, s učilištem Algebra – koje ga je spasilo i poduprlo.

U tekstu stoji : „Sljedeće jutro zvao ga je Ivan Brezak Brkan s portala Netokracija. Brkan ga je pitao je li istina da gasi portal i u čemu je zapravo problem. Marko ( Matijević – glavni urednik) mu se požalio na za njega katastrofalnu posjećenost od 50.000 klikova, na što ga je Brkan pitao je li zainteresiran za prodaju, jer on zna ljude koji bi bili zainteresirani za kupnju portala za mlade koji ima toliku posjećenost. Marko kaže da mu tada nije bilo jasno na što Brkan misli. Mislio je da portal nema nikakvu vrijednost i uopće mu ta mogućnost nije padala na pamet. Brkan ga je uspio uvjeriti da bi gašenje bila greška i dogovorio mu sastanak u Algebri, još jednim ključnim partnerom portala danas…..Nakon deset dana pauze, nastavili su s radom. Konsolidirana je novinarska ekipa. Bilo ih je manje, ali su ostali samo ozbiljni. Kroz projekte s Inom, Algebrom i Effectusom zaradio je prvi novac“.

Dakle:

Žao mi je ako je Algebri navod da su vlasnici portala srednja hr nanijelo štetu, što je moguće pogotovo kad se netko nastoji predstaviti besprijekornim sudionikom društvenih događaja i ako mu bilo kakva veza s potencijalno javno kompromitiranim društvenim subjektima može nauditi u ostvarivanju interesa. To dodatno mogu razumjeti zbogjavne percepcije u akademskim krugovima o Algebrinoj organskoj i funkcionalnoj vezi s tim portalom, pri čemu toj percepciji daje specifičnu težinu kad relevantan i odgovoran autor i portal objavi eksplicitno takvu informaciju. To razumijem.

Razumijem i da je danas oko reforme obrazovanja bitno drugačija situacija nego recimo u studenome 2016. godine, jer tada pozicije čitavoga niza zainteresiranih za provođenje reforme po Jokićevom receptu nisu bile dobre, bile su vrlo nesigurne, interesi na dugom štapu, eventualni ugovori i predugovori su visjeli u zraku, jer je MZOS-om i pripadajućim agencijama i tijelima upravljala –nekukuriku politika, a danas su potpuno osigurani u svakom, prvenstveno političkom smislu zbog aktualne politike HDZ-a u koaliciji s HNS-om, ali, nimalo manje važno i s manjincima, prije svega s Pupovčevim SDSS-om koji je u svim fazama jako podupirao Jokićevu reformu i sve sudionike koji su istu personalno i politički jamčili.

U studenom 2016. godine, današnja ministrica Divjak bila je aktivist oko GOOD inicijative s desetine antifa civilnih udruga u integriranom sustavu zajedničkoga djelovanja, koje je promovirao i čije je skupove i aktivnosti najavljivao portal srednja hr, a zatim vrlo sinkronizirano prenosio prije svega HTV putem novinara kao što je Maja Sever, ali i kompletan navodni medijski mainstream, a danas je gospođa Divjak ključni državni nositelj reforme, pri čemu valja naglasiti da je opet dobrim djelom i medijskim djelovanjem i nerijetkim denuncijacijama koje je plasirao portal srednja hr, po mnogim javno objavljenim detaljima vrlo usko povezan s ljudima oko ministrice Divjak iz čijega su kruga jedino i mogle izići takve, najčešće selektivne ili potpuno netočne informacije, bivša aktivistica a današnja ministrica uspjela eliminacijom prije svega Dijane Vican uz HDZ-ovu pomoć, potpuno zagospodariti svim elementima procesa odlučivanja i provedbom reforme.

Dakle i specifičnim financijskim interesima oko toga projekta.

Zbog svega toga razumijem da danas sudionicima tih „bitaka“, posebno najvažnijim sudionicima i zainteresiranim „igračima“ za prvenstveno financijski kolač projekta, koji u principu uvijek ostaju iza javne pozornice ili javnih okršaja, portal srednja hr, više ne treba. Te da im nikako ne odgovara zavirivanje u nedavnu prošlost s njihovim ulogama u njoj, pri čemu posebice ministrica Divjak na sva pitanja o tome ističe da je zanima samo budućnost. Pa svakoga bi na njemo mjesto! Jer svaka veza s tadašnjim, pogotov najvidljivijim protagonistima kao što je portal srednja hr zbog metoda koje su primjenjivali u provedbi medijske i ulične revolucije može biti kompromitirajuća, pogotovo ako i kad u HDZ-u i njegovome biračkome tijelu, te u bar donekle informiranom dijelu hrvatskoga naroda realno postoji gnjev zbog ovakvoga ponašanja Plenkovića, predsjednice države i vrha stranke, koji su prepustili reformu klasičnim promicateljima vrlo,vrlo dvojbenih kurikularnih sadržaja i vrlo spornih identitetskih vrednota, s kojima Hadezeovo izvorno biračko tijelo poistovjećuje taj portal.

I čisto praktično, što je krugovima oko HDZ-a ponajvažnije, prepustili su im isključiv utjecaj na upravljanje golemim financijskim sredstvima. Posebno oko naprasnog uvođenja informatike kao obaveznoga predmeta, opremanja škola, korištenjem sredstava iz EUfondova i sredstava iz državnoga proračuna.

U studenome 2016. godine današnja ministrica Divjak i krugovi koji su je izgurali u prvi plan svim su sredstvima javnoga i aktivističkoga pritiska nastojali osporiti tadašnje ministre i voditelje reforme, a danas – oni upravljaju tom reformom, pa instrumente osporavanja valja držati u stanju mirovanja.

Nisu to iste vrijednosti niti realnosti, pa ni modeli javnoga ponašanja, zar ne?

Situacija se dramatično promjenila, onda je trebala revolucija, danas stabilnost, onda je potican medijski interes i usmjeravan u željenom cilju, danas ga je potrebno spriječiti svim raspoloživim sredstvima.

Aktivisti su sad na vlasti uz pomoć i potporu onih protiv kojih su nekada bile usmjerene sve aktivnosti, što je apsolutno najsavršenija pozicija.

Zato mi je logično da u studenome 2016. godine Algebri ne smeta javna povezanost s portalom srednja hr, a danas – kad je politika uključivosti i neprirodnoga saveza deklarativno posve suprotstavljenih političkih i reformskih programa na djelu, jako smeta i da danas ispravljaju informacije koju su tada poticali. Jer, između ostaloga, politika danas i njeni ključni protagonisti kao Divjak, prilično sigurno znače da su ponovo na istim pozicijama u cijelome procesu ljudi i institucije te u konačnici interesi, koji su prije ministrice Divjak u razdoblju od oko godinu i pol dana nakon odlaska kukuriku vlade, do saveza HDZ-a i HNS-a, bili, ili osporeni, ili udaljeni s pozicija odlučivanja u i oko reforme. Zato danas svima treba- mir.

Drugi naglasak.

Iako je informacija o Algebrinom vlasništvu portala u kontekstu cijeloga teksta sporednog značaja, kao čovjek mogu razumjeti da se Algebra čak i u tom kontekstu danas  ne želi svrstavati s portalom kao što je srednja hr, jer nitkoiz tzv.visokih krugova to ne bi želio, s obzirom da takvi ad hoc mediji i sudionici ne mogu opstati kao samostojeći i uvijek njihova snaga proporcionalno ovisi od otvorene ili skrivene potpore onoga tko će ih angažirati za ostvarivanje svojih društvenih i medijskih ciljeva, pa takvi projekti ne mogu biti trajni interes pozadinskih skupina. Pogotovo ako imaju ambiciozne planove i pogotovo ako su ti planovi nužno vezani za pitanja školstva i obrazovanja i eventualnih poslovnih interesa u tom golemom sustavu, ili – kako sam u prethodnom tekstu rekao, uređenom velikom tržištu. Želim istaći da, kako je i vidljivo u tekstu, motiv moga zanimanja za Algebru nije bilo njihovo vlasništvo nad tim portalom, negopuno ozbiljnije stvari, prije svegapozadina eventualnih poslova s golemim financijskim efektima u provodjenju elemenata reforme, a koji nisu poznati javnosti, niti se o njima piše ili postavljajupitanja nadležnim institucijama.

Ima li ih ili nema?

To pitanje je dužna država objaviti, a mediji proniknuti otvorenim interesom.

A upravo ta pitanja koja sam postavio i odgovori na njih mogu biti i vrlo vjerojatno jesu presudan razlog žestokih sukoba oko provođenja reforme, koji se pokušavaju orkestriranim djelovanjem dijela medija i sudionika političkog odlučivanja u procesu reformejavno predstaviti samo i isključivo kao ideološki prijepori i skrenuti na sporedan kolosjek, u čemu je portal srednja hr. bio najniži prag, svojevrsna toljaga koja se koristi u sukobima za razbijanje glava, pa ju se kao kompromitirajući dokaz kasnije baci u rijeku bježeći od znatiželjnika ili policije.

U tom smislu je reakcija Algebre posve razumljiva, ali podatak o vlasništvu, svakome sa zrncem mozga nije presudan. Niti je meni u tekstu kojim sam nastojao otvoriti ključne i po svemu sudeći opredjeljujuće interese u i oko reforme obrazovanja koju Divjak prilično revolucionarno provodi pod krilima HDZ-a, bio bitan nekakav tamo portal. Naglasak je bio i ostao na nevjerojatnom pomanjkanju interesa, kako pretežite javnosti, tako i sudionika u nacionalnim politikama, prije svega kako sam u tekstu naglasio – neljevičarske opozicije, za tako važne procese i bez ikakva pretjerivanja – prvorazredne nacionalne interese koji se uz sve posljedice, mjere milijardama kuna.

O tome se Algebra nije očitovala, pa bi, radi jasnoće i besprijekornosti javnoga ugleda nužnoga svakoj visokoškolskoj instituciji bilo zanimljivo čuti i vidjeti, jesu li, kako i na koji način, od kada, pod čijom političkom upravom, postali sudionici toga interesnoga pozadinskoga procesa, kao ugovoratelji ili podugovaratelji poslova oko uvođenja informatike, opremanja škola, razvoja programa i svega što se tiče reforme koju provodi Divjak. To je bio predmet moga interesa i motiv otvaranja ove teme, a ne je li netko formalni vlasnik ili ne, nekakvoga portala, te tko s kim i gdje pije kavu, pogotovo jer nikada tim i takvim događajima, informacijama i pikanterijama ne dajem baš nikakav značaj u svojim tekstovima.

Stoga kao čovjek razumijem Algebru i važnost ovoga ispravka, koji je očito puno bitniji njima nego meni, iako je i meni prilika pokazati da nema nepogrješivoga novinarstva i autora. A i dali su mi vrlo vjerojatno posve neplanirano dodatni razlog za novo usmjeravanje fokusa javnih interesa na događaje oko reforme, pa i njihovu eventualnu ulogu u svemu, što je posljedično neželjeni kontraefekt javnoga pranja ruku od skupine momaka i cura u jednome portalu.

Da zaključimo.

Nema sumnje da ne postoji potvrda da je Algebra vlasnik portala srednja.hr, ali nema sumnje da to usprkos nužnosti potvrda u uređenim društvima, ne može biti jamstvo, čak ni najmanji dokaz, da se nije moglo raditi puno toga dobroga i lošega i bez te potvrde, a kad su loše stvari u pitanju – pogotovo zbog toga.

Izvor: Marko Ljubić/hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save